• petak, 25 jul 2025

Crna Gora mora ratifikovati Konvenciju o ljudskim pravima

Crna Gora mora ratifikovati Konvenciju o ljudskim pravima
Podgorica, (MINA) - Evropska konvencija o ljudskim pravima prvi je meðunarodni instrument, koji štiti široki krug graðanskih i politièkih prava. Ima oblik ugovora koji pravno obavezuje strane potpisnice, i uspostavlja sistem nadzora nad zaštitom prava na unutrašnjem planu. Crna Gora ima obavezu da, ove godine, ratifikuje Konvenciju o ljudskim pravima, kojom se ostvaruje nova pravna realnost. To znaèi da ljudska prava više neæe garantovati samo državni organi, veæ da æe Evropski sud u Strazburu, takoðe, biti zaštitna instanca, nakon iscrpljivanja domaæih pravnih lijekova. Uèlanjenje Srbije i Crne Gore (SiCG) u savjet Evrope (SE) nije kraj, veæ poèetak mnogobrojnih aktivnosti, meðu kojima posebno važan dio èini usklaðivanje pravnih propisa Crne Gore sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, koja predstavlja samo jedan od 160 instrumenata razvijenih na nivou te organizacije. U dosadašnjem tranzicionom periodu, preðen je odreðeni dio puta, ukinuta je smrtna kazna, uvedena nova krivièna djela koja nijesu postojala, a tièu se trgovine ljudima, u pripremi je novi krivièni i zakon o kriviènom postupku, uskoro æe biti potpisana Konvencija o sprjeèavanju torture, zapoèeta je reforma sudstva i obrazovanja, zatvora i policije, usvojen set modernih medijskih zakona i izmijenjeno izborno zakonodavstvo. SE oèekuje da SiCG urade kompletnu studiju kompatibilnosti, odnosno, analizu usaglašenosti domaæeg zakonodavstva i prakse sa zahtjevima Konvencije i sudske prakse Evropskog suda za ljudska prava. Najrevolucionarniji doprinos Konvencije je ukljuèivanje odredbe, prema kojoj jedna od ugovorenih strana, odnosno, država potpisnica, može prihvatiti nadzor Evropskog suda za ljudska prava u sluèajevima kada pojedinac, a ne država, pokreæe postupak. Evropska konvencija nije nastala u praznom prostoru, veæ su joj prethodile Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima i Amerièka deklaracija o pravima i dužnostima èovjeka. U preambuli Konvencije ukljuèen je i pojam politièke demokratije, koji je nedostajao u odgovarajuæim odredbama Statuta SE. Od istog znaèaja je i naglasak na kolektivnoj odgovornosti država èlanica, u osiguranju poštovanja zaštiæenih prava i sloboda. Konvencija ne štiti samo prava graðana, veæ i stranaca, lica bez državljanstva i poslovne sposobnosti, kao što su djeca i invalidna lica. Da bi se ona mogla i primijeniti, fizièki mora biti moguæe da država potpisnica obezbijedi proklamovana prava. Zbog toga nije potrebno da postoji stabilna pravna veza, kao što su državljanstvo, prebivalište ili boravište, veæ je dovoljno da država može vršiti odreðenu vlast nad pojedincem. Države koje ratifikuju Konvenciju, istovremeno, prihvataju dvostruku obavezu. Prije svega, moraju obezbjediti da unutrašnje pravo bude u skladu sa Konvencijom, što podrazumijeva da države potpisnice moraju izvršiti ovu obavezu, od trenutka kada ona za njih stupi na snagu. Ponekad, meðutim, države moraju izmijeniti svoje zakonodavstvo i praksu, kako bi zadovoljile taj zahtjev. Druga, prema važnosti, obaveza za države potpisnice je da moraju ispraviti svako kršenje suštinskih prava i sloboda zaštiæenih Konvencijom. Konvencija podrazumijeva prihvatanje minimalnih standarda, kao i poštovanje principa subsidijarnosti, što znaèi da se ona prvo primjenjuje u državi potpisnici, a tek kasnije, ukoliko ne funkcioniše na lokalnom nivou, prosljeðuje se Evropskom sudu u Strazburu. Ukoliko se ne poštuju prava na lokalnom nivou, upuæuje se prijava Evropskom sudu, što, meðutim, ne znaèi da æe ona biti i procesuirana. Da bi prijava bila procesuirana, prethodno, moraju biti ispunjeni odreðeni kriterijumi. Najvažniji od njih je da æe u obzir biti uzeta samo navodna kršenja koja su se desila od dana ratifikacije Konvencije, kriterijum iscrpljivanja svih domaæih pravnih lijekova, kao i kriterijum da je prijavu Evropskom sudu neophodno uputiti, najkasnije šest mjeseci, od donošenja posljednje sudske presude u državi potpisnici. Kriterijum u odabiru predmeta veoma je strog, jer postoji veliki broj prijava iz 45 evropskih zemalja, zbog èega se i vrši njihova rigorozna selekcija. Parlamentarna Skupština SE bira sudije Evropskog suda za ljudska prava na period od šest godina i, prema zakonu, mogu ponovo biti izabrane na istu funkciju. Sudija može biti i razriješen dužnosti, ukoliko dvije treæine ostalih sudija odluèi da je prestao ispunjavati propisane uslove. (kraj) nem/sim/mrd