Podgorica, (MINA) – Parovi u Crnoj Gori koji žele da stupe u braènu zajednicu svoju imovinu mogu da zaštite potpisivanjem braènog ugovora, koji predstavlja širi pojam od predbraènog koji se primjenjuje u svijetu, kazala je advokat Ivana Jonèiæ. Ona je za agenciju MINA rekla da su, od stupanja na snagu Porodiènog zakona 2007. godine, supružnici prvi put u istoriji crnogorskog zakonodavstva u prilici da imovinske odnose regulišu braènim ugovorom. “Za razliku od predbraènog, njegovo zakljuèivanje nije ogranièeno na period prije zakljuèenja braka, odnosno braèni drugovi se mogu dogovoriti i da u toku trajanja braène zajednice zakljuèe ugovor kojim bi regulisali meðusobne imovinske odnose”, kazala je Jonèiæ. Ona je objasnila da braèni ugovor može da se potpiše kao predbraèni, ukoliko se partneri na to odluèe prije vjenèanja. Ona je dodala da se procedura zakljuèivanja braènih ugovora odvija kod notara. “Obaveza notara je da ga proèita i upozori partnere da se njime iskljuèuje zakonski režim zajednièke imovine”, objasnila je Jonèiæ. Prema njenim rijeèima, nije potrebno da se supružnici izjašnjavaju o razlozima potpisivanja ugovora. Jonèiæ je dodala da ne treba zanemariti èinjenicu da u trenutku zakljuèenja braka buduæi supružnici svoj odnos formalizuju zbog ljubavi i povjerenja. “Pa postoji odreðena vrsta nelagode da se zakljuèuju ugovori koji bi ureðivali njihove imovinskopravne odnose”, rekla je Jonèiæ. Ona je dodala da se braèni partneri na ugovor odluèuju kako se u braku, ili kasnije, ne bi sukobljavali oko podjele zajednièke imovine. “Najkraæe, zna se èije je šta, ko èim može raspolagati i šta æe kome pripasti u sluèaju razvoda”, rekla je Jonèiæ. U sluèaju razvoda, dodala je ona, neæe doæi do skupih parnica optereæenih dokazivanjem kome koji dio imovine pripada i u kom procentu. Prema njenim rjeèima, Zakon je dozvolio buduæim supružnicima da imovinske odnose definišu onako kako žele. “Moje iskustvo konsultovanja sa zainteresovanim partnerima da zakljuèe ugovor govori da je cilj bio da se poboljša finansijski status jednog braènog druga, da on bude suvlasnik i na dijelu posebne imovine drugog braènog druga”, kazala je Jonèiæ. Ona je dodala da, ukoliko se braènim ugovorom regulišu prava supružnika na nepokretnosti, ugovor se mora upisati u registar nepokretnosti. “Braèni ugovor je obligacioni i na njega se primjenjuju odredbe obligacionog Zakona o zakljuèenju ugovora. Da bi ugovor nastao i proizvodio pravna dejstva, treba ispuniti uslove poput poslovne sposobnosti stranaka, saglasnosti volja, predmeta i osnova i forme ugovora”, rekla je Jonèiæ. Dobra strana braènog ugovora je, prema njenim rijeèima, to što omoguæava “svakom pojedincu da svoj sluèaj individualizuje, drugaèije uredi, ukoliko mu je takva volja i interes”. Jonèiæ napominje da se ovim ugovorom može znaèajno popraviti imovinski status ugroženijeg braènog druga i omoguæiti mu se finansijska stabilnost i u sluèaju razvoda. “Takoðe, supružnik može i zaštiti samostalnost svojih imovinskih prava ne dozvoljavajuæi da preðu u režim zajednièke imovine”, rekla je ona. Prema njenim rijeèima, braèim drugovima je od septembra 2007. godine omoguæeno da sami odreðuju i utvrðuju imovinsko-pravne odnose “pa ne treba èuditi što mi nijesmo društvo u kojem je ova vrsta ugovora popularna”. Jonèiæ je navela da je liberalizacija u regulisanju imovinskih odnosa braènih drugova zahtjev vremena u kojem živimo i kretanja koje na makroekonomskom polju dovode do promjena u odnosima muškaraca i žena i njihovog odnosa prema sopstvenoj imovini. “S druge strane, realna slika socijalnog stanja u našoj zemlji pokazuje da mladi ljudi koji se odluèuju da stupe u zajednicu života, u veæem broju sluèajeva, ne raspolažu niti oèekuju da æe ubrzo steæi vrijednu imovinu za èiji bi se status trebalo brinuti”, kazala je Jonèiæ. (kraj) brv/boj