Podgorica, (MINA) - Crna Gora je u ozbiljnoj opasnosti da na sluèaju Bukovica padne na veoma znaèajnom testu suoèavanja sa skorijom prošlošæu, ocijenjeno je iz Nansen dijalog centra (NDC). »Izostanak ozbiljne tužilaèko – sudske akcije koja se pretvara u farsu glavni su uzrok tome. Izostala je i aktivna uloga Vlade«, ocjenjuje se u konaènom voèdog/watchdog/Izvještaju NDC u vezi sluèaja u pljevaljskoj Bukovici, gdje je 1992. i 1993. godine osam osoba izgubilo život, stotinu kuæa popaljeno, nekoliko stotina Bošnjaka protjerano, uništene tri džamije. U NDC istièu da njihovo dvogodišnje praæenje procesa Bukovica nije dalo rezultate ni približne oèekivanim. »Indikatiovno je da se ni jednim saopštenje, niti konkretnom akcijom nijesu oglsile partije koje dobijaju podršku od stanivništva koje je progranano«. »Sudski proces se na drzak naèin opsutruira, kao i u sluèaju „Štrpci“ i evetulano æe se smatrati završenim, osudom nebitnih pojedinaca«, istièe se u Izvještaju. U NDC navode da je meðunarodna zajednica pokazala veliku nezainteresovanost za taj sluèaj, osim jedne posjete Ambasadora Sjedinjenih Amerièkih Država. »Gerenarlno se može reæi, da postoji konsenzus na zaboravu Bukovièkig zloèina i amnestiranju nalogodavaca zloèina. To su razlozi zbog kojih NDC više neæe sprovoditi monitoring sluèaja „Bukovica“, navode u NDC-u. U toj organizaciji podsjeæaju da je poèetak istrage proglašen službenom tajnom, a da su osumnjièeni crnogorski državljani, nekadašnji rezervni pripadnici crnogorske policije i Jugoslovenske narodne armije, stanovnici Pljevalja. Istraga je, kako se navodi, na poèetku povjerena sudiji Višeg suda Milanu Smoloviæu koga je nakon jednoipogodišnjeg rada zamijenio kolega Dragan Vojinoviæ. Tužilaštvo u sluèaju Bukovica zastupa zamjenik Specijalnog tužioca za ratne zloèine Milosav Velièkoviæ, koji je predmet Bukovica konstantno vraæao na doradu istražnim sudijama. »Sudija Smoloviæ je taj predmet kao okonèan èetiri puta predavao Tužilaštvu, a njegov kolega Vojinoviæ je to do sada uèinio dva puta. Prema saznanjima NDC-a predmet za sluèaj Bukovica se opet nalazi u Tužilaštvu«, kaže se u Izvještaju. Ocjenjuje se da specijalno odjeljenje za organizovani kriminal i ratne zloèine još uvijek oklijeva da donese odluku da li æe podiæi optužnicu ili odustati od nje, ili æe, kako je do sada bila praksa, zatražiti dodatne istražne radnje. »Poèetkom izgradnje puta do mjesnog centra Bukovice, Kovaèeviæa, po prvi put se nakon bukovièkog egzodusa Država prije godinu dana odluèuje na iole ozbiljnu finansijsku injekciju koja je bila neophodna za promjenu opšteg raspoloženja o nemoguænosti povratka u Bukovicu«, istièu u NDC-u. U toj organizaciji ocjenjuju da se najavljene investicije realizuju usporenim tempom koji ne može ni da zaustavi iseljavanje stanovništva koje još živi u Bukovici, a pogotovo ne može ohrabriti povratak stanovništva iseljenog iz tog mjesta. »U nekim medijima vodi se ozbiljna kampanja kojom se žele relativizovati bukovièki zloèini tako što se dovode u vezu sa odmazdom za ratna dešavanja u Bosni i Hercegovini. Pri tome se na direktan naèin žrtve obilježavaju kao krivci«, istièe se u Izvještaju. Navodi se da su osobe obuhvaæene istragom uglavnom nižeg društvenog statusa, što može ukazivati da su najodgovorniji zaštiæeni od ruke pravde nekom moænom politièkom rukom koja bi mogla imati uticaj na Tužilaštvo i na Sud. »Nijednom od osumnjièenih pri tome nije odreðen pritvor, što je postala praksa koja je primijenjena i u sluèajevima Kaluðerski Laz, Morinj i deportacije bosanskih izbjeglica iz Crne Gore, a što može uticati na svjedoke na više naèina«, istièu u NDC-u. Ukazuje se da se advokat osumnjièenih, Miodrag Goluboviæ, našao u meðuvremenu u istražnom pritvoru pod optužbom za utaju poreza. »On je ranije više puta isticao nevinost svojih branjenika, ukazujuæi na moguænost da se isticanjem osumnjièenih Pljevljaka, moguæe, želi sakriti odgovornost ljudi koji se nalaze na znatno višem društvenom statusu«, kaže se u Izvještaju. Ocjenjuje se da je veliki vremenski period od petnaest godina uticao da su se zaboravili pojedini detalji, ali i da su nestali materijalni dokazi za pojedine sluèajeve bukovièkih zloèina. »Iskazi svjedoka u velikom