Podgorica/Berane, (MINA) - Grupa crnogorskih graðana, muslimanske nacionalnosti, deportovana je danas u Podgoricu iz Luksemburga, gdje su proteklih nekoliko godina boravili u statusu izbjeglica. Atmosfera meðu pridošlicama bila je deprimirajuæa i muèna, sa mnogo teških rijeèi za vlade dvije zemlje. Nakon izvjesnog zadržavanja i provjera na carini i u policiji, gdje je sa starješinama porodica razgovarano o tome, kako su i kada otišli za Luksemburg, povratnici su produžili putovanje, uglavnom prema sjeveru Crne Gore, odakle su 1999. godine, u vrijeme NATO bombardovanja, krenuli ka zapadu, u potrazi za sigurnim utoèištem i boljim životom. Pretpostavlja se da je samo iz okoline Berana, sa podruèja Bihora, u Luksemburg te godine emigriralo oko tri hiljade osoba, a najveæi broj njih je na krajnje odredište stigao ilegalnim putevima. «Moju èetvoroèlanu porodicu to putovanje na crno koštalo je 21 hiljadu DEM», rekla je agenciji MINA gospoða, koja je u Crnu Goru vraæena prije mjesec. Prema njenim rijeèima, put do te zapadne destinacije trajao je dva i po mjeseca, a vodio je preko Bosne, Hrvatske, Slovenije, Italije i Francuske. «Plaæali smo pet hiljada DEM da nas prevezu u neljudskim uslovima iz Sarajeva do blizu Ljubljane. Ostavili su nas u šumi, negdje daleko od grada, odakle smo išli pješice do mjesta, gdje smo èekali da nas prihvate drugi i voze u sljedeæu zemlju. Tako, dva i po mjeseca, Sarajevo, Mostar, Zagreb, Varaždin, Ljubljana, Italija, Francuska, Luksemburg», kazala je ona. Navela je da su, skoro svi crnogorski graðani koji se sada vraæaju specijalnim letovima, prošli tu golgotu. «Preko nekog jezera jednoj porodici je palo dijete u vodu. Vodièi nijesu htjeli da stanu. Roditelji su skoèili na njih i nekako izvukli jadno dijete, onako mokro, u sred noæi», rekla je gospoða. Crnogorske izbjeglice su u Lukseburgu živjeli od socijalne pomoæi. Neki su uspijevali da rade na crno i steknu ušteðevinu, ali ipak, veæina, kako prièaju, nije uštedila ni onoliko koliko ih je koštalo putovanje do te zemlje. Vlada Luksemburga poèela je da im uskraæuje gostoprimstvo sa stabilizacijom politièkih prilika u ovom regionu. Nadajuæi se da æe u toj zemlji ostati za stalno, oni nevoljno potpisuju dokument o dobrovoljnom povratku u Crnu Goru, dobijajuæi na odlasku 1200 EUR za odrasle èlanove porodice, 600 EUR za djecu, kao i moguænost da se spakuju i ponesu šta žele. «Ko ne pristane na dobrovoljni povratak, ostaje bez socijale i rizikuje da bude pokupljen sa ulice, bez moguænosti da spakuje i liènu garderobu, a novac ne dobija. Uplašeni ljudi prihvataju to», naveo je Refik Huremoviæ, koji u Luksemburgu èeka da bude pozvan na posljednji informativni razgovor u policiji, gdje treba da se izjasni, da li želi da se dobrovoljno vrati ili ne. Situaciju meðu našim graðanima u toj zemlji, on opisuje kao veoma napetu. «Ljudi su u neizvjesnosti. Svaðaju se i tuku za sitnicu. Nedavno je jedan od naših polupao stan i pobjegao. Dolazila je policija, on ne želi da se vrati u siromaštvo sa petoro djece», kazao je Huremoviæ. Porodica Rafika Jašaroviæa vraæena je prije dva mjeseca, ali je on angažovao advokata, nadajuæi se da može izdejstvovati stalni boravak u Luksemburgu. «Za naš povratak nema ekonomskih uslova ni opravdanja. Mnogi od nas su odlazeæi iz Crne Gore ostavili poslove, a sada se vraæamo bez ikakve socijalne sigurnosti», istièe Jašareviæ. Prema njegovim rijeèima, u najtežem položaju su djeca, koja su se navikla na zapadni standard i sistem školovanja. «Nema nikakve organizacije koja nas ovdje prihvata, a nailazimo na razne birokratske otpore prilikom vaðenja dokumenata», tvrdi Jašaroviæ. I drugi povratnici iz Luksemburga potvrðuju tu prièu. Mnogima od njih djeca ostaju neupisana u srednje škole, jer bi trebali da se vrate godinu, dvije unazad. Oni se pitaju, gdje su ljudi iz Crne Gore koji su dolazili u Lukseburg da ih ubjeðuju kako je situacija dobra i da treba da se vrate. «Da povedemo djecu njima, pa neka ih oni izdržavaju», kažu povratnici. Boreæi se za njihova prava i protiveæi se otkazivanju gostoprimstva, luksemburgška nevladina organizacija ASTI podijelila im je na odlasku letak, u kojem piše da je «Vlada Luksemburga kupila dobru volju i karte za njihov povratak od Vlada Crne Gore i Srbije za 21 milion EUR». Povratak crnogorskih Muslimana iz Luksemburga, koji nemaju papire, poèeo je prošle godine, a intenziviran posljednja dva mjeseca. Do sada je «dobrovoljno», kako se procjenjuje, stiglo blizu dvije hiljade. Negativne odgovore na zahtjev za odobravanje stalnog boravka dobili su i svi ostali, koji s nervozom oèekuju da uskoro budu vraæeni. (kraj) tuf/tmi/isf