Podgorica, (MINA) - Proces lustracije nije neophodan Crnoj Gori samo radi njenog evropskog puta, veæ i dalje demokratizacije društva, ocijenjeno je danas iz Narodne stranke. Lustacija je, kako se navodi, zato i definisana kao „uklanjanje oponenata demokratije“. "I ne samo demokratije veæ i svih onih koji su se ogriješili o ljudska prava. Zato je za NS neprihvatljivo da se lustriraju samo oni graðani koji su kršili ljudska prava do devedesetih, jer se na žalost ta pojava nije iskorijenila ni do danas", kazao je funkcioner te partije Emil Kriještorac. On podsjeæa da je Parlamentarna skupština Savjeta Evrope 1996. godine usvojila Rezoluciju kojom se preporuèuje lustracija i istovremeno upozorava da bi izostanak ovog procesa mogao dovesti do ponovnog nasilja i kršenja ljudskih prava. Gotovo sve zemlje istoène Evrope su usvojile zakone o lustraciji, ali su se zakonska rješenja drastièno razlikovala od države do države. "Svakako da Crna Gora ne treba da ide ka modelima lustracije koji su bili primjenjivani u Njemaèkoj, a po kojima su lustrirani graðani Istoène Njemaèke koji su saraðivali sa tajnom policijom bivšeg komunistièkog režima". "Treba razmotriti rješenja iz Slovaèkog zakona i Zakona koji je od 2003. godine na snazi u Srbiji jer su mnogo prihvatljivija za Crnu Goru, obzirom na enormno veliki broj saradnika nekadašnje Službe državne bezbjednosti", kazao je Kriještorac u izjavi dostavljenoj MINI. On smatra da je terminološki mnogo ispravnije i prikladnije koristiti rijeèi odgovornost za kršenje ljudskih prava, nego upotrebljavati "latinske kovanice lustratio ili lustrum koje su imale prije svega vjerski, odnosno religijski karakter i odnosile su se na proèišæenje od grjehova". "Zakon o kršenju ljudskih prava treba da bude svojevrsni „srednji put“ izmeðu kriviènog gonjenja narušilaca ljudskih prava i nekih komisija za istinu koje bi eventualno samo djelovale na verbalnom nivou objavljujuæi podatke o njihovom kršenju", ocjenjuje Kriještorac. On samatra da je za Crnu Goru najprihvatljiviji model Vaclava Havela koji nije prošao u Èeškom parlamentu 1991. godine, veæ je usvojena mnogo rigidnija varijanta, koja je više lièila na progon nego na javnu osudu u Èeškoj. "Izmeðu ostalog po tom Zakonu je bilo dovoljno da postoji sumnja da je neko saraðivao sa tajnom policijom i diktatorskim režimom, da bi bio lišen javne funkcije", kazao je Kriještorac. (kraj) isf