Nikšiæ, (MINA) – Sudija crnogorskog Ustavnog suda Blagota Mitriæ ocijenio je da bi za graðane Crne Gore najbolje bilo da premijer Filip Vujanoviæ vrati mandat. “Pošto u maju slijede lokalni, a na jesen predsjednièki i savezni izbori, to je najefektnije, najracionalnije, najbrže i najbolje rješenje”, rekao je Mitriæ u intervjuu agenciji MINA. Prema njegovim rijeèima, to je “moralno, politièki, pravno i ustavno najcjelishodnije rješenje”. Mitriæ je kazao da bi u tom sluèaju crnogorski predsjednik Milo Ðukanoviæ “stekao pravnu moguænost da odredi drugog mandatara”. “Taj novi mandatar bi trebalo da bude iz redova eksperata i da sastavi ekspertsku vladu, èija bi programska osnova trebalo da bude obeæanje naših politièara o nezavisnoj i samostalnoj Crnoj Gori”, rekao je on. Ekspertska vlada bi u predstojeæem trogodišnjem periodu, pod patronatom EU, rmorala da provodi reforme i obezbijedi bolji život graðana. “Ona bi u paralmentu imala podršku sve tri suverenistièke stranke. Ministri ne bi trebali da budu stranaèki predstavnici, veæ najstruèniji ljudi u Crnoj Gori za svoju oblast”, rekao je Mitriæ. Kakva je prava priroda nove državne zajednice? Veæ u prvoj taèki beogradskog sporazuma jasno je naveden njegov cilj – stvaranje državne zajednice Srbije i Crne Gore. Veæ u prvoj taèki, dakle, odreðena je pravna priroda te zajednice. Time se obesmišljava sva prièa politièara o tome da li æe biti zajednièka ili dvije nezavisne države. Da je cilj crnogorskih pregovaraèa, Mila Ðukanoviæa i Filipa Vujanoviæa, bio zaista ono o èemu govore, prva taèka ne bi glasila “sporazum o odnosima Srbije i Crne Gore u okviru državne zajednice”. Glasila bi, na primjer, sporazum o principima odnosa Srbije i Crne Gore kao nezavisnih ujedinjenjih država. Ili sporazum o principima odnosa Srbije i Crne Gore u okviru saveza nezavisnih suverenih država. Da li je sporazumom promjenjen državno-pravni status Crne Gore i Srbije? Ne. Nema ni govora da se u bilo kojem segmentu mijenja državno-pravni status buduæe tvorevine državne zajednice koja æe se zvati državna zajednica Srbije i Crne Gore. Politièari mogu da prièaju te konfederacija, federacija, te ovo te ono, zato što se služe politièkim kriterijumima. Kad se govori o pravnoj prirodi države, o njenom državnom biæu, mogu da se koriste samo nauèni kriterijumi. A osnovni je, od postanka država do danas, meðunarodno-pravni subjektivitet. Pitam èitavu crnogorsku javnost, od onoga što je završio èetiri osnovne do akademika, gdje je ovim sporazumom smješten meðunarodno-pravni subjektivitet. Da li na državi èlanici ili na jedinstvenoj državi, koja æe se zvati zajednica Srbije i Crne Gore? U sporazumu doslovce piše da meðunarodno-pravni subjektivitet ima državna zajednica Srbije i Crne Gore, a ne države èlanice pojedinaèno. Dakle, nikakva unija, savez ili konfederacija, nego državna zajednica. Jedino kad bih htio manipulisati, mogao bih da kažem da je to ipak neki savez država. Šta sa aspekta državnosti znaèi zajednièko ministarstvo spoljnih poslova, a šta rotiranje kadrova u meðunarodnim organizacijama? Kad govore o rotirajuæoj stolici politièari se služe nepravnim argumentima. Po njima, Srbija i Crna Gora bi trebale da imaju po pola stolice u Ujedinjenim nacijama u naredne tri godine, što nije taèno. Ta jedna stolica pripada samo državnoj zajednici Srbije i Crne Gore. A to što æe se njihovi predstavnici rotirati ne znaèi njihovo pravo da u svom polumandatu zastupaju interese svoje države èlanice. Oni æe biti dužni, po svim meðunarodno pravnim standardima, da zastupaju interese državne zajednice. Meðunarodna zajednica mu ne bi dozvolila da radi drugaèije. Zajednièko i paritetno ministarstvo spoljnih poslova znaèi isto što i rotirajuæa stolica u UN. Sve iz oblasti spoljnih poslova æe biti tu koncentrisano. Rješenja u postojeæem Saveznom ustavu su mnogo bolja i daju mnogo veæa prava državama èlanicama u pogledu diplomatije. Omoguæavaju republikama da u okviru svojih nadležnosti održavaju meðunarodne odnose, osnivaju spostvena predstavništva u drugim državama i zakljuèuju meðunarodne sporazume. Ispada da æe države èlanice imati manje ingerencije po sporazumu, nego po sadašnjem Ustavu, u odnosu na spoljnu politiku, baš zbog pariteta i