Podgorica, (MINA) – Prva povorka ponosa, koja je prije deset godina organizovana u Budvi, promijenila je vidljivost i položaj LGBTI zajednice u Crnoj Gori, ali su mržnja i nasilje prema LGBTI osobama i dalje veoma prisutni, a sistemski odgovor na brojne probleme neadekvatan. To je ocijenio izvršni direktor LGBT Forum Progresa Džon Barac u osvrtu na deset godina od održavanja prve povorke ponosa u Crnoj Gori - SeaSide Pride. Barac smatra da je povorka, koju je 24. jul 2013. godine organizovao LGBT Forum Progres, promijenila društvenu vidljivost i sveukupan položaj LGBTI zajednice u Crnoj Gori. On je istakao da je Crna Gora početkom 2013. godine bila znatno drugačije mjesto za život LGBTI osoba, sa mnogo više otvorenog nasilja i zajednicom koja je bila praktično nevidljiva. “U tom trenutku, jedino je Zdravko Cimbaljević bio autovan na nivou cijele države i zbog toga je bio izložen neprekidnim prijetnjama. A sistem u cjelini nije bio spreman da odgovori svim izazovima sa kojima su se LGBTI osobe suočavale, niti je bilo spremnosti da zajednica postane vidljiva”, naveo je Barac. On je rekao da su SeaSide Pride i svi koji su neumorno radili da se ta povorka dogodi, napravili presjek i ispisali novu stranicu ne samo LGBTI pokreta, već i savremene crnogorske istorije. Nakon te šetnje, kako je naveo Barac, više nije bilo povratka nazad, život „u ormaru“ više nije bio opcija, a LGBT zajednica je konačno vidjela da nije sama u svojoj zemlji. “Ljudi poput mene, koji su tada živjeli u strahu i skrivajući svoje identitete, su mogli da vide hrabre aktivistkinje i aktiviste, saveznice i saveznike kako šetaju Budvom i kako ponosno govore da su i oni dio ovog društva, upravo takvi kakvi jesu”, istakao je Barac. On je kazao da sve ključne društvene promjene koje su se desile od tada do danas počivaju upravo na ramenima prve povorke ponosa u Budvi. “Bez ovog događaja, ne bi bilo ni onih koji su se kasnije autovali, reformi zakonodavnog okvira koje garantuju veći stepen ravnopravnosti LGBTI osoba, kasnijih povorki, Zakona o životnom partnerstvu, ni svega drugog za šta smo se od tada izborili, zajedno kao pokret i zajednica”, naglasio je Barac. On je kazao da su svi koji su toga dana bili u Budvi, kako sa strane učesnika, tako i sa strane onih koji su nasilno i sa puno mržnje napali povorku, svjedoci jednog vremena i procesa društvenih promjena kroz koji pripadnici LGBT zajednice prolaze i žive. Barac je rekao da se ne smije zaboraviti predanost i požrtvovanost ljudi koji su toga dana šetali u Budvi, rizikujući svoju bezbjednost i živote, kako bi otvorili novu stranicu crnogorske istorije, navodeći da im duguju posebnu zahvalnost. Kako je naveo, od tada pa do danas, mnogo se toga promijenilo u Crnoj Gori, a mnogo toga ostalo isto. “Mržnja prema LGBTI osobama je i dalje veoma prisutna, samo što ona više nije na ulicama već u onlajn /online/ komentarima na društvenim mrežama. Nasilje je takođe prisutno i hronično pogađa LGBTI osobe”, ukazao je Barac. Prema njegovim riječima, zakonodavni okvir, koliko god da je unaprijeđen, u praksi ne doživljava suštinsku primjenu. “Sistemski odgovor na brojne probleme je i dalje neadekvatan. Ovakvih primjera je još mnogo, a društvena distanca prema LGBTI osobama je još uvijek izražena”, rekao je Barac. On je rekao da je važno da se ne zaborave prvi koraci koje su napravili, ističući da je deset godina ujedno i dug i kratak period. Barac je ocijenio da je Crna Gora mogla mnogo više da ostvari i da napreduje. “Ali nije bilo volje i spremnosti onih koji se najviše pozivaju na ljudska prava LGBTI osoba, odnosno donosilaca odluka i političkih lidera, da se LGBTI zajednica prihvati kao ravnopravan dio crnogorskog društva”, rekao je Barac. On je kazao da će se, sve dok se budu borili za vrijednosti i ideale koji su postavljeni u julu 2013. godine u Budvi, suštinske promjene sigurno desiti i da će napredak biti sve više vidljiv. (kraj) nim/gop