Podgorica, (MINA) – U podgorièkom Osnovnom sudu danas je održana glavna rasprava u sluèaju bosanskog izbjeglice Hajrudina Bihorca iz Goražda, koji je uhapšen u Baošiæima i deportovan 27. maja 1992. godine u Republiku Srpsku. Na suðenju su saslušane Hajrudinova supruga Kimeta i sestra Fatima Veljevšiæ, dok otac, majka i brat nijesu došli na roèište zbog bolesti. Veljevšiæ je kazala da je sa bratom i snahom došla u Baošiæe da bi izbjegli rat u Bosni i Hercegovini (BiH) i spasili se. „Firma u kojom sam radila posjedovala je kamp u Baošiæima gdje smo godinama ljetovali. Bili smo uredno prijavljeni. Tog dana došao je policajac i tražio dokumenta“, objasnila je ona. Veljevšiæ je rekla da je policajac nakon provjere zatražio da Hajrudin poðe sa njim na informativni razgovor. „Marica je bila parkirana na šetalištu u Herceg Novom i u nju su uveli brata“. „Sa snahom i djetetom zaustavila sam prvi automobil i otišli smo u policiju da se raspitamo šta je sa bratom. Pred policijom je bilo mnogo žena. Snaha sa djetetom je prošla i ušla u unutra. Policija nam je branila da priðemo i psovala nas“, kazala je ona. Veljevšiæ je navela da je pitala policajca zašto joj je brat zadržan, na šta joj je on odgovorio da æe se vratiti, ako se nije ogriješio o Srbe. „Ponovo sam pitala policajca za bratovu sudbinu. Rekao mi je da doðem poslijepodne, kada mi je pokazao spisak na kojem je kao 11. bio moj brat. Spisak se odnosio na Srebrenicu“, kazala je ona. Veljevšiæ je objasnila da je sa snahom ostala još dva-tri dana u Baošiæima, gdje su bile izložene uvredama i prijetnjama, a da su potom otputovale za Bijelo Polje. „Nastojala sam da stupim u kontakt sa nekim u Crnoj Gori ko se bavi izbjeglicama. Stupili smo u kontakt sa Asimom Dizdareviæem koji je nakon konsultacije sa predsjednikom Momirom Bulatoviæem rekao da je deportacija bilo, ali da se neæe više desiti“, rekla je ona. Supruga Hajrudina Bihorca Kimeta navela je da se osjeæa poniženom i uvrijeðenom što do sada nije pokrenuta istraga kojom bi bile utvrðene èinjenice u vezi sa nestankom njenog supruga. „Osjeæam strah od dana kada sam sa djetetom bila u policiji da bih se raspitala o sudbini mog supruga. Od tog dana imam averziju od uniforme, bilo da je u pitanju policija ili vojska“, kazala je ona. Bihorac je rekla da joj je sin imao osam mjeseci kada su mu odveli oca. „Od tada je bolestan, prisutni su psihološki problemi, poremeæaj ponašanja i epilepsija, pa je stalno pod terapijom“. „I ja sam se promijenila. Izbjegavam društvo i izlaske, a posebno skupove i veselja“, kazala je ona. Bihorac je rekla da je teško prihvatiti èinjenicu da Hajrudina nema i da se još nada da æe doæi. „Sinu govorim da mu je otac živ, a ne ubijen. Tako kod njega održavam nadu da æe odnekud doæi“. „Teško je živjeti bez glave porodice. Samohrana sam majka i još nijesam riješila stambeno pitanje. Smatram da bi mi dijete bilo zdravo da je Hajrudin živ“, navela je ona. Bihorac je kazala da joj je želja da istraga bude pokrenuta i pronaðena tijela nestalih koja bi bila dostojno sahranjena, kako bi im se moglo otiæi na mezar (grob). Naredno roèište u sluèaju Bihorac biæe održano 16. oktobra. (kraj) del/nem