London, (MINA-BUSINESS) - Meðunarodni monetarni fond (MMF) je u prethodnih nekoliko decenija nauèio šest važnih lekcija o upravljanju dužnièkim krizama, ali je u sluèaju Grèke ignorisao svaku od njih, ocijenila je direktor programa za globalno ekonomsko upravljanje na Univerzitetu Oksford, Ngaire Woods. Woods je u komentaru za Project Syndicate navela da je uèešæe MMF-a u naporima za spašavanje eurozone možda poveæalo ugled te institucije u Evropi, ali da se neuspjeh te organizacije i njegovih evropskih akcionara da slijede svoje najbolje prakse može pokazati kao fatalan pogrešan korak. Jedna od kljuènih lekcija ignorisanih u grèkom debaklu, po mišljenju Woods, jeste da u trenutku kada je paket pomoæi potreban, on mora biti dat jednom i nikada više, prenosi Tanjug. "MMF je tu lekciju nauèio 1997. godine, kada je zbog neadekvatnog programa pomoæi Južnoj Koreji pokrenuta druga runda pregovora. U Grèkoj je, meðutim, problem još gori, jer novi plan vredan 86 milijardi EUR, o kojem se trenutno pregovara, dolazi nakon paketa pomoæi u visini od 110 milijardi EUR iz 2010. godine i od 130 milijardi EUR iz 2012", kazala je Woods. MMF je, kako smatra, sam po sebi u velikoj mjeri ogranièen. Njegovi krediti su ogranièeni visinom doprinosa države kapitalu Fonda i po tom kriterijumu krediti MMF-a dodijeljeni Grèkoj su meðu najvišim odobrenim zajmovima u istoriji te institucije. "Na drugoj strani, èlanice eurozone nijesu suoèene sa takvim problemima i iz tog razloga su bile slobodne da daju "zeleno svjetlo" za program koji bi bio održiv", poruèila je Woods. Druga lekcija koju je ignorisao MMF, kako je dodala, jeste da ne treba spašavati banke. Fond je 80-ih godina prošlog vijeka tu lekciju nauèio na teži naèin, kada je nenaplative bankarske kredite nekih vlada u Latinskoj Americi prebacio u svoje knjige i na teret dugih država èlanica, odobravajuæi tim vladama zajmove za rešavanje duga. U Grèkoj, loši zajmovi koje su odobrile francuske i nemaèke banke "preseljeni" su u javne dugove, prebacujuæi izloženost ne samo na evropske poreske obveznike, veæ i na sve èlanice unutar MMF-a. Treæa lekcija koju, kako tvrdi Woods, MMF nije bio u stanju da primijeni u sluèaju Grèke, jeste da štednja obièno dovodi do zaèaranog kruga, jer rezanje potrošnje uzrokuje daleko veæi pad privrede nego što bi inaèe. Ona je saopštila da èetvrta lekcija koju je ta meðunarodna institucija nauèila jeste da je vjerovatnoæa realizacije reformi najveæa kada su one malobrojne i kada su pažljivo usmjerene. Kada država traži pomoæ, primamljujuæe je za kreditore da insistiraju na dugoj listi reformi. Meðutim, krizom pogoðena vlada æe, kako ocjenjuje Woods, imati teškoæe da sprovede brojne zahteve. MMF je, zajedno sa evropskim partnerima, zahtijevao od Vlade u Grèkoj ne samo da smanji potrošnju, veæ i da preduzme poreske, penzione, pravosudne i reforme na tržištu rada. Peta lekcija je da je uspjeh reformi malo vjerovatan ako vlada nije posveæena njihovom sprovoðenju, a šesta lekcija je da spašavanje država, koje u potpunosti ne kotrolišu sopstvene valute, nosi dodatni rizik. Kao što je MMF nauèio u sluèaju Argentine i Zapadne Afrike, takvim državama nedostaje jedan od najednostavnijih naèina za prilagoðavanje na dužnièku krizu, a to je devalvacija. MMF je, kako se navodi u komentaru, trebalo da procijeni da li je bilo potrebe za njegovim uèešæem u svim krizama koje su zahvatile èlanice eurozone. (kraj) jlb