Podgorica, (MINA-BUSINESS) - Suðenje bivšim menadžerima Crnogorske komercijalne banke (CKB) nastavljeno je danas provoðenjem pisanih dokaza, pri èemu su advokati odbrane kazali da sumnjaju u validnost spisa, kao i da je Tužilaštvo selektivno predlagalo dokaze. Bivši menadžeri Milka Ljumoviæ, Bose Tatar, Jelica Petrièeviæ, Dubravka Paviæeviæ, Veliša Radunoviæ i Gorica Vujisiæ, koji su optuženi za zloupotrebu službenog položaja, iznijeli su ranije odbranu u podgorièkom Višem sudu, pred sudijom Anom Vukoviæ, i negirali krivicu. Oni se terete da su odobravali kredite bez pokriæa, èime su nanijeli štetu OTP banci, vlasniku CKB, od 6,92 miliona EUR. Vukoviæ je èitala dokaze iz kreditnih dosijea za preduzeæa Acapulco i Ocean Gold. Branilac Ljumoviæ i Tatar, Goran Rodiæ ukazao je da su u jednom od spisa rukom ispisane skraæenice i brojevi koji se odnose na broj ugovora o kreditu i broj garancije, ali u predmetnim spisima nedostaje garancija. Tužilac, Marija Raspopoviæ je kazala da je sva dokumentacija izuzeta iz banke, pa ako fale dokumenti na koje odbrana ukazuje, onda ih nema. Branilac Petrièeviæ, Vladan Bojiæ, rekao je da u tom dosijeu nedostaju kopije mjenice i mjeniènog ovlašæenja predviðene ugovorom o garanciji, kao i da nema odluke o davanju garancija koja je oèigledno postojala što se vidi iz èlana ugovora o davanju garancije za plaæanje. Tužilac Vojislav Grujiæ je rekao da u spisima predmeta nedostaje ugovor o hipoteci, pored nedostajuæe mjenice i mjeniènih ovlašæenja, što je sredstvo za obezbjeðenje o davanju garancije na šta se i odnosi opis kriviène radnje. Punomoænik banke, Zdravko Radošiæ rekao je da nedostaje zahtjev banke klijentu za pokriæe isplaæene garancije. Rodiæ je objasnio da se garancija za Acapulco odnosi na 2005. godinu, nakon èega je maðarski vlasnik kontrolisao podatke i utvrdio da je sve u redu. „Ne može se sada reæi da li je dokument falio prije 2005. ili je nestao nakon te godine“, dodao je Rodiæ. Radošiæ je kazao da dokumenta nijesu izgubljena, veæ da nikad nijesu dostavljena, jer se sva dokumentacija èuva, pa bi se i to èuvalo. „Da je postojao ugovor o hipoteci, banka bi se naplatila i ne bi došla u ovu situaciju, a isto se odnosi na ostala sredstva obezbjeðenja“, dodao je Radošiæ. Vukoviæ je navela da se u spisima nalazi i ugovor o davanju garancije iz 2005. godine izmeðu CKB-a i Acapulca kojim se kupac obavezao da æe obezbijediti iznos garancije od 300 hiljada EUR. Rodiæ je imao primjedbu zbog naèina pribavljanja dokaza, na osnovu èega sumnja u njihovu validnost. Kada je rijeè o ugovoru o kreditu, Rodiæ je rekao da sumnja da je naknadno pravljen pri èemu je ukazao na razlike uporeðujuæi njegovu sadržinu sa kreditom Ocean Golda, koji je zakljuèen isto 2005. godine. „Postoje razlike u fontu što upuæuje na to da se ne radi o originalnom ugovoru veæ se naknadno sastavljao. Takoðe piše da je napravljen u èetiri primjerka, pri èemu je banka zadržala dva, a Sudu je dostavljen samo jedna primjerak. Vidi se da je papir noviji, ne izgleda kao da je star deset godina“, smatra Rodiæ. Tatar je rekla da ne pamti ugovor sa takvim kolateralom u smislu redosljeda sredstava obezbjeðenja, gdje je prvo navedena hipoteka na nepokretnost, pa mjenica sa mjeniènim ovlašæenjem, što nikada nije bilo. Ona je, odgovarajuæi na pitanje Suda, ko su potpisnici ugovora, kazala da lièi na njen