rotirajuæe funkcije. Da li donošenje Ustavne povelje znaèi promjenu postojeæih ustava za koju je neophodno referendumsko izjašnjavanje graðana? Ustavnoj povelji je veæ odreðena pravna priroda. Nije taèno da je rijeè o meðudržavnom ugovoru, kako neki tumaèe, jer je u Polaznim osnovama napisano da je ustavna povelja najviši pravni akt državne zajednice Srbije i Crne Gore. Dakle, to je ustav. U sporazumu se navodi da æe u sklopu aktivnosti na donošenju Ustavne povelje Srbije i Crne Gore “države èlanice izvršiti izmjenu svojih ustava u saglasnosti sa ustavnom poveljom državne zajednice Srbije i Crne Gore, ili èak donijeti nove ustave najdalje do kraja 2002. godine”. I ova odredba mi daje za pravo kad kažem da je ustavna povelja u stvari ustav. To što nema promjene državno pravnog statusa, promjene granica i promjene oblika vladavine, ne znaèi da postoji zabrana da se graðani referendumom izjasne šta misle o ovom sporazumu. Bilo bi demokratski da predsjednik Republike to predloži graðanima Crne Gore. Kao što vidimo, mnogo je graðana nezadovoljno ovim rješenjem. Ne ulazim u to da li je to bilo jedino moguæe rješenje i da je postojao pritisak meðunarodne zajednice. To je u domenu politike. Šta crnogorski parlament mora obavezno da ima u svom tekstu zakljuèaka, kako bi se saèuvao dostignuti stepen državne samostalnosti? U tim zakljuècima treba da stoji da niko ne može uskratiti neprikosnoveno i neotuðivo pravo naroda na samoopredjeljenje, koje je zagarantovano ustavom i svim meðunarodnim aktima. Odredba da nam je to pravo suspendovano u naredne tri godine, meðutim, znaèi da smo mi pod pravnim protektoratom EU, uz saglasnost velikih sila, prije svega SAD i Rusije. Moguæe je, èak bi bilo poželjno da crnogorski parlament utvrdi taèan datum referenduma. Ukoliko sporazum usvoje skupštine Srbije i Crne Gore, kao što hoæe, onda je to konvalidacija, odnosno potvrda sporazuma. Ako se radi o konvalidaciji sve pravne posljedice poèinju teæi od dana potpisivanja sporazuma. Parlament bi na taj naèin unaprijed mogao da odredi datum održavanja referenduma - 14. marta 2005. godine. Koliko je prihvatljiv zahtjev SNP da se sastav parlamenta buduæe zajednièke države bira na opštim izborima? Taj stav SNP je vrlo principijelan, i kao pravnik ga potpuno odobravam. Nedemokratsko rješenje je da se poslanici u skupštinu zajednièke države delegiraju iz reda poslnaika republièkih parlamenata. Vrhunski princip svih parlamentarnih demokratija je da se neposredno biraju poslanici u parlamentu. Neotuðivo je i neprikosnoveno pravo graðana da biraju svoje predstanike u skupštinu. U sporazumu su potpuno kontradiktorni stavovi o izboru poslanika u skupštinu zajednièke države. U jednoj odredbi se navodi da države èlanice donose svoje zakone o izboru poslanika u zajednièki parlament, a u drugoj se kaže da æe se nova zajednica konstituisati nakon održanih izbora. Koje ingerencije treba da ima sud na nivou buduæe zajednice? Sporazum predviða da sud ima upravno-sudsku i ustavno-sudsku vlast, odnosno da se bavi upravno-sudskom i ustavno-sudskom zaštitom. Kad je rijeè o ustavno-sudskoj zaštiti taj sud æe biti nadležan kako za savezni, tako i za ustave država èlanica. Po principu hijerarhije, svi ostali pravni akti moraju da se usklade sa ustavnom poveljom. Nadležnost toga suda æe biti ocjenjivanje ustavnosti svih pravnih akata buduæe zajednièke države i republika èlanica. U okviru upravne zaštite, imaæe ingerencije samo prema aktima saveznih organa. Neæe imati ni institucionalnu nadležnost u odnosu na redovno sudstvo. Hoæe li biti vanrednih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori i Srbiji? Republièki izbori bi bili veliki rizik za suverenistièke stranke. Ako ne uspiju da se dogovore i formiraju ekspertsku vladu,preostaju vanredni paralmentarni izbori, pa kom opanci, kom obojci. No, i to bi nosilo dozu rizika, jer bi opet bilo fifti-fifti. I Srbiju je zahvatila zla kob podjela. Koštunica i Ðinðiæ su original Momir i Milo iz 97. godine. Kad èujem da zasjeda Predsjedništvo DOS-a, odmah pomislim na politbiro. Kod njih nema ni p od parlamentarizma, jer sve rade po direktiovama toga predsjedništva. U takvim uslovima teško je gatati hoæe li u Srbiji biti izbora. (kraj) jrb/ pav/ isf