Podgorica, (MINA) - Novi predlog izmjena Kriviènog zakonika neæe u potpunosti doprinjeti boljem poštovanja etièkih normi u novinarstvu, ocijenila je danas koordinatorka Odsjeka za novinarstvo podgorièkog Fakulteta politièkih nauka, Nataša Ružiæ. “Prema novom predlogu novinar koji radi sa dužnom pažnjom biæe osloboðen od klevete. Kleveta ostaje kleveta bez obzira da li je novinar obavio posao sa pažnjom ili nemarno”, rekla je Ružiæ agenciji MINA. Ona je podsjetila da je prema predlogu Vlade sudija taj koji odluèuje da li se novinar ponašao u skladu sa profesionalnim standardima i upitala prema kojim kriterijumima æe sudija odluèivati da li je novinar poštovao profesionalne i etièke standarde. „Imamo Zakon o medijima i opšti etièki kodeks. Ali, novinari se svakodnevno susreæu sa situacijama koje nijesu obuhvaæene kodeksom. Ono što iznenaðuje da gotovo nijedna redakcija nema svoj etièki kodeks. I èesto upravo iz tog razloga dolazi do narušavanja etièkih normi“, rekla je Ružiæ. Ona je kazala da je ministar pravde, Miraš Radoviæ, naglasio da ne postoji neogranièena sloboda izražavanja, èak ni u situacijama kada su u pitanju teme od javnog interesa. „Nema sumnje da sloboda izražavanja mora imati odreðene etièke granice, ali to se ne može odnositi na teme od javnog interesa. Ukoliko se mediji ogranièeni u ukazivanju nepravde u društvu, oni gube svoju funkciju „psa èuvara demokratije“, rekla je Ružiæ. Ona je navela da je kleveta krivièno djelo koje povlaèi za sobom odgovornost, pa je zbog toga suvišno postavljati pitanje da li novinar mora snositi odgovornost za takvo djelo. „Nema sumnje, jer kao i svaki graðanin, novinar je obavezan da poštuje zakon. Novinarska profesija ne oslobaða od odgovornosti za klevetu. Pred zakonom svi bi trebalo da budu jednaki“, kazala je Ružiæ. Ona smatra da novèana kazna mora postojati, ali da se postavlja pitanje iznosa kazne“. Ružiæ je dodala da su mišljenja podjeljena i meðu novinarima, jer se jedni zalažu da kazne za klevetu budu simboliène, dok drugi smatraju da kazne moraju ostati onakve kakve jesu. „Smatram da kazne za klevetu ne smiju biti simboliène, jer bi se to itekako negativno odrazilo na etièke norme u medijima koje trenutno nisu na zavidnom nivou“, kazala je ona. Ružiæ je podsjetila da teoretièar Majk Vord /Mike Ward/ navodi da novinar prije nego što se upusti u objavljivanje neèega treba da razmisli o „da li je tvrdnja istinita, može li je novinar dokazati, postoji li moguænost da æe protagonista prièe tužiti novinu“. „Novinar svoj rad mora zasnivati na ovim pretpostavkama da ne bi bili pokrenuti sudski postupci ili novèana kazna. Profesionalno obavljanje novinarskog posla podrazumjeva provjeru informacije kod dva nezavisna izvora i samim tim novinari æe izbjeæi plasiranje netaène i neprovjerene informacije u javnost“, tvrdi ona. Ružiæ je dodala da za svaku èinjenicu, koju objavi, novinar mora imati jake dokaze. „Greške su moguæe, ali ne takve koje bi poslužile kao razlog za pokretanje sudskog postupka“. „Imajuæi u vidu da je kleveta krivièno djelo, logièno je da æe sud donositi odluke o kršenju zakona. Meðutim, postoji opasnost da novinar u odreðenim situacijama može biti nepravedno optužen od strane suda. Na primjer, ukoliko novinar ne može iz odreðenih razloga otkriti identitet izvora informacija ili izvor promjeni iskaz“, upozorila je ona. Ružiæ je kazala i da Predlog novog kriviènog zakona predviða da novinaru treba oprostiti klevetanje, ukoliko je profesionalno obavljao svoj posao, što zvuèi paradoksalno. „Pojedini novinari pogrešno shvataju slobodu medija. Pod slobodom se ne podrazumjeva vrijeðanje na osnovu svojih subjektivnih stavova ili loših meðusobnih odnosa radi prodaje proizvoda na medijskom tržištu. Pored slobode, mediji ne treba da zaborave i na odgovornost za sve što objave da se ne bi našli u situaciji da se izvinjavaju“, rekla je ona. Prema njenim rijeèima, veæina novinara se zalaže za samoregulaciju, ali u uslovima oštre konkurencije na medijskom tržištu profit je ipak presudan. „Novinarsko samoregulatorno tijelo nema gotovo nikakvog uticaja na medije. A u Crnoj Gori nemamo vijeæe za medije ili odgovarajuæu instituciju koja bi prozivala novinare za kršenje medijskog zakona i etièkih normi“, podsjetila je Ružiæ. Ona je kazala i da je vrijeme pokazalo „da se za sada ne možemo osloniti na samoregulaciju“ i da se zbog toga odreðeni problemi u medijima ipak moraju rješavati putem zakona. (kraj) del/mil