Podgorica, (MINA) – Najveæi kulturni kapital Crne Gore su njeni umjetnici koji u njoj žive, ali tu èinjenicu slabo razumiju oni koji bi trebalo da podrže i stvaraoce i kulturu uopšte. To je u intervjuu agenciji MINA kazao crnogorski književnik Milorad Popoviæ, dodajuæi da je kulturni potencijal Crne Gore, u ovom trenutku, neuporedivo veæi nego bilo kada u modernoj epohi. „Važno je da oni koji su ovdje ponikli, ovdje i egzistiraju kao umjetnici, jer su nekad najznaèajniji pisci poput Borislava Pekiæa, Miodraga Bulatoviæa, Danila Kiša i Mirka Kovaèa živjeli van Crne Gore“, kazao je Popoviæ, navodeæi da su takvu sudbinu imali i veliki crnogorski reditelji i slikari. Popoviæ, koji je predsjednik Crnogorskog društva nazavisnih književnika, smatra da u Crnoj Gori ne postoji „jasna kulturna politika“, kao i da je „ovdašnja politièka elita uglavnom nezainteresovana za kulturu, osim u onoj mjeri koliko služi njenim interesima“. „Tako nešto je sporadièno i kratkoroèno, ono nema nikakav sistem, niti osviještenost šta kultura u jednoj maloj, neizgraðenoj i nedovršenoj državi znaèi za njeno utemeljenje, profilaciju i evropeizaciju“, ocijenio je Popoviæ. On je rekao da je moguæe rješenje takvog problema ugledanje na primjer Makedonije, èija politièka i kulturna elita ima vrlo razvijenu svijest o znaèaju kulture za opstanak i razvoj države. „Takvo ponašanje bi mnogo znaèilo za ovu malu naciju koja je na rubu Evrope i u geografskom i svakom drugom pogledu“, rekao je Popoviæ. On smatra da su se raspadom Jugoslavije na svim kulturnim prostorima desile getoizacije koje su uslovile novi nacionalni proizvod "utemeljen uglavnom na ksenofobiji i uspostavljanju parohijalnih vrijednosti". „U tom kontekstu, Crna Gora je proživjela najmanje dvije etape - prva je bila do sredine devedesetih godina i druga, kada se taj oficijelni kulturni model temeljio na programu etnièkog nacionalizma“, naveo je Popoviæ. On smatra da je problem getoizacije „ogranièenost kulturnog prostora, postojanje konzervativizma kome ne odgovara otvaranje ka širem podruèju, kao i stvaraoci èija su djela i kulturni koncepti uglavnom inferiorni“. „S druge strane, devedesetih se pojavila mlada, modernija generacija u svim domenima umjetnosti, koja je po prirodi svoga dara tražila i traži širi prostor, a zbog èega su ta dva koncepta u stalnoj meðusobnoj napetosti“, rekao je Popoviæ. Upitan da li su umjetnici oni koji trebaju da prošire granice, on je odgovorio da to nije jedini naèin i da su politièari subjekti koji i tu imaju najviše uticaja. „Politièari imaju najveæu odgovornost, jer najviše utièu na društvenu politiku, posjeduju politièku i ekonomsku moæ, sudbinski utièu na sve, pa i na kulturu“, ocijenio je Popoviæ. On je rekao da kultura danas mora da ima materijalnu podršku u marketinškom i medijskom smislu, a da kod umjetnika postoji i profesionalna i egzistencijalna potreba da se kulturni prostor širi „prije svega na podruèje nekadašnjeg srpsko-hrvatskog jezika“. Popoviæ je kazao da Crna Gora, posebno u domenu književnosti, ima kulturni proizvod, a da crnogorski pjesnici mlaðe i srednje generacije danas imaju ugovoreno najmanje dvadeset prevoda na strane jezike. „Crnogorska književna scena je godinama važila za provincijalnu i nešto potpuno marginalno, ali se danas ubraja u najinteresantniju na jugoistoku Evrope“, rekao je Popoviæ. On je dodao da je ta èinjenica prisutnija u svim književnim sredinama u okruženju više nego u Crnoj Gori, kao i da ne postoji „dovoljna svijest o znaèaju kulturnog stvaralaštva“. „Nema ni organizovane akcije ni sposobnosti da se kulturno djelovanje isprati u marketinškom, propagandnom i finansijskom smislu, a to bi afirmisalo domaæe autore i nacionalnu kulturu“, zakljuèio je Popoviæ. (kraj) mnm/djs