• petak, 25 jul 2025

Nema volontera u Domu starih

Nema volontera u Domu starih
Podgorica, (MINA) – Graðani Bijelog Polja nisu zainteresovani da volontiranjem uljepšaju i olakšaju vrijeme sugraðanima koji borave u staraèkom domu, ali su školske i predškolske ustanove uvijek spremne da obogate njegov kulturno-zabavni život, kazala je psiholog u toj instituciji, Marijana Piper. Dom starih je 10. decembra proslavio prvu godinu postojanja. „U protekloj godini imali smo dosta donacija, imamo odliènu saradnju sa bjelopoljskom opštinom, dok najbolju saradnju imamo sa školskim i predškolskim ustanovama, koje su uvijek spremne da nam izaðu u susret i angažuju se kako bi obogatili kulturno-zabavni život naših korisnika“, rekla je Piper agenciji MINA. Stanarima Doma, kako je kazala, dostupne su i radno-okupacione terapije koje obuhvataju kreativne, rekreativne, edukativne i ostale aktivnosti s ciljem poboljšanja odreðenih fizièkih i mentalnih funkcija korisnika. „U prvoj godini rada najveæi problem predstavljala nam je adaptacija dementnih i psihièki oboljelih osoba, jer za te korisnike trenutno nemamo poseban paviljon“, rekla je Piper. To je ujedno bio i najveæi problem stanarima. „Korisnici se najviše žale što nijesu katgorisani po paviljonima shodno bolesti, za šta trenutno nemamo uslova, pa nastojimo da ih odvajamo po spratovima ali planiramo i to da riješimo u skorijoj buduænosti“, kazala je ona. Prema njenim rijeèima, osobe bez porodice se teže adaptiraju na život u Domu, baš iz razloga što nema ko da ih obiðe. Piper je navela da predstavnici Centra za socijalni rad koji takve korisnike smještaju u Dom imaju veliku ulogu jer ih najviše posjeæuju, dok su korisnicima koji imaju porodice posjete uèestale. „Neophodno je podizati svijest o znaèaju ustanova za smještaj i njegu starih osoba jer za lica koja su samohrana, lošeg zdravstvenog stanja, koja žive u poremeæenim porodiènim uslovima, neuslovnim sredinama, koja su usamljena-a mnogih ih je, ovkav vid zbrinjavanja mnogo znaèi“, kazala je ona. Piper je apelovala na graðane da promijene percepciju Doma i poboljšaju odnos prema njemu i njegovim stanarima. „Treba podiæi njihovu svijest na veæi nivo, a to bi se najbolje unaprijedilo obilascima Doma i razgovorom sa korisnicima ali i reklamnim materijalima kao i medijskim sadržajima koji bi govorili o znaèaju i ulozi Doma“, kazala je ona. Prema rijeèima Piper, kljuèno je da graðani shvate da Dom nije mjesto koga se treba stidjeti i od koga treba bježati. „Glavni razlog neprihvatanja je mentalitet našeg naroda, prema kom Dom predstavlja jedino sklonište starih ljudi odbaèenih od strane njihove djece i najbližih, i stoga se on doživljava kao poniženje i odbaèenosti pred kraj života“, pojasnila je ona. Piper je kazala da na prilagoðavanje na život u Domu dosta utièe raniji stav koji su o tome imali korisnici kao i od njihovih projektovanih oèekivanja. „A naši sadašnji stanari uglavnom su zadovoljni i smještajem i osobljem u Domu“, dodala je. Upitana kako se stanari Doma meðusobno slažu kazala je da „kao i u svakom kolektivnom smještaju ima nesuglasica i konflikata meðu stanarima, ali se to brzo riješi i uglavnom se dobro slažu“. Cjenovnik usluga u staraèkom domu isti je kao i u Domu starih u Risnu - smještaj za jednu osobu košta 300 EUR, a stanari imaju džeparac od simboliènih 12,60 EUR. Predviðeno je da u Domu bude smješteno 230 osoba, a u sluèaju potrebe, uz preureðenje nekih prostorija, Dom bi mogao da primi 250 osoba. Trenutno je potpuno opremljen nivo koji prima 132 korisnika, što znaèi da nijesu popunjeni smještajni kapaciteti jer u Domu trenutno boravi 107 korisnika o kojim brinu 42 zaposlena, ukljuèujuæi i upravu Doma. Piper je navela da je u bjelopoljskom Domu trenutno 46 socijalnih sluèajeva, 41 korisnik ima svoju penziju dok im ostatak doplaæuje Ministarstvo, a 20 je onih koji plaæaju cjelokupni iznos smještaja. U njemu je preminulo 17 stanara. (kraj) mib/drv