Podgorica, (MINA–BUSINESS) – Uèestali štrajkovi glaðu pokazatelj su nezadovoljstva koje bi moglo da eskalira u veæe socijalne nemire, ocijenio je generalni sekretar Unije slobodnih sindikata (USSCG), Srða Kekoviæ. On je agenciji Mina-business kazao da je sve veæi broj štrajkova glaðu posljedica nemarnog ponašanja nadležnih i države, što dovodi do stvaranja veæe socijalne tenzije. „Ljudi koji godinama èekaju na biroima, jer na tržištu rada za njih nema mjesta, dolaze u fazu kada pokušavaju da se nepopularnim mjerama, kao što su štrajkovi glaðu, izbore za minumum svojih prava“, saopštio je Kekoviæ. Štrajkom glaðu su, u prethodnih mjesec, svoja prava pokušavali da izbore radnici Duvankomerca, bjelopoljske fabrike obuæe Lenka i hercegnovskog Novog prvoborca, dok ga najavljuje dio zaposlenih u pljavaljskom Rudniku uglja, kao i oni u fabrici mineralne vode Rada. Najugroženija kategorija radnika su oni od 40 do 60 godina starosti, ali Kekoviæ smatra da to nije sluèaj samo u Crnoj Gori, veæ i u svijetu. „Poslodavci misle da stariji radnici mogu da daju manji doprinos, a mi ni u radnom, ni u zakonodavstvu koje kreira socijalnu politiku, nemamo zaštitu za te ljude“, kazao je Kekoviæ. Prema njegovim rijeèima, potpuno je razumljivo da se ljudi u tim godinama naðu u panici, jer ne znaju kako da obezbijede egzistenciju porodici. On smatra i da je to pitanje koje može da izazove socijalne nemire u Crnoj Gori, sa punim opravdanjem. On je dodao da, ukoliko država ne naðe rješenje, postoji moguænost eskalacije tog pitanja. „Sluèaj zaposlenih u Rudniku uglja klasièan je primjer mobiranja starijih radnika, kojih uprava pokušava da se oslobode na razne naèine. To radnike dovodi u beznadežnu situaciju, tim prije što ne mogu da se oslone na institucije sistema“, ocijenio je Kekoviæ. On je naveo i da se institucije sistema ukljuèuju u rješavanje radnièkih problema tek kada oni poènu da štrajkuju glaðu, èime kao da ih pozivaju da se na taj naèin bore za svoja prava. Kekoviæ smatra da bi crnogorski graðani trebalo da imaju standard kao u zemljama EU, s obzirom na prirodna bogatsva kojima raspolaže Crna Gora. »To, meðutim, nije sluèaj, jer su procesi netransparentni, javna dobra se arèe, država se ponaša neekonomski, privatizacije su potpuno promašene, a sve to graðani plaæaju i trpe«, ocijenio je Kekoviæ. On tvrdi da i dalje postoji mali broj ljudi koji se bogate na raèun ostalih, zbog èega dolazi do raslojavanja koje izaziva nezadovoljstvo graðana. „To bi se vrlo brzo moglo promijeniti, ukoliko bi se Vlada sa tim problemima suoèila na pravi naèin“, naveo je Kekoviæ. Poslodavci, prema njegovim rijeèima, sve više koriste to što je socijalni položaj zaposlenih znaèajno derogiran i ugrožen ekonomskom krizom, kako bi im još više umanjili primanja. On je podsjetio da je u posljednjih nekoliko godina u Crnoj Gori dva puta došlo do smanjenja zarada, za razliku od drugih zemalja regiona. »Poslodavci su usvajanjme Zakona o radu 2008. godine, koji smo smatrali neoliberalnim i nakaradnim, uspjeli da iskoriste i zaposlene dovedu u podreðenu poziciju“, saopštio je Kekoviæ. On je dodao da su Vlada i institucije u posljednje dvije decenije tranzicije svim silama pokušavali da uklone biznis barijere i radnike u Crnoj Gori predstave kao jeftinu radnu snagu, sa kojom mogu da rade što hoæe, kako bi privukli strane investitore. Kekoviæ smatra da privatizacija predstavlja jednu od najveæih pošasti koja je zadesila Crnu Goru, s obzirom da za 20 godina tranzicije, u kojoj su privatizacioni procesi preduzeæa imali kljuènu ulogu, nije ostvaren benefit koji je najavljivan 90-tih. „Radnicima je reèeno da æe privatizacija da donese veæe plate, proizvodnju, kao i da æe biti transparentna, efikasna i pravièna. Od svih tih postulata ni jedan nije ostvaren“, tvrdi Kekoviæ. Fabrike su, kako je kazao, zatvorene, država je izgubila radna mjesta, a nije dobila nove proizvode i tehnologije. Privatizacije su bile netransparentne i neefikasne za radnike, a jedinu korist su imali tranzicioni dobitnici, koji su se snašli u tom periodu. (kraj) god/nar