Podgorica, (MINA-BUSINESS) – Glavni problemi u izjednaèavanju žena sa muškarcima u radno-ekonomskim pravima je taj što veæina ljudi nejednakost doživljava kao normalnu pojavu, kao i stvarno stanje kroz koje se diskriminacija najbolje vidi. Iako postoji od 2007. Zakon o rodnoj ravnopravnosti se ne primjenjuje, ali zakonski okvir daje moguænosti za zaštitu, ocijenjeno je danas na forumu o radno-ekonomskim pravima žena i njihovom položaju na tržištu rada. Predstavnica nevladine organizacije (NVO) Anima, Anita Kovaèeviæ, koja je uèestvovala u istraživanju o položaju žena na tržištu rada u Kotoru, smatra da je veliki problem nesavjesno ponašanje poslodavaca prema zaposlenim. »Rezultati ankete pokazali su da oko 80 odsto ispitanih žena zaposlenih u ugostiteljstvu i trgovini nemaju ugovore o radu, kao i da rade skoro svaku nedjelju i praznik. Za 15 dana uglavnom imaju jedan slobodan dan, a u mjesec dvije slobodne nedjelje«, upozorila je Kovaèeviæ. Inspekcija rada, kao institucija koja je na državnom, ali i na lokalnom nivou zadužena za praæenje i kontrolu povrede prava na radu, prema rijeèima glavnog inspektora, Angeline Meðedoviæ, nema dovoljno kapaciteta da se adekvatno posveti svim problemima. »Na nivou države postoji 37 inspektora zajedno sa glavnim. Veæina opština ima jako mali broj kontrolora, kao Nikšiæ u kojem, na nivou Opštine rade samo dva inspektora rada«, kazala je Meðedoviæ. Neki od problema sa kojima se Inspekcija suoèava su žalbe radnika, koji najèešæe kada napuste posao, odluèe da ulože žalbu. »Èesto se dešava da za vrijeme radnog odnosa potpisuju da primaju regres, topli obrok ili neki bonus, koji je samo fiktivan, a da se na žalbu odluèe tek kada napuste posao ili dobiju otkaz. Inspekcija u takvim sluèajevima, kada je dokument potpisan, ne može da djeluje, jer nema dokaza za to što radnici tvrde«, objasnila je Meðedoviæ. Pomoænik ministra za ljudska prava, Blanka Radoševiæ-Maroviæ kazala je da je Ministarstvo napravilo je dosta aktivnosti usmjerenih na ekonomsko osnaživanje položaja žena i njihov buduæi uticaj u tom smjeru, jer nemaju jednak položaj kao muškarci. »Pravni sistem sam po sebi omoguæava jednaku primjenu prava i iako je diskriminacija po osnovu pola zabranjena, u praksi nema pune ravnopravnosti u pravima«, kazala je ona. Moguænost da žene stvarno utièu na neke promjene u tom smislu, dodala je ona, veooma je ogranièen ili ne postoji. Inspekcija rada postupa u sluèajevima u kojima je oèigledno da postoji povreda odreðenog prava, nezavisno od toga da li je u pitanju žena ili muškarac, ali je postupak utvrðivanja kršenja nekad težak. »Inspekcija nije u moguænosti da za svaku prijavu utvrdi da li je stvarno došlo do povrede, a vrlo èesto su i same inicijative koje dobijamo opširne i ne možemo djelovati baš onako kako od nas traže«, rekla je ona. Kada utvrdi da je došlo do prekršaja, Inspekcija poslodavcu upuæuje rješenje po kojem treba da postupi, a ukoliko odbije, ta institucija donosi zakljuèke kojim se nalaže izvršavanje odreðene kazne. Inspekcija može donositi onoliko zakljuèaka koliko sama procijeni da je neophodno. »Izrièu se i mandatorne kazne u visini od 165 EUR za prekršaj koji se zatekne, a kazne za nepostupanje po rješenju mogu biti mnogo više«, objasnila je Meðedoviæ. Problemi u radu sa kojima se Inspekcija najèešæe suoèava, kako je kazala, nijesu prisutni samo kad su žene u pitanju, veæ zaposleni uopšte. »Nesavjesno postupanje poslodavca èesto se ne prijavljuje zbog straha od sankcija, od daljih postupaka poslodavca prema zaposlenom«, zakljuèila je Meðedoviæ. (kraj) adj/bvm