Berane, (MINA-BUSINESS) – Država bi trebalo da omoguæi sanaciju crnogorske industrije prerade drveta koja je pred kolapsom, zbog toga što javna preduzeæa koja eksploatišu šume, graðu prodaju privatnicima ili je izvoze, ocjenjuju u beranskoj kompaniji Omorika komerc. Direktor Goran Ðaloviæ smatra da društvena drvopreraðivaèka preduzeæa, poput Omorike komerc, propadaju zbog nedostatka sirovine, dok državne kompanije koje eksploatišu šume stièu ekstra profit. On tvrdi da je cijena drvne graðe u Crnoj Gori potpuno nerealna, kao i da sa koncesijama i troškovima sjeèe, vuèe i prevoza ne bi trebala biti veæa od 35 EUR za kubni metar. «Prošle godine smo kubni metar trupaca prve klase plaæali po 60 EUR, a druge od 53 do 56. Šumari trupce u Srbiji prodaju po 65 EUR za kubni metar», dodaje Ðaloviæ. Njegove rijeèi potvrðuje i predsjednik sindikalne organizacije Omorike, Ranko Baboviæ, podacima da najkvalitetnije drvo u Italiji košta 60 EUR uz veæe troškove, prije svega radne snage. U Omoriki smatraju da društvena drvopreraðivaèka preduzeæa ne mogu redovno plaæati šumarima nerealne iznose, pa su prošle godne od planiranih 400 hiljada kubnih metara drveta preuzela samo 35 hiljada sirovine. Ðaloviæ smatra da to nije dovoljno ni za jedno preduzeæe i dodaje da je Omorika umjesto 22 hiljade kubnih metara drveta koje može da preradi, dobila svega 1,8 hiljada. U istoj situaciji, tvrdi on, su i kolašinska Impregnacija drveta, rožajski Gornji Ibar i pljevaljski «Velimir Jakiæ». «Kompletnoj društvenoj drvopreradi u Crnoj Gori prijeti kolaps, i svi æe ubrzo morati da prekinu proizvodnju», upozorava Ðaloviæ. Radnici Omorike nedavno su upuæeni na višemjeseèni prinudni odmor, a Ðaloviæ vjeruje da je to bilo jedino privremeno rješenje. «Dugujemo im èetiri plate, ukoliko ovako nastavili da radimo, odnosno ne radimo, do proljeæa bi bili u još veæim problemima. Dugovali bi sve više plata i došli u bezizlaznu situaciju», smatra Ðaloviæ. Procjenjuje se da u Crnoj Gori ima oko 450 privatnih preduzeæa sa preradu drveta, koja, prema njegovim rijeèima, predstavljaju nelojalnu konkurenciju državnim, jer ne poštuju propise. «Ima meðu njima i onih koji rade pošteno. Veæina pilana je u šumi, na zalihama drže graðu za koju imaju papire, a režu i prodaju drvo bez njih. Takvim radom imaju uslova za niže cijene i plaæanje sirovine unaprijed», tvrdi Ðaloviæ. Omorika je optereæena i prevelikim kotlom za paru u odnosu na obim proizvodnje i potrebom da obnovi infrastrukturu. Steèaj je završen prije više od godinu, a preduzeæe nije privatizovano u Masovnoj vauèerskoj privatizaciji. Veæinski vlasnici su državni fondovi, Zavod za zapošljavanje i Direkcija javnih prihoda. Omorika je jedini proizvoðaè graðevinske oplate u Crnoj Gori, južnoj i centralnoj Srbiji, koji je izvozio latofleks lajsne u Italiju i Njemaèku. Direktori crnogorskih društvenih drvopreraðivaèkih preduzeæa nedavno su na zajednièkom sastanku u Kolašinu odbili da preuzmu odgovornost za propast ove industrijske grane. «Ako sam doprinio propasti Omorike, nijesam mogao uèiniti da propadne Bor iz Plava, Gornji Ibar, «Velimir Jakiæ», bjelopoljski «Špiro Daciæ» ili nikšiæki Javorak. Direktori ne mogu odgovarati ukoliko je nešto pogodilo cijelu granu», smatra Ðaloviæ. On vjeruje da bi njegovo preduzeæe na proljeæe moglo startovati sa zdrave osnove, ukoliko bi imalo novca. «Drvoprerada u Crnoj Gori ima uslova da radi. Pitanje je da li æe državni interes biti da sijeèe sirovinu i izvozi je, kako bi postigla dobru cijenu, i time uguši kompletnu drvopreradu, ili æe tražiti rješenje za zajednièki rad», ocijenio je Ðaloviæ. (kraj) tuf/anf/kmh