potpis ali da je insistirala da se potpisuje plavom olovkom, a taj je potpisan crnom, kao i da je potpis vrlo „frešak“ da bi bio star deset godina. Petrièeviæ je rekla da je moguæe da je jedan potpis njen, Ljumoviæ da njenog potpisa nema, dok je optužena Paviæeviæ kazala za jedan od potpisa da je moguæe da je od Milene Drakiæ. Rodiæ je kazao da je dopis iz 2010. godine kojim banka obavještava Acapulco da nije ispunilo obavezu iz ugovora pri èemu se on raskida, saèinjen na kopiji memoranduma. „U prvom pasusu se pominje da je odobren kredit i plaæanje mjeseènih rata koje se odnose na Acapulco, u drugom pasusu se govori o ugovoru o garanciji, a u treæem da banka raskida ugovore o kreditu i garanciji“, precizirao je Rodiæ. On je ocijenio da je bitno utvrditi ko je u ime banke potpisao dopis, pri èemu optuženi nijesu prepoznali nijedan potpis. Bojiæ je rekao da se vidi da potpisnik miješa ugovor o kreditu i bankarsku garanciju, pri èemu se pravi velika zabuna poistovjeæivanjem tih ugovora. Iz registarske dokumentacije Acapulca se vidi da je preduzeæe osnovano 2004. godine, zbog èega je Vukoviæ pitala optužene na osnovu èega je to preduzeæe imalo status VIP klijenta. Petrièeviæ je odgovorila da to nije bila jedina firma u vlasništvu Gojka Krstoviæa, a da se za status VIP klijenta gledaju i povezane firme, kao i da su vlasnici tih kompanija imali veliki depozit u banci. Rodiæ je naveo da u spisima predmeta postoji još dokumentacije u vezi sa tim kreditom, kao i da je Tužilaštvo selektivno predlagalo dokaze jer nedostaju oni koji idu u korist optuženih i potvrðuju navode odbrane. Grujiæ je odgovorio da Tužilaštvo nije selektovalo dokaze i da se oni nalaze u spisima. Vukoviæ je èitala spise i za dosije Ocean Gold, pri èemu je Rodiæ imao primjedbu da se radi o zahtjevu iz 2007. godine što je naknadni zahtjev za kredit i da to nije izvorni iz 2005. godine. Ljumoviæ je objasnila da su 2005. godine data tri kredita tom preduzeæu koji je iznosio oko 622 hiljade EUR, a sa dodatim redovnim kamatama zbog neplaæanja ukupan kredit je iznosio oko 792,6 hiljada EUR. Takoðe, u 2006. godini radi se prvi reprogram, a 2007. godine drugi. „S obzirom na izloženu istoriju banke i klijenta pogrešno je zapoèinjati dokaze sa 2007. godinom, jer se tada nije desio nikakav trošak“, smatra Ljumoviæ. Vukoviæ je pitala zašto odluci ne prethodi analiza kreditne sposobnosti klijenta, na šta je Ljumoviæ odgovorila da su te analize uraðene 2005. godine. Predmet je formiran po optužnici Vrhovnog državnog tužioca odnosno Specijalizovanog odjeljenja za organizovani kiminal, korupciju, terorizam i ratne zloèine. Optužnica je podignuta nakon opsežne tužilaèke istrage, koja je trajala godinu i tri mjeseca. U tom periodu prikupljena je dokumentacija od CKB, Centralne banke Crne Gore, Centralne depozitarne agencije, Privrednog suda Podgorica, Uprave za sprjeèavanje pranja novca i finansiranja terorizma. Optužnica bivše menadžere tereti da su od 2005. do kraja 2007. godine, zloupotrebljavajuæi položaj i grubim kršenjem ovlašæenja u pogledu upravljanja i raspolaganja imovinom CKB, odobravali kredite i davali garancije preduzeæima Dafin Luksemburg, Cattaro investment Luksemburg, Acapulco Podgorica, Niksen-trade Èavor Kotor, Holder broker-diler i Ocean Gold, bez bilo kakvih sredstava obezbjeðenja vraæanja kredita i datih garancija. (kraj) sam/bvm