Podgorica, (MINA) – Nezavisnost Crne Gore trebalo bi da obavezuje, a ne da se koristi kao opravdanje za pravnu akrobatiku za postizanje politièkih ciljeva u procesu donošenja novog ustava, ocijenila je danas poslanik Pokreta za promjene (PZP) Maja Kostiæ-Mandiæ. Ona je navela da bi željela da živi u Crnoj Gori u kojoj æe nastupiti diskontinuitet sa uèestalim nepoštovanjem prava, prisutnim od poèetka devedesetih godina prošlog vijeka. »Moramo biti svjesni da ako se sada napravi presedan, to je nešto što ostaje i to van lokalnih, crnogorskih granica i biæe predmet izuèavanja pravnika i van Crne Gore, tretirali ga mi kao pozitivan ili negativan primjer«, kazala je Kostiæ-Mandiæ agenciji MINA. Navodeæi da se u svakodnevnom govoru, a u poslednje vrijeme i od pravnika saopštava da pitanja forme nijesu od suštinske važnosti, ona je ocijenila da je taèno da u odreðenim situacijama »pitanje forme može biti tretirano kao pitanje dobrog vaspitanja, dobrog obièaja, ali da u pravu to nije sluèaj«. »Još je krajem 19. vijeka maksima - što se grbo rodi vrijeme ne ispravi postala sastavni dio pravne tradicije Crne Gore, a do danas je pravno uoblièena èitavim nizom važeæih propisa u raznim granama prava«, kazala je Kostiæ-Mandiæ. Ona je ocijenila da je na znaèaj forme, odnosno naèina odvijanja ustavne reforme, kao preduslova za obezbjeðivanje njegovog legitimiteta i ispunjavanja standarda Savjeta Evrope, skrenuta pažnja u Izvještaju o usaglašenosti pravnog sistema Crne Gore sa standardima te organizacije koji je napravila Venecijanska komisija. Kostiæ -Mandiæ je naglasila da je isti stav ponovio i èlan Venecijanske komisije Karlo Tuori na nedavno održanom skupu posveæenom novom ustavu Crne Gore. »U pogledu znaèaja pitanja postupka za donošenje novog ustava ne važi stav-koliko pravnika toliko mišljenja. Sa pravne taèke gledišta pitanje je nesporno. Politièki stavovi i politièki interesi su nešto drugo«, kazala je Kostiæ-Mandiæ. Ona je ukazala da je osnovni stav vladajuæe koalicije da je fakticitet državnog statusa Crne Gore i nestanak SRJ uèinio odredbe važeæeg ustava koje se odnose na promjene i donošenje novog ustava »neživotnim i izlišnim”. “To što formalno nijesu ukinute pravnim aktom ne daje im životnost«. »Ovim stavom se postavlja pitanje uticaja èinjenice promjene državno pravnog statusa Crne Gore na eventualan prestanak važenja djelova Ustava ili Ustava kao cjeline«, kazala je Kostiæ-Mandiæ, koja je profesor na podgorièkom Pravnom fakultetu. Prema njenim rijeèima, naredno, logièno pitanje bilo bi ko je taj ko bira koji djelovi Ustava važe, ako veæ ne postoji odgovarajuæi pravni akt koji to pitanje reguliše. »Znaèi, je li to politièka ili pravna odluka«. »Nesporno je da Crna Gora ni u prethodne tri godine nije bila èlanica SRJ kako je to propisano odredbama važeæeg Ustava, ali koliko je meni poznato, niko nije dovodio u pitanje važenje Ustava«, navela je ona. Kostiæ-Mandiæ je kazala da je u prilog te tvrdnje èinjenica da je i njemaèko ujedinjenje izvedeno 1990. godine u okvirima postojeæeg saveznog ustavnog ureðenja.”Ustavna komisija savezne države i saveznih zemalja, odluèujuæi o tom pitanju, unijela je samo manje promjene«. »Potenciram znaèaj ovog primjera posebno imajuæi u vidu èinjenicu da su se ujedinile dvije države od kojih je jedna bila socijalistièka, da je stvorena najmnogoljudnija država u zapadnoj Evropi, što je dovelo do znaèajnih implikacija ne samo u pravnom, veæ prije svega u ekonomskom i socijalnom ambijentu«, kazala je Kostiæ-Mandiæ. Ona ja rekla da “u situaciji Crne Gore, sticanjem nezavisnosti nema revolucionarnog stanja pa ni pravne revolucije, tako da ustavotvorac ne djeluje u socijalnom i politièkom vakumu.« »Takoðe, ni ekspertski tekst ustava ne donosi revolucionarne promjene“, pa je i nekim struènim i struèno mišljenjeima profesora Edina Šarèeviæa sa Univerziteta u Lajpcigu, „da je teza pravnog kontinuiteta održiva, za razliku od teze o pravnom diskontinuitetu«, rekla je Kostiæ-Mandiæ. Prema njenim rijeèima, u pravnoj nauci nije sporno da pisano ustavno pravo iskljuèuje moguænost ustavne promjene sredstvima interpretacije. »Javnosti je poznato da je jedna od osobina pravnièke profesije da se dobar pravnik još od studija obuèava da argumentovano zastupa stavove u prilog ili protiv odreðenog stava«, kazala je Kostiæ-Mandiæ. (kraj) žug/isf