Pozdravljaju odluku beogradskog Višeg suda
- Pozdravljaju odluku beogradskog Višeg suda
- Post By urednik
- 20:33, 14 maj, 2015

Podgorica, (MINA) – Nova srpska demokratija pozdavila je odluku Višeg suda u Beogradu, kojom je rehabilitovan general Dragoljub Mihailoviæ, ocjenjujuæi da æe presuda pomoæi suoèavanju sa vlastitom prošlošæu.
„Ova presuda u Beogradu æe nam pomoæi da se suoèimo sa vlastitom prošlošæu jer je Crna Gora jedina država bivšeg komunistièkog lagera koja nije osudila zloèine koji su poèinjeni nakon završetka Drugog svjetskog rata“, saopštio je predsjednik Nove, Andrija Mandiæ.
Kako je rekao, interesantno je da su najveæi protivnici iskrenog i suštinskog pomirenja u Crnoj Gori upravo oni koji se na svakom koraku izvinjavaju našim susjedima za sukobe poèetkom devedesetih i „oni drugi koji svaki opozicioni dogovor sa Novom srpskom demokratijom uslovljavaju osudama zloèina u susjednim državama“.
„A kada ih upitamo a šta æemo sa zloèinima izvršenim nad našim precima, tražeæi podršku u Skupštini za izglasavanje Rezolucije kojom bi se ti zloèini osudili, ne dobijamo podršku“, dodao je Mandiæ.
On je rekao da æe i ove godine 13. juna na stratištima u Sloveniji odati poèast našim precima i „bezgrobnoj vojsci“ iz Crne Gore.
„Vjerujuæi da æe se prilike u Crnoj Gori promijeniti i da æe ubuduæe poèast stradalima odati ne samo potomci veæ i država u kojoj živimo. Taj važni posao susreta sa vlastitom prošlošæu najbolji rezultat daje ako se odvija u organizaciji države“, naveo je Mandiæ.
Kako je kazao, odlukom suda u Beogradu stavljena je van snage presuda komunistièkih vlasti iz 1946. godine i proglašen pravno nevaljanim cijeli postupak koji je tada voðen.
„Iako se na pravdu èekalo gotovo 70 godina, može se slobodno zakljuèiti da su prvi gerilac Evrope, kako je generala Mihailoviæa oslovljavala tadašnja štampa demokratskih država, i njegovi saborci napokon dobili pravno zadovoljenje“, naveo je Mandiæ.
Prema njegovim rijeèima, Srbi su u prošlosti bili posebno uvažavani i cijenjeni ratnici i oni su jedan od rijetkih evropskih naroda koji se može pohvaliti da je u vrijeme Drugog svetskog rata imao dva pokreta otpora nacistièkom agresoru.
„Nažalost, regularna vojska Kraljevine Jugoslavije i oružane formacije komunistièkog pokreta otpora nijesu mogli udružiti snage i zajednièki dejstvovati protiv neprijatelja, nego su gotovo cijelo vrijeme rata vodili teške meðusobne borbe“, kazao je Mandiæ.
On je rekao da o razlozima nemoguænosti postizanja dogovora o zajednièkoj borbi postoji mnogo radova relevantnih istorièara kao i uèesnika rata, a neka nova dokumenta, koja su nedavno ugledala svijetlo dana, pobliže pojašnjavaju krajnje ciljeve odreðenih meðunarodnih krugova koji su rušili napore za objedinjavanjem svih u jedan front.
„Takoðe, treba konstatovati i èinjenicu da je pobjednièki komunistièki pokret, kojeg je predvodio Josip Broz Tito, imao boljeg i pouzdanijeg saveznika u liku prvog èovjeka SSSR Josifa Staljina i njegove Crvene armije“, kazao je Mandiæ.
Kako je rekao, general Mihailoviæ nije imao takvu sreæu, veæ su ga zapadni saveznici predvoðeni Vinstonom Èerèilom iznevjerili, a kralja Petra prisilili da ga se èak i javno odrekne kako bi se njegovim porazom mogla ispoštovati nagodba sa Staljinom na osnovu koje je Jugoslavija ušla u sovjetsku zonu uticaja.
„Strašnu sudbinu doživjeli su pripadnici Jugoslovenske vojske u otadžbini jer pobjednik nije imao nimalo milosti za poraženog. Za razliku od kakvog takvog suðenja, za koje se danas konstatuje da nije bilo pravièno i koje je pobjedniku trebalo da posluži najviše u prpagandne svrhe, Mihailoviæevi oficiri, vojnici i pristalice su bez ikavog suðenja poubijane na potezu od Grèke do austrijske granice“, naveo je Mandiæ.
Pošto se, kako je rekao, smatralo da je to jedno suðenje bilo dovoljno za sve, današnja odluka tim postaje znaèajnija zato što proglašavanjem ništavne sudske presude o ubistvu Mihailoviæa istovremeno se vrši osuda Broza. „Koji je sam odluèio da se bez ikakvog suda, a nakon završetka drugog svetskog rata, poubija više od sto hiljada pripadnika ili simpatizera Jugoslovenske vojske u otadžbini“.
„Siguran sam da se danas ovoj presudi Višeg suda u Beogradu ne raduju samo potomci pripadnika te vojske nego i duša generala Mihailoviæa i duše njegovih saboraca“, saopštio je Mandiæ.
Kako je rekao, interesantno je da je baš prvu knjigu o Mihailoviæu napisao naš intelektualac iz Crmnice Jovan Petrov Plamenac, profesor sa Oksforda.
„On je u junu 1944. godine o svom trošku štampao i u Londonu izdao knjigu „Sluèaj ðenerala Mihailoviæa“. Shvatio je da Èerèilova vlada izdaje Mihailoviæa i sam je pokušao da pomogne generalu tako što je napisao knjigu koja govori o borbama i stradanju Jugoslovenske vojske u otadžbini“, dodao je Mandiæ.
Prema njegovim rijeèima, posebno je potencirao razloge zasto Britanija ne smije da odbaci takvog saveznika, pa je taj svoj rad poslao na više stotina važnih adresa u Londonu i Vašingtonu. „Profesor Plamenac nije uspio da promijeni politiku Èerèilove Vlade ali je zaslužio da ga se danas baš mi iz Crne Gore sjetimo i istaknemo njegov primjer, patriotizam i napor koji je uložio“.
„Pripadnici Jugoslovenske vojske u otadžbini iz Crne Gore su onaj dio Mihailoviæeve vojske koji je najviše stradao. Zapravo, glavnina tih snaga je nakon završetka Drugog svjetskog rata masovno poubijana u šumama Slovenije bez ikakvog suðenja, a na osnovu nareðenja komunistièkog voðe Josipa Broza Tita“, kazao je Mandiæ.
Ta njihova pogibija, dodao je, je istovremeno i najveæe stradanje u istoriji Crne Gore, jer je po procjenama istorièara tamo stradalo oko deset hiljada ljudi.
„O kojem se broju i tragediji radi najbolje se može ilustrovati èinjenicom da je više ljudi iz Crne Gore tada stradalo Sloveniji nego što je zbirno u oslobodilaèkim ratovima: 1876 – 1878, 1912 – 1913. ili 1914 – 1918. godine“, zakljuèio je Mandiæ.
(kraj) boj