London, (MINA) - Srbi i kosovski Albanci ne slažu se oko veæine pitanja, ali su u posljednje vrijeme saglasni da više neæe iæi u Crnu Goru na ljetovanje jer je preskupo, a usluga je katastrofalna, piše u najnovijem broju britanski Ekonomist /Economist/. To je veoma loša vijest za Crnu Goru koja raèuna na njih, ali nijesu samo susjedi ti koji je ne vole u posljednje vrijeme, jer je njena reputacija, kako tvrdi list, na Balkanu i šire, pala veoma nisko. Od pada srpskog dikatora Slobodana Miloševiæa u oktobru 2000. godine, za Crnu Goru, jedinog partnera Srbije u onome što je ostalo od Jugoslavije, stvari su postajale sve teže. Kada je njen bivši predsjednik, a sadašnji premijer Milo Ðukanoviæ ustao protiv Miloševiæa 1997. godine, Zapad je obasipao ovu malu republiku pomoæi i tolerisao njenu unosnu trgovinu sa Srbijom za vrijeme sankcija, gledajuæi na to kao na sredstvo koje joj je omoguæavalo preživljavanje. Ali ti dani sticanja sumnjivog profita o kojem se nijesu postavljala nikakva pitanja su prošlost. Dok je ubistvo srpskog premijera Zorana Ðinðiæa u martu razotkrilo mrežu organizovanog kriminala Srbije, tajnih policajaca i politièara iz sjenke, Crnu Goru nije zadesila takva trauma. Ali u posljednje vrijeme, afere odvlaèe pažnju sa reformi. Zvaniènicima Crne Gore je dozlogrdilo što kada se srijeæu sa svojim kolegama iz inostranstva moraju da govore o švercu cigareta i seks trafikingu, više nego o neophodnim ekonomskim reformama. Najveæi skandal u Crnoj Gori, koji je potresao zemlju od novembra prošle godine, odnosi se na Moldavku, znanu samo kao S.È. koja tvrdi da je pobjegla iz crnogorske javne kuæe u kojoj je bila zatvorena, a zlostavljali su je, izmeðu ostalih, i visoki crnogorski zvaniènici. Zamjenik državnog tužioca je uhapšen pod sumnjom da je uèestvovao u seks trafikingu. Zvaniènici priznaju da je njihova zemlja bila tranzitna za trafikante i da su preduzeli snažne mjere da zaustave trgovinu. Oni, tvrde i da su sluèaj Moldavke izmanipulisali, èak i kreirali, neprijatelji Vlade. Odluka pravosuða da odustane od kriviènog gonjenja, koja je donijeta prošlog mjeseca, izazvala je oštar protest u domaæoj i stranoj javnosti. Na nesreæu Ðukanoviæeve Vlade, afera sa Moldavkom nije jedina koja joj nanosi sramotu. Tokom prethodne dvije sedmice, premijer je žestoko poricao navode, koje su izmeðu ostalih, lansirale, najveæa novinska agencija Italije ANSA i mediji u Beogradu i Podgorici, da je uèestvovao u švercu koji je doveden u vezu sa nekim sumnjivim ljudima u Napulju. Njegov bivši saveznik, tvrdio je u intervjuu jednom beogradskom nedjeljniku da Ðukanoviæ ima pozamašan bankarski raèun u Švajcarskoj. Prije nego što su ove optužbe isplivale na površinu, Ðukanoviæevo ime se oktobra prošle godine pominjalo u parnici koju je Evropska unija (EU) povela protiv amerièke duvanske kompanije, Ar Džej Rejnolds /R.J. Reynolds/, zbog šverca cigareta. Crnogorski premijer je bio i pod zvaniènom istragom Tužilaštva u Bariju zbog navodne umiješanosti u šverc. Ali, on i njegovi saradnici kažu da su ti navodi neosnovani, i zajedno sa seks trafiking aferom su dio zavjere, kako bi se osujetili njegovi planovi da dovede Crnu Goru do pune nezavisnosti. Nakon razlaza Ðukanoviæa i Miloševiæa, Crna Gora je funkcionisala kao nezavisna država u svemu osim u nazivu. Samo zbog snažnog pritiska EU Ðukanoviæeva Vlada je prošle godine prihvatila da ostane u veoma labavoj državnoj zajednici sa Srbijom, u naredne tri godine. Unija je zaživjela u februaru, poslavši ime Jugoslavija u istoriju. Sada se Crna Gora bolno reintegriše sa Srbijom, barem u izvjesnoj mjeri. Harmonizacija njihovih carinskih stopa bila je komplikovana. Srbija, na primjer, izvozi hranu, dok je Crna Gora uvozi. Oni koji se zalažu za nezavisnost, a naroèito sadašnja Vlada, prigovaraju da su silom uvuèeni u uzaludan i skup aranžman sa Srbijom, protivno njihovoj volji. Takoðe, s pravom, istièu da je Kosovo jedan od glavnih razloga zbog kojih ih je EU toliko pritiskala da ostanu u nekoj vrsti zajednice sa Srbijom. Zapadnjaci, pokušavajuæi da osmisle politiku za region, vide rješenje u zaustavljanju crnogorske nezavisnosti, zbog straha da bi ona mogla izazvati još jednu krizu na Kosovu, koje je sada pod protektoratom Ujedinjenih nacija, èije veæinsko albansko stanovništvo ne želi ništa manje od nezavisnosti. Ako 650 hiljada Crnogoraca može imati nezavisnost, onda æe Kosovari reæi – a zašto ne može nas dva miliona, piše Ekonomist. U svakom sluèaju, mnogi Crnogorci se ljute. Njihova prosjeèna mjeseèna zarada je mizernih 120 EUR, treæina nema posao, a Vlada razmišlja o smanjenju glomaznog državnog aparata. Kritièari optužuju vladine štiæenike da pune svoje džepove novcem od privatizacije. Strana pomoæ presušuje. Za poštene reformiste, izbor je sumoran. Ako ne simpatišete Ðukanoviæeve štiæenike, a opet ne podnosite stare pristalice Miloševiæa koji èine veæi dio opozicije, šta vam preostaje, konstatuje list. Ðukanoviæ kaže da je samo pitanje vremena kada æe svijet priznati nezavisnost Crne Gore. Možda je u pravu. Ipak, njegov narod nije siguran u to. Nedavna istraživanja javnog mnijenja sprovedena u Srbiji ukazuju da 60 odsto Srba sada želi nezavisnost Srbije, ali agencije za istraživanje nikada nijesu našli tako jaku podršku nezavisnosti u samoj Crnoj Gori. Nezavisni ili ne, Crnogorcima predstoji mnogo posla, a veoma malo je sposobnih za to. Nije èudo da je neki šaljivdžija napisao grafit na jednom zidu u Podgorici Glasajte za Moldavku, zakljuèuje se u nepotpisanom tekstu Ekonomista. (kraj) pav/kmh/sim