stepenu potvrðuju istinitost sumnji tužilaštva o poèinjenim ratnim zloèinima. Njih èetrdeset je svoja svjedoèenja dalo u bjelopoljskom Višem sudu, dok ih je oko deset svjedoèilo u Sarajevu i Goraždu«, podsjeæaju u NDC-u. »Iskazi osumnjièenih i njihova štura odbacivanja krivice, koja ne upuæuju na druge izvršioce, a što oni takoðe objašnjavaju velikim protokom vremena, nedovoljni su za objektivno ocjenjivanje jer im nedostaju upravo svjedoèenja najodgovornijih ljudi, odnosno komandnog kadra i vojske i policije«. U NDC-u navode da je medijska kampanja koju vodi dio sredstava informisanja da se »prestraše žrtve, tako što se u novinskim tekstovima, ali i za skupštinskom govornicom, neki od tih ljudi koji su žrtve proglašavaju potencijalnim krivcima za druge zloèine, èinjene nad Srbima u Republici Srpskoj, jedan je od vidova pritisaka na svjedoke, koji èesto i javno govore da se zbog toga osjeæaju ugroženim, pogotovo one osobe nastanjene u Pljevljima«. »To ima indirektan uticaj i na one nastanjene van Crne Gore, jer se negativna slika javnosti djelimièno okreæe na naèin da se od žrtava medijski prave krivci, relativizujuæi bukovièke zloèine, tako da kod nekih vlada mišljenje da bi bilo bolje da istražni proces nije ni zapoèinjao. To je i razlog što su neki sa nepovjerenjem prihvatali dolazak na svjedoèenje«, smatraju u NDC-u. Istièe se da se na meti prave kampanje relativizacije zloèina u Bukovici našla »i jedna jedina reèenica koja se u udžbeniku istorije tièe bukovièkih zloèina a koja glasi: “Crnogorske vojne i policijske snage, kao i paravojne snage Republike Srpske, u periodu od 1992. do 1996. godine, upadale su u muslimansko selo Bukovica kod Pljevalja gdje su maltretirali, prebijali, pljaèkali, palili i ubili šest ljudi”. Navodi se da je medijskom i kontralustracionom pritisku podlegao i ministar obrazovanja Sreten Škuletiæ, koji je pozvao autora te reèenice da mu pojasni detalje "ionako šturog istorijskog sagledavanja istine o Bukovici". U NDC navode da se u prvom planu u javnosti i u ministrovom interesovanju našlo licitiranje sa brojem žrtava, jer, kako navode »autori nekih medijskih tekstova tvrde da imaju saznanja kako su dvije žrtve iz Bukovice ubijene od muslimanskih vojnih snaga, Zelenih beretki«. »Takvim banalizovanjem pokušavaju se zamagliti jasne èinjenice da je u Bukovici ubijeno šest ljudi, a da su dva èovjeka nakon preživljene torture nad njima izvršila samoubistvo, te da je više od stotinu porodica protjerano a njihova imovina uništena, ukljuèujuæi i rušenje i skrnavljenje tri džamije. Kao i glavnog – u Bukovici je poèinjen ratni zloèin«, navodi se u Izvještaju. Istièe se da je Bukovica je jedini sluèaj ratnog zloèina poèinjenog u Crnoj Gori u kome su i žrtve i glavni izvršioci, kao i neki nalogodavci, sasvim izvjesno, stanovnici Crne Gore. U NDC navode da je formiranje državne Komisije za obnovu Bukovice bila dobra ideja koja je "sasvim obesmišljena". »To što se na èelu Komisije našao predsjednik države Filip Vujanoviæ dodatno kompromituje sluèaj. Fond od èetiri i po miliona EUR koji se po predraèunu trebao uložiti u bukovièku infrastrukturu realizovan je u iznosu tek nešto iznad pola miliona EUR«, tvrde u NDC-u. Ukazuje se da je prije godinu veæina tih sredstava uložena je u gradnju dijela puta do mjesnog centra Kovaèeviæi. »Probijeno je i oko deset kilometara zaraslih makadamskih puteva i obnovljeno još toliko trasa do kuæa ljudi koji sada žive u Bukovici. Najavljena gradnja pedeset domova za povratnike u Bukovicu izostala je«. »Nije izostala snažna medijska promocija kada su prije dva mjeseca uz prisustvo vladinih i opštinskih zvaniènika, te predstavnika vladinih agencija, zapoèeti temelji, reèeno je, za dvanaest kuæa, ispostavilo se u veæini sluèajeva - vikendica za prognane Bukovièane«, kaže se u Izvještaju. Navodi se da je od toga do sada sagraðeno tek šest temelja na koje bi se, planira se, trebali postaviti montažni stambeni objekti. »Suština je u tome da zbog svega, prognani Bukovièani, veæinom nastanjeni u Bosni, a jedan dio u Turskoj i zapadnoj Evropi, ne planiraju povratak na svoja imanja. Izuzetak je tek èetiri do šest porodica, uglavnom starèkih domaæinstava«, navodi se u Izvještaju. (kraj) žug/mil