Podgorica, (MINA) – U Crnoj Gori neće biti uspostavljeno slobodno društvo i zaživjeti demokratija i tolerancija dok ne bude osnažen unutrašnji dijalog o prošlosti i aktuelne i buduće generacije ne budu zvanično učene o crnogorskim pohodima prema susjedima i sopstvenoj različitosti. To se navodi u saopštenju koji su potpisali Žarko Rakčević, Rifat Rastoder, Džemal Perović, Sead Sadiković, Balša Brković, Branislav Radulović, Veseljko Koprivica, Aleksandar Zeković, Ljiljana Raičević i Boris Raonić. Kako su rekli, prije 26 godina izvršen je najžešći napad na Dubrovnik, drevni grad i biser hrvatske, mediteranske i svjetske kulturne baštine. U susjednoj Hrvatskoj 6. decembar se obilježava kao Dan dubrovačkih branitelja. Potpisnici saopštenja ocijenili su da se u Crnoj Gori uglavnom ćuti o svemu što ima veze sa dubrovačkim ratištem, razarenjem tog grada, stradanjem njegovih žitelja i pljačkom javne i privatne imovine. „Ćuti se i o uzaludno položenim životima građana Crne Gore koji su se u ratnom pohodu na Dubrovnik našli zahvaljujući tadašnjoj vladajućoj politici i manipulacijama političke elite“, navodi se u saopštenju. Kako su rekli, prije 26 godina zagrmjele su po dubrovačkim zidinama crnogorske puške iz “noći bratske krvomutnje”. „Cijenu iluzije da se jednoj braći može pomoći pucanjem na drugu braću još uvijek plaćamo svi, sem onih koji su te puške stavili ljudima u ruke“, smatraju potpisnici saopštenju. Njihovo oglašavanje predstavlja, kako navode, ne samo podsjećanje i njegovanje kolektivnog pamćenja na mučno vrijeme patnji i zločina, već je i u funkciji reafirmisanja suočavanja s prošlošću. „Taj proces doživljavamo ključnim za istinu, zadovoljenje žrtava i oporavak cijelog društva“, rekli su potpisnici saopštenja. Oni, kako su naveli, registruju prilično opadanje interesovanja javnosti za tematiku i sadržaje suočavanja s prošlošću, iako je proces tek djelimično zaživio u Crnoj Gori. „Uzrok tome je, opet, aktuelno ignorisanje i manipulacija političke elite prema intelektualnim, kulturnim, akademskim i aktivističkim grupama naročito kroz širenje klijentelizma, pragmatizmai ideje da je (isključivo) budućnost važna“, smatraju potpisnici saopštenja. Kako navode, koliko taj proces može biti koristan, potvrđuje ugrožena unutrašnja kohezija i integracioni procesi crnogorskog društva. A realizovani su, kako se dodaje, samo određeni elementi i sadržaji suočavanja s prošlošću i to oni koji uključuju reparacije (individualni zahtjevi i procesi još uvijek traju iako je proteklo 26 godina), nekoliko pravosnažno osuđenih lica (zbog njihovog postupanja u svojevrsnom logoru, na teritoriji Crne Gore, za disciplinovanje Dubrovčana), kao i simbolički čin žaljenja (ne i jasnog izvinjenja). „Realizovano je samo ono što je dozvoljeno, odnosno odigrala se i još uvjek se odigrava, strogo “kontrolisana” i “dozirana” pravda“, kaže se u saopštenju. Kako se navodi, aktuelni pristup suočavanju s prošlošću podrazumijeva stidljivo, skromno i nejasno priznavanje ratno-huškačko-profiterske politike, nepravdi i zločina. Ocjenjuje se da aktuelni pristup relativizuje činjenice iz prošlosti, učvršćuje odustvo odgovornosti, jačajući kolektivnu amneziju i strategiju da je najbolja opcija da „sve poklonimo zaboravu i prepustimo se čarima partijske države, privatizacije i dočekivanju strateških investitora“. Kako su rekli potpisnici saopštenja, ponešto što je sada prisutno u javnom diskursu, uključujući i udžbeničku politiku, je krajnje površno, stidljivo. „A aktuelne prilike, u politici i društvu, govore da je to bez dugoročnog efekta i stvarne izgradnje mira, poštovanja i zajedništva“. Ukazuje se da stasavaju nove generacije. “Svi smo u opsadi ovih crnih dana”, kao i prije 26 godina. I zbog tih novih generacija moraju se, kako poručuju, reafirmisati suočavanje sa prošlošću i samo tako, uz činjenice i prepoznavanje odgovornosti tadašnje političke elite, utkati istinu o nepravdama i "zločinima počinjenim u naše ime u našu kolektivnu svijest". „Samo je tako moguće do kraja spoznati i prevladati, zbog budućeg mudrijeg ponašanja, crnogorsku destrukciju i traume koje su u tom vremenu naizraženije bile kroz ratni pohod na Dubrovnik, deportaciju izbjeglica iz Bosne i Hercegovine i progone neistomišljenika na njihovom unutrašnjem, političkom i etničkom “ratištu”, gdje dominira slučaj “Bukovica”“, kaže se u saopštenju. Drugačije, kako se dodaje, „nećemo imati pravo da ustanemo kada se ponovo patriotizam počne izražavati mržnjom“. (kraj) tpr/isf