Podgorica, (MINA) - Trgovina ljudima u Crnoj Gori više je izuzetak nego pravilo i nije rijeè o velikim grupama organizovanih kriminalaca, veæ o sluèajevima podvoðenja ili posredovanja, ocijenio je nacionalni koordinator za borbu protiv trgovine ljudima Bojan Obradoviæ. On je napomenuo da se državna zajednica u meðunarodnim izvještajima o trgovini ljudima definiše kao zemlja tranzita i objasnio da u Crnoj Gori postoje dvojni podaci o razmjerama tog kriminala - državnih institucija sa jedne i nevladinog sektora i meðunarodnih organizacija sa druge strane. «Takva podjela rezultat je razlièitog definisanja žrtve trgovine ljudima. S obzirom na širinu definicije nevladinih i meðunarodnih organizacija pominje se brojka od 60 žrtava, pretežno stranih državljanki iz Ukrajine, Moldavije, Bjelorusije, Albanije, ali i iz Srbije i Crne Gore», kazao je Obradoviæ agenciji MINA. On je dodao da zvanièna statistika ukazuje na manju brojku zbog strožije definicije žrtve, ali je nije precizirao. Obradoviæ je naveo i da veæina žrtava trafikinga ne ostaje u zemlji odredišta, kao i da je rjeði broj onih koje ostanu u zemlji tranzita. »Ovaj podatak važi i za Crnu Goru koja je zemlja tranzita za žrtve koje se žele domoæi destinacije ili vratiti u zemlju porijekla. S obzirom da se u Crnoj Gori radi o malom broju žrtava i da se u Vladinom skloništu nalazi samo jedna osoba bilo bi neefektivno praviti evidenciju ili prognoze«, kazao je Obradoviæ. On je ukazao da se u posljednjem izvještaju Ujedinjenih nacija i Biroa za demokratske institucije i ljudska prava ukazuje da su u Crnoj Gori najugroženija djeca iz romskih porodica, zbog teške materijalne situacije, nedostatka obrazovanja i evidencije o njima. Obradoviæ je istakao da se najèešæe trguje ženama i djevojkama iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Moldavije, Rumunije, Ukrajine i Rusije koje preko teritorije Crne Gore dolaze do zemalja zapadne Evrope, a naroèito Italije i dodao da su najugroženiji gradovi Podgorica, Rožaje, Berane, Bar, Ulcinj i Budva. On je rekao da se u Crnoj Gori dosta pažnje poklanja problemu trgovine ljudima, ali da uvijek može više i bolje, navodeæi da bi prvenstveno mediji mogli tome da doprinesu. «Mediji bi ispravnim izvještavanjem o problemu trgovine ljudima i žrtvama, umjesto senzacionalistièkih tekstova i objavljivanja fotografija žrtve u dnevnoj štampi, mogli znaèajno doprinijeti kreiranju objektivnije i senzibilnije svijesti graðana o toj pojavi», ocijenio je Obradoviæ. On tvrdi da je trgovina ljudima u Crnoj Gori prepoznata kao jedan od najgorih vidova organizovanog kriminala, kao i da su donošenjem novog Zakonika o kriviènom postupku, Kriviènog zakonika i Zakona o državnom tužiocu stvoreni uslovi za tijesnu saradnju policije i tužilaštva. »Sve to omoguæava sudovima postojanje validnih dokaza i ima ogroman uticaj na okonèanje postupka, odnosno donošenje osuðujuæih presuda«, kazao je Obradoviæ i precizirao da je u posljednjoj godini jedno lice osuðeno na pet godina zatvora, dva na godinu i nekoliko na par mjeseci zatvora. On je istakao da je za za efikasnu primjenu buduæeg programa borbe protiv organizovanog kriminala, u okviru kojih je predviðena i trgovina ljudima, neophodan preduslov reforma javne uprave, sudstva i policije, koji moraju biti transparentniji i efikasniji u svom radu. Komentarišuæi sluèaj Moldavke S.È., on je ocijenio da je ta afera trebalo da završi na sudu, jer bi se jedino tako dokazala nevinost ili krivica osumnjièenih, kao i istinitost ili neistinitost iskaza moldavske državljanke. On je kazao da je sluèaj Moldavke S.È. dosta uzdrmao graðanstvo, ali je dodao da to nije bilo toliko zbog navoda da je u njemu jedna osoba bila žrtva najrazlièitijih surovosti, veæ više zbog, kako je ocijenio, spekulacija o navodnoj umiješanosti visokih zvaniènika. «Sluèaj je trebalo da završi na sudu, ali nažalost okolnosti su bile takve da se stvorila nepovoljna klima oko Moldavke koja je bila kljuèni svjedok, nakon èega je uslijedila njena odluka da odustane od optužnice i napusti Crnu Goru», naveo je Obradoviæ. (kraj) tmi/mrd