Podgorica, (MINA) – Narod je raspolućen po svim šavovima - vjerskim, nacionalnim, jezičkim, kulturnim, azbučnim i u njemu se sve svodi na ekonomiju i materijalne vrijednosti, smatra arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije. On je u Božićnoj poruci naveo da “nema dana bez očinjeg vida niti prave slave bez Božića”. “Na Božić, Bog se otkriva i daruje kao neiskaziva ljubav, koja sobom grli i prožima sve i sva; Božićem čovjek postaje slika i prilika, nosilac i svjedok te Svetotrojične ljubavi. Na Božić Sin Božiji Jedinorodni postaje naš brat”, naveo je Amfilohije. Njime, kako je dodao, svaki čovjek postaje naš vječni sabrat. “Tako, od Rođenja Hrista Bogočovjeka nije više prosta čovječnost mjera čovjekova nego – bogočovječnost. Bogočovječnost postaje bezmjerna mjera napretka i usavršavanja čovjeka i svijeta. Otuda, zaista ko voli Hrista Bogomladenca ispunjava obje zapovijesti Božije: ljubi istinskog Boga, ljubi i istinskog čovjeka”, kazao je Amfilohije. Prema njegovim riječima, time postaje jasno svakome kome se otvorio, ne samo tjelesni, nego i duhovni vid - ko ubija Boga u čovjeku, ko se Boga odriče, on neminovno ubija i čovjeka, odriče se istinske čovječnosti. “Bogoubistvo u umu i srcu ljudskome, istiskivanje Boga iz tvorevine i istorije, rađalo je i rađa – čovjekoubistvo, čovjekouništenje”, poručio je Amfilohije. Kad Boga nema, kako je istakao, onda nema ni vječnog moralnog zakona. “Ljudski zakoni, ma kako bili usavršeni, bez utemeljenja u vječnom moralnom zakonu i bogodanom poretku stvari, postaju građevine bez temelja, drvo bez korijena, relativni i relativizovani dogovori među ljudima”, rekao je Amfilohije. On je podsjetio da se sin praoca Adama, Kain, prvo odrekao Boga i Božjeg zakona, pa je onda ubio brata Avelja. “Otuda je svako ubistvo – bratoubistvo, od Aveljevog ubistva do masovnih bratoubilačkih pokolja, naci-fašističkih, boljševičko-revolucionarnih 20. vijeka, pa sve do ovog novog globalističkog antibožnog poretka naših dana”, dodao je Amfilohije. Kako je rekao, kao i prethodni, satanizovani bogoborni i čovjekoubistveni „poreci” i ovaj se trudi da sagradi novu vavilonsku kulu, služeći više bogu Mamonu negoli pravom i istinskome Bogu i istinskome čovjeku. “Klanjanje bogu Mamonu znači služenje sebičnosti i samoživosti; to je ne bogočovječansko božićno žrtvovanje sebe drugima, nego žrtvovanje drugih i sveukupne tvorevine sebi, svojim zadovoljstvima i interesima. Ko, ubija u sebi Boga Tvorca kao domaćina svijeta, prisvaja sebi i krade, otima od Boga svu tvorevinu”, ocijenio je Amfilohije. Poručio je da će takav, prirodno, otimati i krasti od bližnjega svoga zemaljska dobra, i radi njih ubijati brata svoga. “Tako je bivalo i biva svuda u svijetu, tako biva i u našoj maloj Crnoj Gori. šta je bila krvna osveta, koju je svojim bogoljubljem i njime osveštanim bratoljubljem, liječio Sveti Petar Cetinjski Mirotvorac, nego žrtvovanje brata svome vlastoljublju i častoljublju, svojim međašima?”, rekao je Amfilohije. Tako, kako je dodao, biva kad se zaboravi da je brat – bližnji, a svaki čovjek je naš bližnji – skuplji i važniji od sve vasione. Amfilohije je ukazao da koliko je važno svako ljudsko biće, potvrđuje i činjenica da je Bog ljubavi na Božić – postao čovjek, žrtvovao sebe za život svijeta, ugradivši time samožrtvenu ljubav u čovječiju prirodu kao jedino istinsko pravilo i mjerilo življenja i mišljenja čovjekovog. “Upravo sa razloga što je Božić javljanje najdublje istine o Bogu i čovjeku i načinu ljudskog postojanja, u vremenu i vječnosti, demonska bogoubilačka i čovjekoubilačka sila se