Podgorica, (MINA) – Od kulture pomirenja ne treba odustati čak i kada ne daje rezultate, ali ona sama ne može pomjerati planine, poručio je bosansko-hercegovački pisac Faruk šehić. On je, u intervjuu agenciji MINA, naveo da su države bivše Jugoslavije sve dalje od bilo kakvih oblika građanskog društva, u kojima su građani sa tih prostora nekada živjeli. “To se raspalo davno, prije početka devedesetih i prije rata u Hrvatskoj i BiH. Ta supstanca je nepovratno iščezla, a ratovi su je dodatno učinili utopijski nemogućom”, rekao je šehić. On smatra da je takvo stanje, zajedno sa globalnim dešavanjima i opštom idiokratijom, dovelo do toga da je građansko društvo daleki san. “Zapravo, niko ga i ne želi, jer je lakše vladati amorfnom masom građana koji i nijesu građani, nego nekakvi nazovi stanovnici nekakvih gradova. Sve su tu ruine od društava i država, sve je surogat”, naveo je šehić. Prema njegovim riječima, od kulture pomirenja ne treba odustati “čak i kad ne daje neke rezultate, a uvijek daje dobre rezultate”. “Samo, to ne može pomjeriti planine, jer se previše očekuje od pomirenja”, rekao je šehić. On je ocijenio da je u Bosni i Hercegovini (BiH) pomirenje trenutno nemoguće, dodajući da je jedan od razloga u tome što zločinci uživaju sve počasti u svojim sredinama i društvima. “Mislim na one koji nijesu ni sudski proganjani, nego su slobodni “građani”. Svaki dan se srijeću sa svojim žrtvama koje su premlaćivali u logorima i slično”, dodao je šehić. Kako je naveo, pomirenje u BiH nije moguće jer je politički vrh Republike Srpske (RS), zajedno sa opozicijom, napravio krizu samo zbog Zakona o zabrani negiranja genocida, koji je nametnuo Visoki predstavnik Valentin Incko. “Zamislite situaciju da morate reći nekom dobronamjernom Evropljaninu da se političari u RS-u bune jer im je Incko nametnuo zakon koji im zabranjuje da osuđene ratne zločince slave kao heroje”, rekao je šehić. On je kazao da postoji bezbroj primjera u kojima su se ljudi sami pomirili, dodajući da je situacija na terenu, među običnim svijetom, dosta bolja od ponašanja političara u javnom prostoru. “Nade ima, ali i razloga za strah od novog rata”, smatra šehić. On je ocijenio da je poslijeratna propaganda u Srbiji napravila „legije mladih ljudi koji žude za ratom“. “To je najveće zlo režima u Srbiji. Naučili su ih da im je Ratko Mladić heroj, a on je ono čega svaki civilizovani stanovnik ove planete može jedino da se stidi, jer pripada ljudskom rodu kao i đeneral zločinac”, rekao je šehić. On je dodao da se uzroci takvih pojava nalaze dublje u sistemu, dodajući da je “lakše biti desničar i fašista jer onda je svijet razumljiviji”. “Imaš “nas i njih”, a “njih” treba istrijebiti. Vratiti se starim vrijednostima porodice, religije, društva u drvenim idiličnim kolibama, koje nikad nije postojalo, u okrilje nacionalne idile i jedinstva, koje, opet, nije nikad postojalo”, naveo je šehić. Upitan kako, kao neko ko je i sam živio rat, gleda na porast desnih narativa među mlađom populacijom, naveo je da su za to odgovorne države i oni koji dizajniraju ta društva. šehić je ocijenio da je odgovornost i na stanovnicima tih država, dodajući da je u državama bivše Jugoslavije “bitniji navijač od umjetnika”. “Ljudi su utrenirani da mrze, da su oni žrtve, iako bliska istorija kaže da su njihove vojske činile strašne zločine i genocid. Sve je obrnuto, kao u nekom izokrenutom svijetu. Treba se boriti s tim”, naveo je šehić. Upitan na kome je odgovornost da radi na samom pomirenju i širenju kulture međusobnog razumijevanja, šehić je odgovorio da države to ne rade, već aktivisti i nevladine organizacije. “Mnoge stvari su na sebe preuzeli pojedinci i grupe ljudi, jer je država zakazala. Nažalost, u BiH je sve na jednom čovjeku, mislim na pojedincima”, rekao je on. šehić, koji je nedavno objavio roman “Greta”, čija je protagonistkinja antipod negativnih pojava, naveo je da takvih ljudi ima i na Balkanu. “Možda su u manjini, ali sve uvijek i zavisi od jednog čovjeka, koji može sve promijeniti. Willy Brandt je bio jedan čovjek, kao Martin Luther King, da spomenem samo neke ljude dostojne svakog poštovanja”, dodao je šehić. On je kazao da se pomirenjem i konstrukcijom dobra bavi u svojim knjigama i tekstovima, vrlo jasno i precizno. Na pitanje da li to znači da umjetnost danas mora biti angažovana, on je kazao da ne mora, ali da je “više kao takvu voli i cijeni”. “Moja književnost je takva, ali književnost je prostor slobode pa tako može svako da radi i piše šta hoće”, pojasnio je šehić. Citirajući njemačkog autora Sebastijana Hafnera, on je kazao da tridesetih godina 20. vijeka u njemačkoj književnosti, poeziji nikad nije bilo više pjesama koje su govorile o ljepotama prirode, o cvijeću, pticama, idili i harmoniji. “To bi bilo u redu, ako ne bismo znali za Holokaust i da su logori smrti radili punom parom. U teškim vremenima se mora biti angažovan, jer te može lako progutati mrak istorije”, rekao je šehić. Prema njegovim riječima, kako bi preduprijedio te negativne pojave, običan čovjek može da se obrazuje, uči i da radi na sebi. “Mislim da sudbina svijeta zavisi od svih ljudi, od najbeznačajnijeg stvora na planeti, pa tako i od jednog jedinog čovjeka. Treba svako da radi svoj posao najbolje što može”, rekao je šehić. On je kazao da je potreban svijet progresivnih ljudi, a ne “pećinskih koji se zalažu za ekskluzivna etnička i religijska prava”. “Ja sam građanin svijeta i ne postoji ništa na ovom svijetu što me može skrenuti s mog puta. A taj put je onaj gdje su svi ljudi jednaki i isti”, poručio je šehić. (kraj) tir/gop/tam