Njujork, (MINA-BUSINESS) – U treæoj kompaniji u svijetu u sektoru proizvodnje raèunara, amerièkom IMB-u, kao jedan od primarnih istraživaca u grupi nanostrukture na silikonskoj tehnologiji radi Crnogorka Lidija Šekariæ, koju svjetski fizièari znaju po tome jer je napravila prvu nano-gitaru, na kojoj je moguæe svirati. Ona je otišla iz Crne Gore u Sjedinjene Amerièke Države prije 14 godina, da bi završila dvije godine srednje škole na Koledžu Junajted Vorld /United World/. Poslije toga je diplomirala fiziku u Pensilvaniji, magistrirala, a zatim i doktorirala 2003. na primjenjenoj fizici na Cornell-u, na sjeveru države Njujork. Prije završetka postdiplomskih studija dobila je ponudu od najveæeg istraživaèkog centra IBM-a. Centar u kojem trenutno radi ima hiljadu i po istraživaèa od kojih su 1,3 hiljade doktoranti. Istraživaèki ogranak IBM-a broji do sada tri Nobelovca i ljude kao što je Beno Mandelbrot - otac fraktala. Šekariæ je kazala da se takvo društvo “može biti i previše za jednu mladu osobu” ali je jako stimulativno. Ona smatra da se u IBM-u u Sjedinjenim Državama dovoljno vrijednuje njen i rad slièan njenom. Njena doktorska istraživanja su bila u oblasti nanomehanike koja je bila potpuno nova oblast kad je poèela sa postdiplomskim studijama, i po tom pitanju je bila u unikatnoj situaciji koju je, kako je navela, teško porediti. “Moja struka je u široj oblasti nauke i tehnologije i vrijednuje se u zemlji koja se decenijama oslanja na tehnološku prednost nad drugim djelovima svijeta. Bez obzira na "izvoz" raznih tehnoloških poslova iz SAD veæina izuma koji se broje i tehnologije koje donose profit i dalje se razvijaju unutar SAD”, pojasnila je ona. Amerièki univerziteti su, navela je ona, u dijelu koji se odnosi na obrazovanje potrebne radne snage, i dalje u velikoj prednosti nad ostalim bez obzira odakle njihovi studenti dolaze. Šekariæ kaže da posao industrijskog fizièara u SAD omoguæava ljudima normalno-ugodan život, a radno vrijeme je bolje nego profesora na istraživaèkim univerzitetima. Za nju je teško i nefer uporeðivati uslove koje osobe njene struke mogu dobiti u Crnoj Gori i u SAD. “Vjerujem da ne možemo da poredimo èak ni pristup nauènim biltenima na crnogorskom Univerzitetu i IBM-u”, ocijenila je Šekariæ ilustrujuæi situaciju podatkom da je bruto društveni proizvod Srbije i Crne Gore prošle godine bio èetiri puta manji od prihoda IBM-a. Ona smatra da Crna Gora, u poreðenju sa mnogim djelovima svijeta, ima visok procenat obrazovanih ljudi i mora da razmišlja kako da tu ponudu iskoristi za buduæi imidž, a trebaæe još vremena da tržište poène da odreðuje vrijednost struènjaka i njihovih sposobnosti. Šekariæ tvrdi da se Crna Gora ne može procijenjivati prema standardima velikih bogatih zemalja ili multinacionalnih kompanija, ali može prema tome koliko teži da se uvrsti u red malih razvijenih država koje uspješno prate druge modele, kao što su saradnja na svim poljima, umjesto izgradnje svega što im treba - a naroèito u oblastima nauke i tehnologije. Prema njenom mišljenju, dok tržište u Crnoj Gori ne poène da odreðuje vrijednost pojedinih struènjaka i njihovih sposobnosti, država može da pomogne da bi zadržala ili privukla ljude. “Bilo na kontrolisanom ili na slobodnom tržištu, moraju postojati odreðene garancije kao zaštita intelektualne i privatne odnosno materijalne svojine i još važnije, ustanovljeni procesi primjenjivanja i poštovanja zakona o toj zaštiti. To uglavnom i dovodi do poveæanog preduzetništva i težnje za difrenciranjem”, kazala je ona. Šekariæ je kao neophodnu ocijenila najavu gradonaèelnika Podgorice da æe zajedno sa Vladom ponuditi mladim obrazovnim i kreativnim ljudima koji su napustili Crnu Goru poèetkom 90-godina, a sada žele da se dokazuju i doprinose razvoju države, da se vrate, kao i novu Rotšildovu i vladinu fondaciju. Vlada Crne Gore i engleski biznismen i filantrop Natanijel Rotšild dogovorili su ove sedmice osnivanje Fonda za stipendiranje hiljadu crnogorskih studenata i moguænost njihovog školovanja u inostranstvu. Oni su najavili osnivanje Meðunarodne inicijative za dugoroèno stipendiranje crnogorskih studenata u inostranstvu. Za Šekariæ nikada nije bilo pitanje gdje æe živjeti, veæ šta æe raditi i može li naæi garanciju za liènu i porodiènu bezbjednost, a Crna Gora, smatra ona, možda bude imala dovoljno uslova da vrati ljude koji su je napustili, kad zvanièno poène proces pridruživanja EU. (kraj) kmh/bvm