Pariz,(MINA-BUSINESS-TANJUG) - Ekonomska situacija u Sjedinjenim Amerièkim Državama (SAD) se iz mjeseca u mjesec popravlja imajuæi u vidu da je stopa nezaposlenosti u decembru iznosila 8,5 odsto i da je otvoreno 200 hiljada novih radnih mjesta, što je na istom nivou kao u februaru 2009. Kako prenosi jedan francuski list, u SAD je prošle godine otvoreno 1,6 miliona radnih mjesta, što je najviše od 2006. dok je u protekla 22 mjeseca ta brojka bila 3,2 miliona. To, meðutim, nije neki zadivljujuæi rezultat jer je 13,1 miliona ljudi još bez posla, a 22 miliona ljudi ili ne radi puno radno vrijeme ili odbija da ga traži. Ipak, u izbornoj godini, to je adut predsjednika Baraka /Barack/ Obame, koji može da iskoristi kako bi ubijedio svoje sunarodnike da je zemlja na dobrom putu i da Republikanci nijesu u pravu kada ga optužuju da je podbacio u svakom pogledu na ekonomskom planu. Kada Evropa, èini se, ulazi u recesiju i kada su teorije "iskljuèenja povezanosti" izmeðu ekonomskih zona više puta bile demantovne, predsjedavajuæi amerièke centralne banke Federalne rezerve, Ben Bernanke podsjetio je u bijeloj knjizi upuæenoj 4. januara predsjedniku komisije u Senatu koja se bavi nekretninama i urbanizmom da izlazak SAD iz krize koja je poèela u avgustu 2007. godine ostaje uslovljen smirivanjem stanja na tržištu nekretnina. U dokumentu se navodi i da stalni problemi na tržištu nekretnina SAD i dalje sprjeèavaju oporavak privrede. Cijene nekretnina su u prosjeku pale do 33 odsto od 2006. godine, kada su dostigle svoju maksimalnu vrijednost zbog èega su vlasnici domaæinstava pretrpjeli gubitak od sedam hiljada milijardi USD. U SAD 12 miliona ljudi otplaæaje stambeni kredit koji je trenutno veæi od vrijednosti nekretnine za koju su zaduženi. Najpogoðenije države su Arizona, Nevada i Florida. Vrijednost ovih nepokretnosti sa negativnom dobiti popeo se na 700 milijardi USD. Vlasnici nekretnine èija je trenutna vrednost manja od iznosa njihovog stambenog kredita pokušavaju da refinasiraju svoj dug jer je kamatna stopa pala na nezapamæeno nizak nivo. Oni žele da razgovaraju sa bankama kako bi im se izravnao iznos stambenog kredita sa aktuelnom vrijednošæu nekretnine, ali u tome ne uspijevaju. Da bi se snizila kamatna stopa procedura je komplikovana jer je potreban pojedinaèni pristanak svih strana koje su uèestvovale u isplati kredita, tako da su i kreditori i dužnici u nezavidnoj situaciji. Zato banke odbijaju da pregovaraju sa takvom vrstom klijenata. Za sada sve inicijative su propale. Jedino ostaje da dužnici prestanu da islpaæuju kredit kako bi se kreditori udostojili da sa njima razgovaraju. Èak i oni koji imaju sredstva da oplate kredit odbijaju da ga plaæaju jer je to potpuno besmisno pošto im se više isplati da im se oduzme vlasništvo nad nekretninom koju banka prodaje po hitnom postupku kako bi im se vratio dug. Oni potom mogu za duplo manje novca da kupe istu nekretninu na ime drugog vlasnika. Bernanke je u bijeloj knjizi dao niz predloga za izlazak iz krize na tržistu nekretnina. On smatra da èetvrtina od dva milona trenutno praznih stanova predstavljaju nekretnine koje su oduzete od kupaca koji nisu izmirivali kreditne obaveze. Jedan dio tih nekretnina èak nije ni stavljen u prodaju kako bi se izbegao zakon ponude i potražnje po kome one sada vrijede daleko manje nego kada su kupljene. One ostaju prazne i na taj naèin predstavljaju jednu vrstu "mrtvog kapitala". Bernanke poziva da se što veæi broj takvih stanova stavi na raspolaganje porodicima bez krova nad glavom, jer su stanarine ponovo poèele da skaèu. U izveštaju se sugeriše i da bi trebalo izvršiti izmjenu regulativa kako bi se finasijskim institucijama omoguæilo da upravljaju svojom iznenadno streèenom nepokretnom imovinom. Investitori su veæ poèeli da kupuju ove nekretnine u namjeri da ih stave u zakup. Ali postupak otkupljivanja treba ubrzati kako bi banke što prije nadoknadile gubitke. Bernake predlaže i zakonske mjere kao što je na primjer osnivanje posebne komisije ili neke vrste upravnog odbora Senata ovlašæenog da pregovara o remisiji duga sa dužnicima jer bi to bilo korisno za društvo u cjelini, èak iako to nije u interesu zajmodavca. Kako je država pritekla u pomoæ velikom broju banaka u vrijeme izbijanja krize, bilo bi logièno da narodno predstavništvo može da odluèi o sudbini stanova i kuæa èiji je ona moralni vlasnik, zakljuèuje se u izveštaju. (kraj) god