• petak, 25 jul 2025

Povjerenik najbolje rješenje

Povjerenik najbolje rješenje
Podgorica, (MINA) – Asocijacija mladih novinara (AMN) predstavila je danas deklaraciju o unapreðenju prava na pristup informacijama, èiji je osnovni cilj da osudi svako nezakonito, neblagovremeno i neustavno kršenje tog prava. Pravni savjetnik AMN, Jovan Poleksiæ, rekao je da cilj Asocijacije da dobije što širu podršku politièkih partija i nevladinih organizacija za deklaraciju, jer taj dokument predstavlja „kamen temljac“ za uvoðenje u pravni sistem Crne Gore povjerioca za informacije. Taj novi organ, kako je objasnio, bio bi specijalizovan za nadzor primjene odredaba Zakona o slobodnom pristupu informacijama. Poleksiæ je kazao da bi povjerenik bio nestranaèka liènost, od kredibiliteta i autoriteta, kao i da bi dužina mandata i naèin na koji se bira garantovali njegovu nezavisnost. „On æe biti van zakonodavne, izvršen i sudske vlasti“. Slovenaèki povjerenik za informacije Nataša Pirc smatra da osoba koja obavlja tu funkciju može „puno da napravi“ u državama koje se još uèe demokratiji. „Jedan od osnovnih uslova je da taj organ bude nazavisan, da može nadzirati sudsku, izvršnu i zakonodavsnu vlast. Znaèaj takvog organa je što može raditi preventivno, razgovarati sa organima prvog stepena, koji treba da prate pristup informacijama, i na taj naèin riješiti puno poteškoæa“, objasnila je ona. Prema njenim rijeèima, jedan od najbitnijih uloga povjerenika je što ima i ispekcijska prava. „Ako neko kaže nama informaciju, onda inspekcijski organ može iæi kod vlasti i pretražiti njihove arhive i naæi takav podatak. To je ono što može samo povjerenik raditi. U nekim zemljama èak i ombudsman“, navela je Pirc. Ona je rekla da postoji bitna razlika izmeðu povjerenika i ombudsmana, jer zaštitnik ljudskih prava može pisati samo preporuke, dok povjerenik piše odluke koje se moraju poštovati. Pirc je navela da u Evropi postoji 11 povjerenika za informacije. U èetiri zemlje, meðu kojima su Srbija i Slovenija, odluke povjerioca su obavezujuæe. „Od 2003. godine kada smo dobili povjerenika, taj organ je postao važan u slovenaèkom društvu“, rekla je ona. U Sloveniji najveæi brojh zahtjeva za pristup informacijama dostavljaju graðani, oko 50 odsto, slijede pravna lica sa 30 i novinari sa 20 odsto. U Crnoj Gori, u veæini sluèajeva, zahtjeve za pristup informacijama dostavljaju nevladine organizacije. Poleksiæ je na okruglom stolu „Unapreðenje Zakona o slobodnom pristupu informacijama“ podsjetio da se taj akt u Crnoj Gori primjenjuje tri godine i da je ANM za to vrijeme podnijela preko tri hiljade zahtjeva za pristup inforacijama. „Mehanizmni koji su propisani Zakonom nijesu dovoljno jaki da obezbijede njegovu efikasnu i brzu primjenu“, kazao je on, navodeæi da je od ukupnog broja podnesenih zahtjeva za više od polovine zabilježeno æutanje administracije. On smatra da je osnovni problem Zakona što ne postoji organ koji nadzire sprovoðenje njegovih odredbi. Dio tog posla, kako je naveo, povjeren je Ministartvu kulture, a odnosi se samo na kontrolu donošenja vodièa za pristup informacijama. Pirc je kazala da je Slovenija poznata u svijetu po zakonu o slobodnom pristupu informacijama, jer primjenjuje najbolje svjetsko iskustvo u toj oblasti. „Najteže je promijeniti mentalitet državnih službenika, politike, da oni znaju šta znaèi ljudsko pravo na pristup informacijama. Transparentnost je jedna od najbitnijih postavki društva, jer bez nje demokratija ne može funkcionisati“, rekla je ona. Pirc je kazala da nema dijaloga izmeðu države i graðana „ako ljudi nemaju pravo da pitaju, ako država vlada ljudima i sama odluèuje kakve æe informacije objaviti“. „Crna Gora nije više Zimbabve i neka banana republika. To treba da znate. Vi imate dobre uslove i dobro ste poèeli, a to samo treba nadgraditi“, navela je ona, govoreæi o Zakonu. Portparol Narodne stranke Slaviša Guberiniæ je kazao da je ta partija podnijela oko 600 zahtjeva za pristup informacijama.“Što se tièe formalne strane, bili smo zadovoljni, ali je problem u konfuziji informacija koje dobijete“. „Naprimjer, obratite se resornom organu koji vam na traženu informaciju da potpuno netaène ili pogrešne podatke, koje vi kasnije naðete u drugom državnom organu“, objasnio je on. Guberiniæ smatra da je najveæi problem Crne Gore „karakter sistema“. „Ne vidim razliku izmeðu Zimbabvea, o kome vi govorite, i Crne Gore, zato što imamo Zakon, a ne sprovodimo ga. Èak mislim da je ovo mnogo opasnije“. Predsjednik Crnogorskog Helsinškog komiteta Slobodan Franoviæ smatra da bi trebalo doraditi Zakon. „Novi Ustav ovu stvar eksplicitno definiše kao temljeno ljudsko pravo i predviða da je potrebno donositi zakone ako je potrebno urediti naèin ostvarivanja ljudskih prava“, kazao je on. Franoviæ smatra, da bi Zakon trebalo da proširi moguænost direktne efektivne sudske zaštite kada je pravo na pristup informacijama, kao temeljno ljudsko pravo, povrijeðeno. „Sudska zaštita treba da omoguæi da sud utvrdi da postoji povreda ljudskih prava, da onda, eventualno donese odluku, da zabrani dalju povredu tog prava i omoguæi kompenzaciju, slièno kao što je praksa Evropskog suda za ljudska prava“, kazao je Franoviæ. Okrugli sto organizovala je AMN uz podršku Fondacije Instituta za otvoreno društvo. (kraj) del/isf