Podgorica, (MINA) – Politièari koji govore razumljivim jezikom, uz umjerenu upotrebu stranih rijeèi, imaju najviše uspjeha na politièkoj sceni u Crnoj Gori, smatra profesor Božena Jelušiæ. Ona je pojasnila da zbog brzog tehnološkog razvoja dolazi do sve veæe upotrebe stranih rijeèi u našem jeziku, navodeæi da mnogi govornici u Crnoj Gori nastoje da što èešæom i napadnijom upotrebom tuðica „zasjene prostotu“ i pošalju informaciju o svom obrazovanju i obaviještenosti. Jelušiæ je agenciji MINA kazala da bi voljela da politièari u Crnoj Gori èešæe imaju na umu da nastoje da govore što jasnije i u duhu našeg jezika. „Uostalom, i na našoj politièkoj sceni se lako osvjedoèi da najviše uspjeha ipak imaju oni koji govore razumljivim jezikom i uz odmjerenu upotrebu stranih rijeèi. Ukoliko pak novinari »pokleknu« pred rogobatnim govorom politièkih voða, to takoðe može biti znak autoritarne svijesti i vlastite nesigurnosti“, smatra ona. Zato je važno, kako je dodala Jelušiæ, da novinari, izmeðu ostalog, budu slobodne, otvorene i jezièki osviješæene liènosti. „Zbog svih problema i ogranièenja koja prate novnarsku profesiju, ne samo u Crnoj Gori veæ i šire, preèesto se dešava da se èitaocima i slušaocima ne obraæaju najbolji i jezièki najizgraðeniji pojedinci, veæ oni kojima nije ništa drugo preostalo osim da budu novinari“, upozorila je Jelušiæ. Prema njenom mišljenju, slièna situacija se dešava i u prosvjetnoj struci, navodeæi da se to posredno odražava i na jezik u medijima. „Zato smatram da bi sve medijske kuæe trebalo da imaju valjanog »Kerbera« u vidu struènjaka za jezik, koji bi bez milosti upozoravao na ogrešenja i nakaradnu upotrebu jezika“, navela je Jelušiæ. Ona je kazala da je zbog znaèaja koji mediji imaju u svakodnevnom govoru, važno sprovoditi valjanu jezièku politiku u njima, èuvati jezik kao najveæu nematerijalnu baštinu i voditi raèuna o dobrom stilu, bez obzira u kojoj se funkciji jezik koristi. Jelušiæ je iskazala bojazan da je najnovija reforma jezika bila „svojevrsni korak unatrag“, navodeæi da je sa stanovišta jezika i književnosti to bila gruba i nepotrebna operacija. „Uostalom, svoj sud o tome su veæ dali graðani, koji u sve veæem broju zovu svoj jezik crnogorskim, ali ne prihvataju kvarenje jezika obrazovanih govornika“, navela je ona. Jelušiæ smatra da bi prava mjera brige o crnogorskom jeziku trebalo da bude rašèišæavanje i kodifikovanje jezièkih nedoumica, posebno tuðica, „a ne šarmantni arhaièni zaokreti i dodatno zbunjivanje onih koje treba da pouèavamo“. „Èini se da apsolutna veæina crnogorskih pisaca, novinara i obiènih govornika svjedoèi kroz svoju jezièku i spisateljsku praksu da ne želi da napusti tradiciju crnogorske pisane književnosti i pismenosti, koja je znatno obogatila i zajednièki èetvoronazivni jezik“, kazala je ona. Jelušiæ je ocijenila da su jezici „živi organizmi“ i da se mijenjaju vremenom, pojašnjavajuæi da je prirodno i normalno da se i naš jezik obogaæuje stranim rijeèima i izrazima, „ali ne u pomodne svrhe i bez kritièkog odnosa prema stilu i jeziku kojim se služimo“. Novinar Mirsad Rastoder smatra da globalni procesi diktiraju tempo u kome se mala društva, poput crnogorskog, sporo snalaze, navodeæi da je to jedan od osnovnih razloga što sve èešæe slušamo i èitamo rijeèi i fraze za koje nam fali tumaèenje, odnosno domaæa rijeè. „To svakako nije pohvalno za medije a još manje za one koji resorno plasiraju strane izraze bez pojašnjenja o njihovom znaèenju“, kazao je Rastoder agenciji MINA. On je kazao da se na taj naèin stvara privid da sve treba preuzeti, prepisati iz zapadnjaèkog sistemu vrijednosti, „što bez kvalitativnog osvajanja i prisavajanja može uzrokovati gobljenje originalnosti bez koje nas nema“. (kraj) teo/mib