Hidropotencijal posmatrati kao razvojni i ekološki resurs
- Hidropotencijal posmatrati kao razvojni i ekološki resurs
- Post By milanz
- 12:03, 16 jun, 2015

Podgorica, (MINA) – Crna Gora ima znaèajan hidropotencijal koji nije iskorišæen, ali ga treba posmatrati ne samo kao razvojni veæ i kao ekološki resurs, ocijenila je generalna direktorica Direktorata za životnu sredinu i klimatske promjene pri Ministarstvu održivog razvoja i turizma, Ivana Vojinoviæ.
Prema njenim rijeèima, ukupan hidro potencijal Crne Gore procijenjen je na 11 hiljada gigavat èasova, a od toga je prema procjenama iskorišæeno 17 do 20 odsto tog potencijala.
„To pokazuje da postoji prostor za dalje korišæenje, ali uz uslove održivog korišæenja i eksploatacije vodnog resursa“, poruèila je Vojinoviæ na okruglom stolu „Održiva hidroenergija i uticaj malih hidroelektrana na životnu sredinu“.
Prilikom izgradnje malih hidroelektrana, smatra ona, treba imati u vidu takozvani integralni pristup u projektovanju i planiranju i, prije svega, treba poæi od sistema prostornog planiranja.
„Prilikom bilo koje vrste prostornog planiranja, treba paralelno da se izraðuje strateška procjena uticaja na životnu sredinu što znaèi da ekološka komponenta prožima cjelokupni sistem planiranja“, rekla je Vojinoviæ.
Ona je ocijenila da je zadatak države i svih institucija da obezbijede kvalitet, ali i kvantitet svih segmenata životne sredine.
Vojinoviæ je kazala da je vodni potencijal potrebno posmatrati iz dva ugla, kao ekološki i razvojni resurs.
„Vodni potencijal u Crnoj Gori jeste, može biti i trebalo bi da bude znaèajan izvor elektriène energije“, ocijenila je Vojinoviæ.
Izvršna direktorica nevladine organizacije (NVO) Green home, Nataša Kovaèeviæ, rekla je da je potrebna hitna izrada vodoprivredne osnove, jer je postojeæa istekla i nastupile su znaèajne promjene na vodoprivredu i planirani hidroenergentski razvoj Crne Gore.
Ona je kazala da kljuèni problem, koji zahtijeva hitno i posveæeno rješavanje, predstavlja nedostatak vodoprivrednih osnova i nepostojanje katastra vodotokova sa ekološkim i energetskim karakterisrtikama.
„Iz toga razloga preporuèuje se hitna izrada vodoprivredne osnove, obzirom da je postojeæa istekla, te da su nastupile znaèajne promjene u posljednjih 14 godina, bilo da je rijeè o planovima ili naèinu korišæenja voda, ili potrebi ukljuèivanja uticaja klimatskim promjena na vodoprivredu i planirani hidroenergetski razvoj Crne Gore“, poruèila je Kovaèeviæ.
Prema njenim rijeèima, neophodno je uèiniti zvaniènim GIS katastar malih vodotokova koji je uraðen za 13 opština ne sjeveru države i 80 vodotokova
Ona je dodala da je taj katastar potrebno nadograditi kvalitetnijim hidrološkim podacima, ukljuèujuèi ekološke podatke i uslove za realizaciju malih hidroelektrana.
Kovaèeviæ je objasnila da jedan od kljuènih problema predstavlja i nedostatak godišnjeg i višegodišnjeg planiranja dinamike korišæenja vodotokova u energetske svrhe.
„To ujedno dovodi u zonu krivièno pravne odgovornosti nadležno Ministarstvo, obzirom na otvoreno kršenje Zakona o koncesijama kojim se definiše obaveza usvajanja godišnjeg plana koncesija krajem tekuæe za narednu godinu, koji se u primjeru malih hidroelektrana ne sprovodi“, kazala je Kovaèeviæ.
Alarmantna je èinjenica, smatra ona, što instalirani kapacitet trenutno odobrenih projekata malih hidroelektrana prelazi kapacitet koji je Nacionalni razvojni energetski akcioni plan definisao za 2020. godinu.
Kovaèeviæ je dodala da se smatra neophodnim uslovom za dalji razvoj malih hidroelektrana da se Zakonom o energetici, èija je izrada trenutno u toku, definiše obaveza usvajanja takvog plana.
„Dobar ambijent za razvoj malih hidroelektrana, odnosno cjelokupne energetike, predstavlja sistem u kom su jasno definisane moguæe lokacije, uslovi za njihovo korišæenje, koraci u proceduri, njihovo trajanje i finansijski okviri odreðenih faza pripreme i odobravanja projekta“, zakljuèila je Kovaèeviæ.
Struènjak za slatkovodne ekosisteme i energiju iz WWF Adria, Petra Remeta kazala je da su slatkovodni sistemi i vodni resursi na Balkanu i u Crnoj Gori pod pritiskom planiranog razvoja hidroenergije.
„Negativni uticaji izgradnje sastavni su dio izgradnje bilo kog hidroenergetskog objekta i zato je potrebno strateški planirati izgradnju na nivou ukupnog rijeènog sliva, a ne samo konkretne lokacije“, zakljuèila je Remeta.
(kraj) tpr/žug