Odgajanje djece najveæi izazov
- Odgajanje djece najveæi izazov
- Post By urednik
- 14:07, 11 januar, 2015

Podgorica, (MINA) – Odgajanje djece, bez obzira na njihov uzrast, za svaku porodicu je najveæi izazov, ocijenila je porodièni psihoterapeut Milica Belada, navodeæi da se èini se da u savremenoj crnogorskom društvu djeca imaju preveliku moæ.
Govoreæi o kljuènim problemima i izazovima sa kojima se najviše suoèavaju crnogorske porodice, i o vodeæim uzroènicima disfunkcionalnih familija, Belada je kazala da se èini se da je trenutno najveæi izazov odgajanje djece, bez obzira na njihov uzrast.
»Djeluje kao da uticaji razlièitih sub-kultura i moderni trendovi pred porodicu donose »zahtjeve« koji se vrlo èesto ne preispituju, veæ se bez pogovora poštuju. I nerijetko se poštuju zato što tako djeca žele. Djeca imaju pravo da žele, na taj naèin postavljaju svoje ciljeve, maštaju, razvijaju svoju kreativnost«, rekla je ona.
Belada je upozorila da je na roditeljima da te želje modifikuju ako nijesu realne, usklade sa razvojnim uzrastom djeteta, kao i finansijskim i svim drugim moguænostima koje porodica ima.
Prema njenim rijeèima, kada su u pitanju porodica sa adolescentom djecom, èesto je sluèaj loše postavljenih granica izmeðu roditelja i djeteta kao i tendencija da roditelji i djeca budu prijatelji.»Iako zvuèi veoma moderno i prihvatljivo, nepostojanje granica izmeðu roditeljskog i subsistema djece nije prirodno predviðen poredak odnosa".
"Dobro je u svemu, što su najèešæe u pitanju problemi »zdrave porodice«, razvojni, problemi pogrešno postavljenih granica, lošeg samopouzdanja djece i slièno, što se uglavnom, uz dobru motivaciju može poboljšati tj. porodica vrlo èesto uspijeva da pronaðe, nove, funkcionalnije obrasce ponašanja«, kazala je Belada agenciji MINA.
Ona je ocijenila da u savremenoj crnogorskoj porodici djeca imaju preveliku moæ, navodeæi da im je vrlo èesto sve podreðeno, naroèito u situaciji kada roditelji zbog poslovnih obaveza nijesu u kuæi veæi dio dana.
“Roditelji kao da zaboravljaju da djeca nemaju kognitivne niti iskustvene moguænosti da donesu važne odluke za sebe. Roditelji su ti koji treba da postave sigurne granice u okviru kojih æe djeca imati odreðeni stepen autonomije i moguænosti da donose samo odluke koje su u skladu sa njihovim razvojnim uzrastom”, ukazala je Belada.
Stoga je, dodala je, vraæanje pravim porodiènim vrijednostima preporuka za svaku crnogorsku porodicu.
“Na žalost, sve više je roditelja koji nijesu u pravom, liènom, suštinskom odnosu sa svojom djecom, pa èak i kada su zajedno nijesu upuæeni jedni drugima. Zato je važno iskoristiti period praznika da se bude u pravom kontaktu sa porodicom, iskoristiti priliku za razgovor, iskren smijeh i okupljanje oko porodiène trpeze”, apelovala je Belada.
Ona je navela da su praznici period u godini kada se ljudi najèešæe vraæaju porodiènim ritualima, tradiciji i obièajima.
»Gotovo svaka porodica ima naèin na koji slavi praznike, i taj naèin je najèešæe dio davnašnje porodiène tradicije, koji je samo modifikovan pod uticajem savremenog doba. Porodièni rituali okupljaju porodicu, dodjeljuju svakom èlanu porodice odreðenu ulogu, koju on najèešæe isprati, bez obzira na odnose koji vladaju u porodici«, rekla je ona.
Belada je ukazala da rituali u praznikovanju uvode psihološki mir i sigurnost u porodicu samim tim što sa sobom nose misao da æe se sprovoðenjem odreðenog rituala podstaæi pozitivna dešavanja u sledeæoj godini, da æe naredni period biti perspektivan i podsticajan za sve èlanove porodice.
