Podgorica, (MINA) – Svaki èetvrti graðanin Crne Gore ne bi prijavio diskriminaciju, dok više od polovine njih to ne bi uèinilo jer nemaju povjerenja u institucije, pokazalo je istraživanje koje je za potrebe Ministarstva za ljudska i manjinska prava uradila agencija Damar. Istraživanje, koje je raðeno u novembru, u devet crnogorskih gradova, na uzorku od hiljadu punoljetnih ispitanika, pokazalo je da su najdiskriminasinije grupe u Crnoj Gori Romi, homoseksualci i osobe sa invaliditetom.. Kako je saopšteno na konferenciji za novinare, cilj istraživanja bio je utvrditi percepciju, stavove i iskustva graðana o diskriminaciji u Crnoj Gori. Gotovo 80 odsto ispitanika smatra da je diskrimanija, u manjoj ili vreæoj mjeri prisutna u Crnoj Gori, svega 4,5 odsto njih smatra da je nema, dok 17 odsto anketiranih nema stav o tom pitanju. Meðu ispitanicima koji smatraju da je diskriminacija prisutna u crnogorskom društvu najviše je Srba, 72 odsto, isto smatra i 65 odsto Roma, kao i 64,6 odsto Albanaca. Predstavnik Damara, Vuk Èaðenoviæ, kazao je da je najveæi stepen netolerancije izražen prema Romima i pripadnicima LGBT populacije. „Dakle, možemo reæi da su naši graðani u velikoj mjeri homofobièni, i da pokazuju odreðeni stepen negativnih stereotipa“, rekao je Èaðenoviæ. Prema istraživanju, žene su na èetvrtom, nacionalne manjine na petom, a starije osobe na šestom mjestu neravnopravnog tretmana. Kada su u pitanju stavovi o LGBT populaciji, tri èetvrtine graðana smatra da još nije dolo vrijeme za održavanje parade ponosa, a èak 46,5 odsto njih smatra da to nikada ne bi trebalo dozvoliti. Anketirani graðani procjenjuju, u u više od 50 odsto sluèajeva, da Romi, osobe sa invaliditetom i starije osobe nemaju isti tretman prilikom zapošljavanja, dok najveæi broj anketiranih smatra da prilikom zapošljavanja žena i pripadnika nacionalnih manjina ne postoji diskriminacija. Kada su u pitanju dostupnost zdravstvenoj zaštiti, obrazovanju i ravnopravnosti u pogledu pravne zaštite, anketirani graðani procjenjuju, u znaèajnim statistièkim vrijednostima, da ne postoji diskriminacija prema bilo kojoj od navedenih marginalizovanih grupa. Oko 42 odsto ispitanika smatra da je država dužna da finansira medije nacionalnih manjina, 40 odsto njih smatra da nacionalne manjiene treba da imaju školovanje na maternjem jeziku, dok 43 odsto ispitanika ne smatra da bi pripadnicima nacionalnih manjina trebalo uvijek omoguæiti da se u državnim institucijama obraæaju na sopstvenom jeziku. Kada je u pitanju socijalna distanca, ona je najviše izražena prema LGBT osobama, zatim prema oboljelima od HIV-a, dok su na treæem mjestu osobe sa mentalnim invaliditetom. Najmanja distanca izražena je prema sitomašnima, 2,8 odsto, i prema ženama – èetiri odsto. Etnièka distanca je najviše izražena prema Romima, 22,5 odsto, zatim slijede Albanci sa 21,7 odsto, i Hrvati sa 16,6 odsto, dok je najmanja distanca prema Crnogorcima, 7,5 odsto, i Srbima 3,3 odsto. Èaðenoviæ je kazao da se na osnovu tih podataka može zakljuèiti da je u Crnoj Gori mnogo izraženija socijalna, nego etnièka distanca. Prema njegovim rijeèima, na pitanje koje institucije najviše diskriminušu odreðene grupe, najviše ispitanika, 17,3 odsto, ocijenilo je da su to sami graðani, 17 odsto njih smatra da su to politièke stranke, a 16,4 odsto da je to Vlada. Treæina ispitanika smatra da Vlada treba da sprjeèava diskriminaciju, dok nešto manje njih misli da to treba da radi nevladin sektor i same ugrožene grupe. Takoðe treæina ispitanika smatra da je diskriminacija veoma znaèajan problem i da njeno sprjeèavanje treba da bude prioritet vlade, dok oko osam odsto njiu smatra suprotno. Oko 70 odsto ispitanika ne smatra se pripadnikom nijedne diskriminisane grupe, dok je najviše onih koji smatraju da su bili diskriminisani navelo da je to bilo u oblasti zapošljavanja i rada. Istraživanje je pokazalo da svaki èetvrti graðanin ne bi prijavio da je diskriminisan, dok svaki peti ne zna kome bi se obratio. „Treæina ispitanika kazala je da se ne bi obratila nikome zato što nemaju povjerenja u institucije, više od polovine njih ne zna kome bi se obratilo, dok su kao treæi razlog graðani najviše navodili komplikovane procedure“, naveo je Èaðenoviæ. Ministar za ljudska i manjinska prava Suad Numanoviæ ocijenio je da bez promjene svijesti graðana nema efikasne borbe protiv diskriminacije. On je kazao da je taj resor dosta uradio u protekloj godini, a da je ostao neuraðen zakon o vjerskim zajednicama. „Pokušali smo, ali je to dosta komplikovan zakon, i nijesmo htjeli da doðemo u situaciju da ga za par godina moramo mijenjati“, pojasnio je Numanoviæ. On je podsjetio da su zakoni o zabrani diskriminacije i o onbudsmanu u skupštinskoj proceduri, i ocijenio da æe njihovo usvajanje doprinijeti da zaštita ljudskih prava bude na veæem nivou. Prema njegovim rijeèima, u narednoj godini slijede izmjene zakona o manjinskim pravima i rodnoj ravnopravnosti, a biæe uraðen i zakon o nacionalnim simbolima. Numanoviæ je podsjetio da su registrovani svi nacionalni savjeti osim srpskog, koji iz tehnièkih razloga još niijre registrovan. „Naglašavam – niko nije ukinuo srpski savjet, èim se ispoštuju procedure, on æe biti registrovan“, kazao je on. Na pitanje zato bi se formirao srpski nacionalni savjet kada Srbi nijesu manjina u Crnoj Gori, pomoænik ministra Sabahudin Deliæ kazao je da ni Ustav ni zakoni ne odreðuju taksativno manjine, i da je manjina svaka grupacija koja se tako osjeæa. „Država ne tjera kolektivitet da se osjeæa manjinom i da formira msavjet“, naglasio je on. Na pitanje da li u Fondu za manjine trenutno može da bude predstavnik prethodnog Srpskog nacionalnog savjeta, iz Ministarstva su kazali da ne može, jer novi savjet još nije registrovan. (kraj) gop/žug