Neophodno vlasnièko restrukturiranje KAP-a
- Neophodno vlasnièko restrukturiranje KAP-a
- Post By dragana
- 13:45, 24 septembar, 2013

Podgorica, (MINA-BUSINESS) – Za dugoroèni razvoj aluminijumske industrije u Crnoj Gori neophodno je vlasnièko restrukturiranje Kombinata aluminijuma (KAP) i Rudnika boksita, dok investicije za prvu fazu modernizacije treba da iznose 110 miliona EUR, ocijenio je potpredsjednik Skupštine, Branko Raduloviæ.
On je danas u Skupštini predstavio svoju studiju Restrukturiranje i dugoroèna održivost aluminijumske industrije u Crnoj Gori.
»Prema svim dosadašnjim analizama investicije za modernizaciju primarne proizvodnje aluminijuma, koje se mogu realizovati za period od dvije godine, kapaciteta 120 hiljada tona nižeg tehnološkog sadržaja, treba da iznose 110 miliona EUR«, naveo je Raduloviæ.
Prema njegovim rijeèima, investicije za drugu fazu modernizacije, koje se mogu realizovati za tri godine iznose 50 miliona EUR.
»Kreditno zaduženje za modernizaciju treba obezbijediti pod važeæim uslovima u evropskim zemljama koje imaju svoje razvojne banke, sa rokom otplate do 17 godina, grejs periodom do pet godina i kamatom do tri odsto«, kazao je Raduloviæ.
Ukupan prihod, nakon prve faze modernizacije, iznosi oko 280 miliona USD, troškovi proizvodnje 240 miliona USD, kreditne obaveze za modernizaciju deset miliona USD, a ostatak po tim osnovama 25 miliona USD.
»Poslije druge faze modernizacije, ukupan prihod iznosi 322 miliona USD, troškovi proizvodnje 248 miliona USD, kreditne obaveze za modernizaciju 14 miliona USD, ostatak po tim osnovama 60 miliona USD«, dodao je Raduloviæ.
U prvoj fazi bi, kako je rekao, trebalo da bude zaposleno oko 970 radnika, a u drugoj 1,2 hiljade radnika.
Raduloviæ smatra da je preduslov uspostavljanja osnova za dugoroèni razvoj aluminijumske industrije i za njeno strateško, organizacijsko i finansijsko restrukturiranje vlasnièko restrukturiranje KAP-a i Rudnika boskita.
»Mora se doæi do legitimne i stabilne vlasnièke strukture. Da bi se postigli maksimalni dugoroèni efekti, država mora da bude znaèajan akcionar, posebno u primarnoj proizvodnji«, dodao je Raduloviæ.
Elektroprivreda (EPCG), po odreðenom modelu dugoroènog obezbjeðivanja KAP-a elektriènom energijom, rješavanja sadašnjih potraživanja, dugova i valorizacijom energetskih potencijala bi mogla da bude znaèajan akcionar primarne proizvodnje aluminijuma.
»Centralno evropska aluminijumska industrija (CEAC), po odreðenom postupku, zbog dosadašnjeg odnosa, treba izuzeti iz stabilne vlasnièke strukture Kombinata i Rudnika«, smatra Raduloviæ.
Tužilaštvo, Državna revizorska institucija (DRI), pravosudni organ i institucije, nezavisne i kredibilne meðunarodne revizorske institucije moraju preispitati poslovanje i utvrditi stvarne bilanse.
Vlasnièko restrukturiranje, preispitivanje poslovanja i steèajni postupak treba realizovati što hitnije.
On je ocijenio da komercijalni ugovor sa maðarskim Vagon impeksom o isporuci 450 hiljada tona boksita u naredne tri godine u vrijednosti od deset miliona EUR treba sporazumno raskinuti, a socijalni status zaposlenih riješiti u okviru restrukturiranja Rudnika boksita.
»Rješavanje pitanja deficita elektriène energije i postizanje dugoroène samodovoljnosti je prioritetno državno pitanje Crne Gore. Da bi se obezbijedila konkurentnost aluminijumske industrije, cijena elektriène energije treba da bude na nivou gornje prosjeène cijene koju plaæaju konkurenti, što je oko 32 EUR po megavat satu (MWh)«, precizirao je Raduloviæ.
Finansijska održivost aluminijumske industrije u Crnoj Gori mora se ostvariti i u primarnoj i sekundarnoj proizvodnji.
"Strukturu proizvodnje, poslije restrukturiranja prve faze, èine proizvodi nižeg tehnološkog sadržaja, kao što su blokovi, trupci, žica i legure. A poslije druge faze modernizacije, bila bi miks proizvoda nižeg i srednjeg tehnološkog sadržaja", kazao je Raduloviæ.
Troškovi proizvodnje bez kreditnih zaduženja, zavisno od proizvodnog miksa treba da iznose oko dvije hiljade USD po toni, pri èemu je trošak elektriène energije oko 35 odsto, trošak prozvodnje glinice do 29 odsto, a bruto zarada do šest odsto.
Studija ima za cilj da odgovori na pitanje da li je moguæe i kako iz postojeæeg dramatiènog i limitirajuæeg stanja postiæi što optimalniji, efikasniji i dugoroèno održiv razvoj alium industrije, a sa time i realne i ukupne ekonomije.
Raduloviæ je naveo da je izrada studije koštala 1,5 hiljada EUR, a poslao je svim poslanicima, èlanovima Vlade, sindikatima, akademskoj zajednici, kao i rektoru.
(kraj) sam/bvm