Podgorica, (MINA-BUSINESS) – Vladina Uredba o tenderskoj prodaji nije adekvatan pravni okvir, jer je Tenderska komisija i Savjet za privatizaciju proizvoljno tumaèe i odstupaju od njene striktne primjene, smatra profesor ugovornog prava Momir Dragaševiæ. “U cilju ubrzanja privatizacije, u praksi i propisima pokušava se uspostaviti pojednostavljena procedura, odnosno tender približiti direktnoj prodaji”, kazao je Dragaševiæ. On je podsjetio da je Vrhovni sud Crne Gore u aprilu, zbog povrede Uredbe, poništio odluke Tenderske komisije i Savjeta za privatizaciju i proglasio neuspjelim tender za prodaju hotela Avala, dijela hotelskog preduzeæa Budvanska rivijera. Prema rijeèima Dragaševiæa, koji je bio pravni vještak u sporu, tender je u ovom sluèaju oèigledno transformisan u direktne pregovare. “Poziv na tender nije bio propisno sastavljen, a tenderska dokumentacija za potencijalne kupce nije sadržala procjenu vrijednosti objekta. Uraðena je neka vrsta rangiranja ponuda da bi bili moguæi pregovori sa prvim i drugim ponuðaèem, a ne zbog utvrðivanja rezultata tendera, na šta je Sud eksplicitno ukazao, pozivajuæi se na odredbu Uredbe prema kojoj uèesnici u postupku ne mogu biti pozvani da kompletiraju ponude, odnosno poveæaju cijenu”, kazao je Dragaševiæ. Tenderska procedura u Crnoj Gori regulisana je 1999. godine, kada je radikalno promijenjen Zakon o privatizaciji privrede, koji su pripremili struènjaci Britanskog Nou Hau Fonda /Know How Fonda/. Tada je crnogorska Vlada usvojila Uredbu kojom je definisala sadržinu i objavljivanje poziva, tendersku dokumentaciju, otvaranje i ocjenu ponuda, odluèivanje o njima i zakljuèivanje ugovora. Do tada je tenderska privatizacija obavljana prema postupku i uslovima koje su propisivali državni fondovi ili prema pravilima stranih savjetnika. Dragaševiæ tvrdi da je Vlada Uredbom prihvatila rješenja primjenjivana u Republici Srpskoj od 1998., koja su proširena i osavremenjena tri godine kasnije. Crnogorska Vlada je u martu izmijenila Uredbu i izbrisala odredbu o tenderskom izboru finansijskog savjetnika za privatizaciju, a odluèeno je da tender, u odreðenom sluèaju i u zavisnosti od volje nadležnog subjekta, može biti transformisan u direktne pregovore. “Ne samo da su zadržana loše i neprecizne odredbe iz Republike Srpske, veæ je izmjenama dijela Uredbe proširena moguænost arbitrarnog ponašanja u privatizaciji”, smatra Dragaševiæ, ocjenjujuæi da prodaja putem javnog tendera, za razliku od direktnih pregovora, smanjuje rizik korupcije. On tendersku prodaju ne smatra “brzom privatizacijom”, jer je za privlaèenje investitora, izbor najpovoljnije ponude i zakljuèivanje kupoprodajnog ugovora potrebno vrijeme. “Dok se u cjelini ne suoèimo sa nesumnjivom potrebom za stranim savjetnicima, naèinom njihovog izbora, radom i rezultatima do sada angažovanih, kao i ogromnim novcem za savjetnièke usluge, teško je oèekivati više regularnosti u ovoj oblasti½, kaže Dragaševiæ. Savjet za privatizaciju imenovao je 1999. godine Marka Harisona /Mark Harrison/ za pravnog savjetnika, a njegov osnovni zadatak bio je da pomogne u svim aspektima privatizacije putem javnog tendera. Dragaševiæ je ocijenio da Harisonovo mišljenje u izvještajima Tenderskoj komisiji ne korespondira sa odredbama Uredbe, kao i da njegovo pozivanje na meðunarodnu praksu nije korektno. Prema njegovim rijeèima, u kompaniji Harison Solisitors /Harrison Solicitors/ su smatrali da Tenderska komisija ne mora prihvatiti nijednu ponuðenu cijenu na tenderu i da bi sa potencijlnim kupcem trebalo nastaviti pregovore, iako to nije dokazano u dugogodišnjoj meðunarodnoj praksi. “Tenderska prodaja u principu iskljuèuje pregovore. Ako se pokrenu i uspješno okonèaju pregovori poslije tenderske procedure, tu više nema tendera, veæ je rijeè o zakljuèenju ugovora neposrednom pogodbom”, pojasnio je Dragaševiæ. Zbog toga je on ocijenio sumnjivim dio Uredbe kojim je predviðeno da Tenderska komisija može direktno pregovarati sa ponuðaèem, ukoliko do isteka krajnjeg roka primi samo jednu ponudu. “Kod tendera takoðe ne postoji apsolutna sloboda organizatora hoæe li ili ne prihvatiti najpovoljniju ponudu, jer se on o tome veæ izjasnio u javnom pozivu”, dodao je Dragaševiæ. On je podsjetio na svjetsku praksu formiranja posebne Tenderske komisije za svaki tender umjesto jedne stalne, a negativno je ocijenio iste rukovodioce i skoncentrisano odluèivanje u Savjetu za privatizaciju, zbog zanemarivanja državnih fondova koji su zakonski vlasnici kapitala. Primjedbe na primjenu Uredbe mogle bi se, prema njegovoj ocjeni, odnositi i na dio veæ završenih prodaja, jer je, izmeðu ostalih, i u javnom pozivu za prodaju 54 odsto akcija kotorskog Jugopetrola navedeno da æe “najbolja ponuda biti izabrana u roku od dva dana od isteka roka za podnošenje, a njen podnosilac biti odmah pozvan na poèetak pregovora”. Tenderska pravila i njihova praktièna primjena, prema njegovim rijeèima, važna su i zbog toga što æe uz pomoæ meðunarodnog tendera biti prodato još 15 do 20 crnogorskih preduzeæa. Do sada je ovom metodom privatizovan kotorski Jugopetrol i Valjaonica hladno valjanih traka, dio Holdinga Željezare Nikšiæ. Dragaševiæ dodaje da je teško utvrditi koja se pravila primjenjuju kod prodaje Beè sejl /Batch Sale/ metodom. U ovogodišnjem Planu privatizacije predviðeno je da ona bude transformisana u ubrzane tendere za privatizaciju 20 kompanija. “Privatizacija ovih kompanija nije samo pitanje tehnike i procedure, veæ prije svega ekonomsko, razvojno i socijalno. Nakon presude u sluèaju Avale, sve strane moraju znati da Sud može, u skladu sa zakonom, reagovati na povrede pravila procedure”, ocijenio je Dragaševiæ. (kraj) dbr/anf/kmh