Podgorica, (MINA) - Dijete s invaliditetom, sem sa strahom i predrasudama porodice i okoline suoèava se sa brojnim drugim barijerama, koje onemoguæavaju njegovu jednakost i poštovanje ljudskih prava, upozorili su iz Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG). Iz te nevladine organizacije (NVO) su, povodom meðunarodnog dana ljudskih prava 10. decembra podsjetili na èlan 1 Univerzalne Deklaracije o ljudskim pravima UN koji kaže da se “sva ljudska biæa raðaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima”. “Nažalost na osobe s invaliditetom se ne može primijeniti ni to sa se raðaju u dostojanstvu i pravima, a kamoli da žive. U našoj patrijarhalnoj sredini roðenje dijeta s invaliditetom se još uvijek smatra sramotom i tragedijom”, kazala je izvršna direktorica UMHCG Marina Vujaèiæ. Prema njenim rijeèima, koliko su osobe s invaliditetom kroz istoriju i ljudski razvoj bile odbaèene ,“vidi se i na primjeru našeg okruženja, izgraðenog po mjeri "prosjeènog" èovjeka”. “Na svakom koraku vidimo stepenice bez alternative, visoke iviènjake, žardinjere, auta i druge predmete i objekte koje ometaju kretanju korisnika kolica i osoba ošteæenog vida, ali nigdje neæemo vidjeti tumaèe znakovnog jezika ili taktilna obilježja”, upozorila je Vujaèiæ. Kako je dodadala, nepristupaène škole, bolnice, apoteke, hoteli, plaže i svi drugi prostori koje koriste svi ljudi, ne mogu koristiti osobe s invaliditetom na dostojanstven i slobodan naèin. “Nažalost one èesto ne mogu izaæi ni iz sopstvenih domova, jer èak i novoizgraðeni stambeni objekti nijesu graðeni na odgovarajuæi naèin u za osobe s invaliditetom”, kazala je Vujaèiæ. Ona je rekla da je to jedan od razloga zbog èega su osobe s invaliditetom, kako je navela, u 21 vijeku zatvorene i prepuštene samo sebi i porodici “koja ih usljed nedostatka podrške sistema, ne podstièe da budu aktivni graðani i samostalni ljudi”. “A da mogu biti poznati i uspješni pokazuju primjeri Stivena Hokinga, Fride Kalo, Helen Keler, Toma Kruza, Silvestera Stalonea, Stiv Vondera, a sa naših prostora Vuk Karadžiæa, Nik Vujièiæa, Saše i Dejana Matiæa, Jadranke Stoiljkoviæ i mnogih drugih”, kazala je Vujaèiæ. Prema njenim rijeèima, to su samo primjeri meðu mnogobrojnim osobama s invaliditetom koji nijesu heroji, veæ samo, kako je navela, vrhunski profesionalci u poslu koji vole u rade što bi bili i da nemaju invaliditetom. “Svi oni su živjeli i žive životom u decenijama i stoljeæima kao i mi, ali mnogi od njih su uspjeli da ne budu etikatirani kao osobe s invaliditetom, veæ da slobodno žive i rade”, poruèila je Vujaèiæ. Kako je ukazala da osobe s invaliditetom imaju razlièite afinitete i da se njihovi životi ne svode na pitanja socijalne politike, veæ, kako je navela, najšire raznolikosti ljudskih prava i ljudskog stvaralaštva. “Ova prièa se ne bi trebala shvatiti kao dokaz o marginalizovanom i socijalnom položaju osoba s invaliditetom, veæ još jedno apostrofiranje kršenja ljudskih prava osoba s invaliditetom u Crnoj Gori”, poruèila je Vujaèiæ. Ona je pozvala na poštovanje i zalaganje za jednako dostojanstven i slobodan život svih. (kraj) teo