»To je pojaèano i time što rituali sadrže odreðenu dozu mistiènosti i vjere u to da æe »neka viša sila« èuvati porodicu od nevolja. Praznici najèešæe okupljaju èak i najudaljenije èlanove porodice, te boravak i druženje pod istim krovom znaèajno jaèa povezanost izmeðu èlanova porodice kao i porodiène vrijednosti«, dodala je ona.
Meðu problemima za funkcionisanje porodice Belada je izdvojila i relacije izmeðu partnera.
» Primjeæuje se da je nedostatak jedinstva u roditeljskom odnosu vrlo èesto praæena sinhronijom i u partnerskom odnosu. Buduæi da se èesto izazovi roditeljstva preklapaju sa izazovima u partnerskom odnosu, nastaje problem koji se manifestuje ili kroz probleme u ponašanju djece ili kroz razlièite manifestacije loših partnerskih odnosa«, pojasnila je Belada.
Ona je podsjetila da je porodica sistem u pravom smislu te rijeèi.
»Funkcioniše po svojim pravilima, javnim i skrivenim, ima svoje granice ka unutra i ka spolja. I svi èlanovi porodice rade mnogo toga da održe sistem funkcionalnim. Kao i u mehanièkom sistemu, ako jedan zupèanik ne funkciniše, rad sistema je znaèajno ugrožen. Tada ostali zupèanici preuzimaju veæi napor da održe funkcionalnost, samo da ne bi došlo do prestanka rada sistema«, kazala je Belada.
Prema njenim rijeèima, svaka porodica ima kriterijum do kojeg podnosi drugaèije ponašanje odreðenog èlana i svaka æe pokušati da tog èlana vrati u ulogu koja mu je dodijeljena.
» Ako to ne uspije javlja se kriza sistema, taj momenat se najèešæe prepoznaje kao problem. Porodica æe sigurno pokušati mnogo rješenja prije nego što potraži pomoæ van sistema. I naèin rješavanja problema, broj pokušavanih istih rješenja, naèin uvoðenja promjene su jako važni aspekti za procjenu snaga porodiènog sistema«, rekla je Belada.
Kao i kod drugih zdravstvenih problema, navela je,važna je dužina trajanja problema/simptoma kao i n jihov intenzitet.
»Najèešæe, porodice jasno prepoznaju kada nešto nije u redu, kada je nešto dugaèije, ali postoji problem u konkretnom definisanju problema jer su simptomi, vrlo èesto u funkciji neèega tj. prikrivaju pravi problem. U tom dijelu je potrebna pomoæ struènog lica«, savjetovala je Belada.
Kako je navela, traženje psihološke/psihoterapijske pomoæi od strane struènog lica, odraz snage je porodiènog sistema i odgovornosti prema èlanovima porodice, da se preduzmu sve radnje kako bi se zdravlje porodiènog sistema oèuvalo.
»To ukazuje na èinjenicu da porodica dovoljno prepoznaje svoje kapacitete da zna da pokušavana rješenja nijesu dobra i da je potrebno da, uz struènu pomoæ, razvije nove naèine reagovanja. U tom smislu ima promjena u odnosu na ranije ustaljeno mišljenje da traženje psihološke pomoæi podrazumijeva bolest, te da je praæeno skrivanjem i stidom èlanova porodice«, kazala je Belada.
Ona je dodala da svaka porodica može da rješava samo onaj problem koji vidi, samo ono ponašanje/odnos koji/e smatra problematiènim.
» Èak i kada struèno lice prepozna da taj problem nije suštinski problem, poštuje pravo porodice da rješava ono što u tom momentu može da riješi. Najèešæe æe porodica, kroz jaèanje snaga, prepoznati pravi problemi i suoèiti se sa njim«, kazala je Belada.
Ona je rekla da stepen do kog æe se porodica prihvatati psihološku pomoæ zavisi od svake porodice individualno.
»Psihološki je lakše podnijeti pomoæ, recimo, pedijatra ili kardiologa, ali kada problem opstaje prihvata se i psihološka pomoæ. Najèešæe to nije prvo od odabranih rješenja, ali je ipak, vrlo èesto, pravo rješenje«, zakljuèila je Belada.
(kraj) mib