London, (MINA-BUSINESS) - Monetarna politika širom svijeta postala je prilièno nekonvencionalna u posljednjih šest godina, uz kvantitativno labavljenje, kreditne olakšice i intervencije na deviznim tržištima, a najnekonvencionalnije oruðe su negativne kamatne stope, ocijenio je poznati ekonomista, Nouriel Roubini. „Takve stope trenutno postoje u eurozoni, Švajcarskoj, Danskoj i Švedskoj i nijesu samo kratkoroène stope negativne, veæ i one koje se obraèunavaju na hartije sa rokovima dospijeæa od èak deset godina, kao što je sluèaj sa švajcarskim državnim zapisima“, piše Roubini za britanski Gardian. On je kazao da to na prvi pogled djeluje apsurdno, jer zašto bi neko želio da pozajmljuje novac uz negativan povrat sredstava, kada, kako je kazao, može jednostavno da zadrži novac i da nema nikakve gubitke. Roubini je naveo da investitori zapravo odavno prihvataju realan negativan povrat, pod uticajem inflacije, prenosi B92. „Kada imate tekuæi raèun u banci uz nulte kamatne stope, kao što je najèešæe sluèaj u razvijenim ekonomijama, realan povrat je negativan, jer je kamata nominalno nula a inflacija "nagriza" vrijednost položenog depozita i nakon godinu istim novcem æete moæi da kupite manje toga nego danas“, objasnio je Roubini. Kada se uzme u obzir da, kako je dodao, mnoge banke naplaæuju održavanje raèuna, nominalni povrat bio je negativan i prije nego što su centralne banke uvele negativne kamatne stope. „Drugim rijeèima, negativne kamatne stope samo èine da vaš povrat bude još negativniji nego što je veæ bio. Investitori prihvataju takav povrat, jer im odgovara da skladište sredstva u banci, tako da zapravo negativne stope ne predstavljaju neku novost“, naveo je Roubini. Pored toga, ukoliko deflacija u eurozoni i drugim djelovima svijeta potraje, negativne nominalne kamatne stope mogle bi da znaèe pozitivan realni povrat, kao što je to bio sluèaj u Japanu u proteklih 20 godina, zbog uporne deflacije i gotovo nultih kamatnih stopa na brojna sredstva. Prema njegovim rijeèima, kada se uzmu u obzir troškovi bezbjednog skladištenja novca, uz moguænost ispisivanja èekova, ima smisla pristati na negativan povrat. „Banke koje drže velike kolièine gotovine, koje premašuju nivo obaveznih rezervi, nemaju drugog izbora osim da prihvate negativne kamatne stope koje centralne banke nameæu, buduæi da ne bi mogle da drže tolika sredstva u gotovini niti da njima upravljaju. Ipak, zašto bi investitori prihvatili negativan nominalni povrat na tri, pet ili èak deset godina? U Švajcarskoj i Danskoj, investitori žele izloženost valuti za èiju se vrijednost oèekuje da æe nominalno rasti“, precizirao je Roubini. Prema njegovim rijeèima, negativne kamatne stope na obveznice postoje i u zemljama i regionima èije su valute deprecirale i oèekuje se da æe nastaviti da depreciraju, ukljuèujuæi Njemaèku i Japan. „Mnogi ulagaèi koji drže hartije sa dužim rokovima dospijeæa, izmeðu ostalog kompanije i penzioni fondovi, nemaju alternativu, buduæi da se od njih traži da drže sigurnije obveznice“, kazao je Roubini. On je naveo da vremenom, meðutim, negativan nominalni i realni povrat može podstaæi štediše da štede manje, a troše više. To je zapravo i cilj negativnih kamatnih stopa: u svijetu u kom ponuda premašuje tražnju, a prevelika štednja za posljedicu ima nedovoljne investicije, kamatne stope su niske, pa i negativne. „Ukoliko bi razvijene ekonomije patile od stagnacije, svijet sa negativnim kamatama, kako na kratkoroène, tako i na dugoroène hartije, mogao bi da postane nova norma. Da bi to izbjegle, centralne banke i fiskalne vlasti moraju da vode politiku koja podstièe privredni rast i pozitivnu inflaciju“, dodao je Roubini. Paradoksalno, kako je zakljuèio, to podrazumijeva period negativnih kamatnih stopa koje treba da podstaknu štediše da manje štede, a više troše. Istovremeno, to podrazumijeva fiskalne stimulacije, prije svega javne investicije u infrastrukturne projekte, koji donose veæi povrat nego obveznice kojima se finansiraju. (kraj) sam