Podgorica, (MINA) – Na Kosovu je, od 1998. do 2000. dodine, ubijeno, stradalo i nestalo 13675 ljudi, meðu kojima je 25 osoba koje su živjele u Crnoj Gori, pokazuje najnoviji popis Fonda za humanitarno pravo (FHP). “Sudbina još preko 1,8 hiljada osoba ni danas nije rasvijetljena. Meðu njima je 594 Srba, Crnogoraca, Roma, Bošnjaka i drugih nealbanaca”, saopštila je Sandra Orloviæ iz FHP, u Podgorici, na javnoj prezentaciji poimeniènog popisa ubijenih, stradalih i nestalih. Rodbina ubijenih, stradalih i nestalih mogla je da u bazi podataka FHP provjeri podatke i eventuallno dostavi nove. Prema podacima FHP, od ukupnog broja žrtava, 10697 su Albanci, 2259 Srbi, 166 Romi, 101 Bošnjaci, 44 Crnogorci, 28 Aškalije, 22 Egipæani, 12 Maðari, deset Turci, osam Goranci, èetiri Hrvati, tri Makedonci, koliko i Bugara, Rusa, dva Slovenca, a po jedan Rusin, Slovak, Italijan, Francuz i Alžirac. Za sada se ne može sa sigurnošæu utvrditi nacionalnost 283 žrtve, saopštili su iz FHP. Orloviæ je saopštila da je još 26 nestalih osoba èija je posljednja adresa prebivališta Crna Gora. Prema podacima FHP njih 13 su Srbi, sedam Bošnjaci, tri Crnogorca, dva Albanca, a za jednu osobu je nepoznata etnièka pipadnost. Za FHP još je neutvrðena sudbina dvojice muškaraca – Lukiæ Petra i Luliæ Zekrije. “Oni su autoprevoznici sa Cetinja i imamo podataka da su nestali u Prizrenu, ali nijesmo mogli da doðemo do potvrde tog sluèaja”. Iz FHP su zamolili, ako neko zna nešto o tim ljudima, da im jave. Orloviæ je saopštila da je najviše ubijenih, stradalih ili nestalih Srba, Bošnjaka, Crnogoroca i ostalih nealbanaca bilo 1999. godine – 2 200 ljudi, dok je 1998. njih 365, a 2000. godine 109 osoba. Meðu Srbima, Romima, Bošnjacima, Crnogorcima i ostalim nealbancima najviše je stradalo civila – 1422. “Najmasovniji zloèin nad srpskim civilima desio se 17. i 18. jula 1998., u selima Retimlju i Opteruša, u opštini Orahovac, kada su pripadnici Oslobodilaèke vojske Kosova (OVK) ubili jednog i oteli 23 mještanina tih sela”, navela je Orloviæ. Ona je dodala da su, osim dvojice za kojima porodice i danas tragaju, tijela otetih iz tih sela eshumirana 2005. godine, iz masovne grobnice u Volujku, u opštini Klina. Od januara 1998. do decembra 2000. ubijeno je ili nestalo 349 žena iz srpske, romske, bošnjaèke i ostalih nealbanskih etnièkih zajednica. “U selu Dojnice, u opštini Prizren, je, 27. juna 1998., oteto 14 Srba i jedan Bošnjak, meðu kojima i devet žena, o èijoj se sudbini ni danas ništa ne zna”, navela je Orloviæ. Prema podacima FHP od 1998. do povlaèenja srpskih snaga sa Kosova 1999. stradalo je 607 vojnika i 338 pripadnika MUP-a Srbije, od kojih 13 pripadnika albanske nacionalnosti. “Najviše vojnika stradalo je na karauli Košare, na granici sa Albanijom, njih 78. Za 320 žrtava FHP do sada nije mogao sa sigurnošæu da utvrdi status”, kazala je Orloviæ. FHP registrovao je najviše ubistava, stradanja i nestanaka Srba, Roma, Bošnjaka i ostalih nealbanaca u Prištini – 258, Ðakovici – 254, Peèi – 237, koliko i u Prizrenu, a u opštini Gnjilane 165. Prema podacima Fonda, najmlaða žrtva je Romkinja iz Prizrena, Samira Kastrati, koja je imala nepunu godinu, a koja je ubijena u julu 1999. godine u svojoj kuæi, sa djedom, ocem i tetkom. Najstarija žrtva je devedesetjednogodišnja Nada Vasiæ, koja je u avgustu 1999., nestala iz svog stana u Prištini, a njena sudbina se ni danas ne zna. Predsjednik Komisije za nestala lica, pri crnogorskoj Vladi, Veselin Vukèeviæ ukazao je na važnost podrške nadležnih državnih organa porodicama nestalih. “Da bi se istrajalo u rješavanju sudbie nestalih, bez obzira na vrijeme nestanka, vjersku i nacionalnu pripadnost, ili bilo koju drugu razlièitost, u taj proces treba da budu ukljuèeni svi nadležni državni organi i institucije, kao i pojedinci koji raspolažu podacima o okolnostima nestanka”, rekao je on. Osim rješavanja sudbine nestalih, kako je dodao, važan je i humanitarni aspekt problema, zbog èega treba ostvariti jaèu saradnju sa asocijacijama koje se bave humanitarnim pravom, posebno sa podruèja bivše Jugoslavije. “Ažurna i kompletna evidencija nestalih je preduslov za uspješnu akciju svih koji su ukljuèeni u ovaj proces, zbog èega Vlada i Komisija podržavajzu aktivnosti FHP”, rekao je Vukèeviæ. Ljubiša Filipoviæ iz Udruðenja porodica nestalih, kidnapovanih i ubijenih sa Kosova i Metohije “Crveni Božur” podsjetio je da sedmu godinu pokušavaju da pronaðu sva lica koja se vode kao nestala. U tom udruženju nadaju se da æe što prije biti saèinjena jedinstvena lista podataka za prostor bivše Jugoslavije i vjeruju da æe se doæi do prave istine. “A da æe svi koji su odgovorni, odgovarati pred licem pravde”, rekao je Filipoviæ. Orloviæ je objasnila da su u FHP imali motiv da svaku žrtvu predstave imenom i prezimenom, nekim èinjenicama o njihovom životu i okolnostima pod kojima su stradali, gdje su sahranjeni. U FHP vjeruju da æe takav dokument predstavljati najsnažnije upozorenje generacijma koje dolaze, da se, ono što se desilo, nikad ne ponovi. FHP je pri kraju svog istraživanja i u toj organizaciju vjeruju da su do sada popisali skoro sve žrtve. Današnja prezentacija je bila 26 po redu, i porodice stradalih i nestalih mogle su da provjere podatke koje FHP do sada prikupio. FHP je podatke o ubistvima, stradanjima i nestancima na Kosovu od 1998. do 2000. dobio analizom izjava svjedoka i èlanova porodica, dokumentacije Haškog tribunala i sudova u Srbiji i na Kosovu, zvaniènih izvještaja i spiskova, podataka udruženja porodica nestalih i kidnapovanih sa Kosova, domaæih i meðunarodnih nevladinih organizacija, medijskih izvještaja i ostalih relevantnih izvora. (kraj) mil/žug