uporno trudi da baš tu božićnu istinu sakrije i na taj praznik pomrači je u čovjeku”, navodi Amfilohije. On tvrdi da se umjesto nauka mirbožanja, uzajamnog praštanja i pokajanja za grijehe predaka i svoje sopstvene, mlado pokoljenje se truje mržnjom i satanskim duhom krvne osvete. “Zašto se onda čuditi što su iz poslijeratnog ubijanja Boga u ljudima i iz te bratomržnje (koja vrhuni u rušenju crkve Svetog Petra Cetinjskog Mirotvorca i gaženju zavjeta Svetog Petra Lovćenskog Tajnovidca i Hristoljupca) nastale nezapamćene diobe u ovom „malom narodcu”?”, pitao je Amfilohije. Oni kaže da sve što je u to vrijeme rađeno i sagrađeno, budući bez Božjeg blagoslova, razgrađeno je, opustošeno i razgrabljeno (i to od djece onih koji su gradili bratoubistvom „novog čovjeka”). “Drugo, raspolućen je do dna ovaj „svetopetrovski i Njegošev narodac” po svim šavovima: vjerskim, nacionalnim, jezičkim, kulturnim, azbučnim. Na toj shizofrenoj raspolućenosti njegovi ideolozi bi htjeli da grade njegovu budućnost. Sve je u njemu svedeno na ekonomiju, na materijalne vrijednosti, na sticanje „hljeba i igara”, kao kod mnogobožačkih Rimljana”, navodi Amfilohije. Pritom, kako dodaje, ne birajući sredstva i zaboravljujući Hristovu istinu da ”ne živi čovjek samo o hljebu, nego o svakoj riječi Božijoj”. “Samo što se pritom nekadašnje „samoupravno samoljublje” zamjenjuje vučjom „tržišnom ekonomijom” i buržoaskim bogaćenjem pojedinaca na račun jadne sirotinje raje, koja je i Bogu teška (bogaćenjem protiv koga su od otaca istih pravljena – „pasja groblja”)”, navodi Amfilohije. Prema njegovim riječima, ako je to i takvo bogaćenje postalo jedini društveni ideal; ako je „homo economicus” osnova vaspitanja i obrazovanja u školama u Crnoj Gori, u političkoj ideologiji i praksi, a sve to opet utemeljeno na učenju da je čovjek majmunoliko, a ne bogoliko biće, zašto se onda čuditi što se mladi ljudi međusobno ubijaju na Cetinju, u Baru, u Kotoru, u Podgorici… otimajući se oko jedinih vrijednosti kojima su naučeni, ugledajući se na vladajuću klasu. “Bilo kako bilo, u ovom tragičnom trenutku jedno je sigurno: iza svih tih lutanja i dioba, bratoubilačkih poriva i duhovne pomračenosti, ipak se skriva živi oganj vjere u našem narodu i čeka da proklija u njemu sveto božićno sjeme bratoljublja posijano rukom svetih Božijih ljudi: Svetog Jovana Vladimira, Svetoga Save, Sv. Petra I i II, Sv. Vasilija Ostroškog, Sv. novojavljenog Mardarija LJešansko-libertivilskog i Sveamerikanskog, Marka Miljanova”, rekao je Amfilohije. Oni je ocijenio da su dobri i ovi moderni zakoni, ali će oni tek onda dobiti snagu i povjerenje ljudi kad budu ponovo utemeljeni na imenu Oca i Sina i Svetoga Duha – Boga LJubavi, kao Zakonik Sv. Petra Cetinjskog. "I na njegovom saznanju da je „u imenu Božijem sud i pravda” i jedina istinska bezbjednost, a nikako u natopaktovskom totalitarizmu i čovjekoubilaštvu", smatra Amfilohije. što znači, na kraju, kako je rekao, da tek onda kada se nauka Božja vrati u škole, kao u petrovićevskoj Crnoj Gori, kada djeca budu učena „strahu Božjem kao početku mudrosti”, kada se nauče da se Boga boje i ljudi stide i kada Božićna tajna, tajna „Boga Slova koje je sve iz ničega stvorilo i čijem je zakonu sve pokorno” (Njegoš) zasija u nama, tek tada obnoviće se bratska ljubav među nama. "Božićnim mirbožanjem i praštanjem iscijelićemo se od bogomržnje i iz nje rođene bratomržnje i svih otrovnih i opakih dioba. Pa svi zajedno zapjevati s Lovćenskim Tajnovidcem: „O preblagi tihi Učitelju/ slatka li je sveta bistra voda/ s istočnika tvoga besmrtnoga”", poručio je Amfilohije.