Ulcinj, (MINABUSINESS) - Simboli ulcinjske solane - samohodni transporter, kolosijek i dresine završili su prije mjesec i po u starom željezu, čime je nakon 86 godina i formalno stavljena tačka na postojanje jedine fabrike soli u državi. Zajedno sa njima, šleperi su pokupili i dva bagera, vozni park, metalne stubove za struju. Stečajni upravnik solane, Žarko Ostojić, potvrdio je Vijestima da je sve što je prodato, bilo u skladu sa ranije objavljenim oglasom. “Najveći dio prihodovanog novca isplaćen je bivšim radnicima na ime dijela zarada koje su ostvarili u periodu trajanja Plana reorganizacije“, kazao je Ostojić. Prema saznanjima Vijesti, sa solane je odneseno oko 600 tona starog željeza. Od pumpi, u funkciji su one u Đeranama i na broju 16. Najvažnija, broj 31, bez koje fabrika ne može da funkcioniše, nije u upotrebi. Tako, od polovine avgusta, samo nepregedni bazeni sjećaju na nekadašnju fabriku i blistava vremena. Urušena stara upravna zgrada, hangar bez pola krova i propale montažne barake na samom ulazu u posjed od 15 miliona kvadrata, svjedoče o nekim drugim vremenima, propalim privatizacijama, strateškim partnerima, ljudskoj pohlepi. Predstavnik bivših radnika, Saša Mitrović, potvrdio je da su radnici, njih oko 70, od stečajne uprave u zadnjih mjesec i po dobili po 1,1 hiljada EUR. “Jednom su nam dali po 500 EUR i dva puta po 300 EUR. Ipak, dug firme prema nama je i dalje preko milion EUR“, kazao je Mitrović Vijestima. Zamoljen da prokomentariše prodaju simbola solane u strao željezo, Mitrović je ocijenio da je stečajna uprava vjerovatno bila primorana na taj potez. “Sve je to bilo više od 90 odsto trulo i odavno za rashod“, kazao Mitrović. Uprkos tome što bi neki novi investitor morao da krene od nule, Mitrović je optimista. Kaže da se uzda u novu Vladu i preduzeće koje još nije formirano, a koje bi trebalo da upravlja solanom. “Nama ne trebaju velika ulaganja da bismo imali proizvodnju soli za dvije ili dvije i po godine. Za Vladu to nijesu velika izdvajanja, posebno imajući u vidu da je već bila donijeta odluka o milion EUR za potrebe saniranja”, naveo je Mitrović. On je dodao da su potrebna dva bagera, 30 radnika i malo lijepog vremena da bi obavili zemljane radove i bazene doveli na nivo od prije deset godina. Nacionalni parkovi (NPCG) produžili su 24. avgusta ugovor o zakupu ulcinjske solane na još godinu. Aneks ugovora, zaključen je pod istim uslovima kao i prethodne godine. NPCG, shodno odluci Vlade, najstarijim ulcinjskim preduzećem upravlja od avgusta 2015. godine, s ciljem zaštite biodiverziteta. Opština Ulcinj koja je trebalo da preuzme upravljanje solanom 24. avgusta ove godine, ranije je odustala jer nije stvorila pravne pretpostavke da uđe u taj posao. Ulcinjska Solana je nakon usvajanja odluke na sjednici SO Ulcinj 24. juna prošle godine proglašena zaštićenim područjem - Parkom prirode. Ministarstvo održivog razvoja i turizma kandidovalo je Solanu za Ramsar, treće močvarno područje u Crnoj Gori, u julu prošle godine. Solana je u septembru te godine proglašena močvarom od međunarodnog značaja i uvrštena na Ramsar svjetsku listu močvarnih područja. Solana je u većinskom vlasništvu Eurofonda koji posjeduje 71,48 odsto akcija. I Solanu i Eurofond više od deceniju i po kontrolišu ljudi povezani sa biznismenom Veselinom Barovićem. Stečaj u ulcinjskom preduzeću uveden je u prvoj polovini 2005. godine, a neuspjeli petogodišnji plan reorganizacije trajao je od početka 2006. godine. Pošto plan reorganizacije nije uspio, ulcinjska kompanija je ponovo u stečaju od 2011. godine. Postupak privatizacije AD Solana Bajo Sekulić Ulcinj je počeo 2001. godine, na početku masovne vaučerske privatizacije, a država nema nijedan odsto vlasništva u tom društvu. Preduzeće je formirano 1927.godine, bez ikakavog odjeka u javnosti tadašnje Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca, u kojoj se tih dana na parlamentarnim izborima birala nova vlast. Sedam godina kasnije, neposredno prije Marseljskog atentata 1934. godine na kralja Aleksandra I Karađorđevića, primorski gradić na krajnjem jugu ubrao je prve kristale soli. Ni najveći optimisti nijesu vjerovali da je otvaranje fabrike revolucionarni iskorak u razvoju grada. Tako je počela solana, koja je u nadolazećoj eri turističkog razvoja, kao preteča, lansirala Ulcinj u spisak najpoznatijih ljetovališta na Jadranu. I dok su nicali hoteli i odmarališta i otvarana nova preduzeća, solana je pulsirala životom grada. Postala je njegov imidž, a onda je nekom, krajem prošlog vijeka, palo na pamet da bi se umjesto proizvodnje soli, na atraktivnom zemljištu, moglo i graditi. Tako je solana na čekanju već devet godina jer Savjet za privatizaciju nikako da prelomi - da li je za nju plaćena tržišna cijena ili ne. U međuvremenu, fabrika je prestala da postoji. Grad je posljednje tri decenije nevoljno pratio sudbinu hotela i preduzeća. Kada je solana ubrala prve kristale, Ulcinj je bio siromašan grad. Danas, nakon 86 godina, kada fabrika više ni formalno ne postoji, Ulcinj je ponovo siromašan grad - prema zvaničnoj statistici, među posljednjima u državi kada je riječ o prosječnoj zaradi, a ubjedljivo zadnji na primorju. (kraj) bvj