London, (MINA-BUSINESS) – Svijet se suoèava s mnoštvom rizika koji bi ga mogli gurnuti u novu finansijsku krizu, dok je meðunarodna saradnja kljuèna za smanjenje njihovih efekata, piše Fajnenšl tajms /The Financial Times/. Meðu potencijalnim rizicima od izbijanja nove krize su, izmeðu ostalog, moguænost da jedna ili više zemalja napuste eurozonu, eskalacija nasilja na Bliskom istoku, kao i rasplamsavanje sporova izmeðu Kine i njenih susjeda oko ostrva, što bi moglo podstaknuti intervenciju Sjedinjenih Amerièkih Država (SAD) na Pacifiku, prenosi SEEbiz. Ulazak u novu krizu moguæ je, prije svega, zbog toga što je svjetska ekonomija i dalje krhka i neznatno oporavljena od globalne finansijske krize, koja je izbila 2007, odnosno 2008. godine. Domaæinstva i vlade su još optereæeni velikim dugovima, banke i dalje smanjuju bilanse i suoèavaju se s promjenljivom, nepovoljnom regulatornom klimom, tako da bi bilo kakav novi šok vodio u dodatno sužavanje prostora za njihovo poslovanje. Fiskalna i monetarna politika dostigla je limite, jer je globalna ekonomska kriza prouzrokovala neefikasnost podsticajnih mjera, koje se zasnivanju na veæim vladinim pozajmicama. Centralne banke dugo drže nominalne kamatne stope skoro na nuli, ubrizgavajuæi sredstva u finansijske institucije kroz “kvantitavivno popuštanje”. Meðutim, u bankama se suoèavaju s malom potražnjom novih kredita, a regulatori im preporuèuju da pojaèaju rezerve. Kvantitativno popuštanje je pomoglo jaèanju banaka, ali taj efekat se nije prelio i na realnu ekonomiju, tako da su sve veæe neželjene posljedice po štediše i penzione fondove. Ukoliko doðe do spoljnjeg udara, vlade imaju vrlo malo instrumenata na raspolaganju za reakciju. Politièka slabost je još jedan rizik za svjetsku ekonomiju. Produžene mjere štednje podrivaju politièku podršku graðana kljuènim strankama i ohrabruju ekstremiste na ljevici ili desnici. Riziku su naroèito izložene zemlje na periferiji eurozone. Fajnenšl tajms piše da bi slaba koalicija u Italiji, nakon izbora na proljeæe, ili pobjeda separatista u Kataoloniji mogla oznaèiti ne samo poèetak kraja zajednièke evropske valute, veæ i izazvati novu globalnu finanaijsku krizu. Meðunarodna saradnja je kljuèna za smanjenje rizika od izbijanja krize, tako da bi neophodno bilo pažljivo pratiti krizne regije i reagovati pravovremeno. Neophodan je, kako tvrde analitièari, rezervni plan koji bi sprijeèio širenje krize iz jedne zemlje na ostatak globalne ekonomije. Analizièari podsjeæaju da je posjednjih èetvrt vijeka, koji su vodili prema financijskoj krizi, obilježio znatan uspon globalizacije, prije svega prekogranièni protok finansijskog kapitala. Zapadni preduzetnici su masovno investirali u Kinu i druge zemlje, èlanice BRICS-a. Novi fenomen je uspostavljanje protoka kapitala od juga prema sjeveru, s obzirom na to da su suvereni bogati fondovi iz Azije i sa Bliskog istoka poèeli masovno otkupljivati hartije od vrijednosti razvijenih ekonomija. Najbrže su rasle bankarske prekograniène bankarske pozajmice, uglavnom uz posredovanje Londona. Meðutim, s izbijanjem krize taj trend se preokrenuo, pa su prekograniène pozajmice drastièno pale. Ekonomisti smatraju da su izvjesna smanjenja obima kapitala i operacija banaka neizbježna, èak i dobrodošla, s obzirom da su banke postale predimenzionirane. U pojedinim sluèajevima, prije svega u Evropi, domaæe državne regulatorne institucije su naložile bankama da povuku sredstva sa stranih tržišta kako bi oèuvale likvidnost. Amerièke nadležne institucije insistiraju da strane banke osnuju lokalne podružnice, sa posebnom kapitalizacijom. Èak su i u EU banke pod pritiskom formiranja lokalne podružnice, jer niko ne želi da ponovi debakl sa islandskim bankama, kada su britanska i holandska vlada morale da isplate vlasnike depozita u bankama kojima nikada nijesu dali ovlaštenje za rad. Te mjere, meðutim, nijesu bez posljedica i troškova. One dovode do blokade kapitala tamo gdje nije neophodno, što znaèi da se on ne koristi optimalno, èime se poveæavaju troškovi kreditiranja. Rezultat toga je povlaèenje banaka, prije svega s manjih tržišta, èime se smanjuje konkurentnost. Lokalne vlasti reaguju prilagoðavanjem regulative u korist domaæih finansijskih institucija, èime se uvodi diskriminacija. Meðunarodni monetarni fond (MMF) i Board za finansijsku stabilnost zabrinuti su zbog tih trendova, prepoznajuæi u njima opasnost. Analitièari smatraju da æe ova godina biti odluèujuæa i da æe pokazati da li æe centralne banke i domaæi regulatori preduzeti mjere koje vode finansijskoj deglobalizaciji ili je moguæe naæi novu ravnotežu. (kraj) nar