Nikšić, (MINA) – Takmičarski program Međunarodnog festivala glumca u Nikšiću zatvoriće večeras predstava Gospodska krv, tekstopisca Marka Kavaje, režisera Slobodana Marunovića, u produkciji Nikšićkog pozorišta. U okviru zvaničnog, takmičarskog programa prethodnih dana izvedeno je pet predstava, a pretposlednje veče obilježila je ”Ay Carmela”, Sarajevskog ratnog teatra (SARTR), nastala po tekstu Jose Sanchis Sinissterra, a u rediteljskoj postavci Roberta Raponje. Predstava Ay, Carmela, ubilježila je 20 godina trajanja na scenama regiona i Evrope, a ta živa, snažna priča, kazuje o pokušaju osvajanja slobode, o prkosu, ali i poziva da se ostane svoj, jer ”uvijek imamo mogućnost izbora”. Moderator okruglog stola, Vanja Kovačević ocijenio je da predstava Ay, Carmela jasno pokazuje da je, iako izrasta iz života, umjetnost nerijetko snažnija od njega i uvijek moćnija, što su moćnim igranjem posvjedočili i njeni protagonisti na sceni Nikšićkog pozorišta. Predstava je premijerno izvedena u Teatru Principaus u Saragosi 1987. godine, vrlo brzo je postala svjetski hit, a 12 godina kasnije na scenu su je postavili protagonisti SARTR-a, Dragan Jovičić i Selma Alispahić dok, kako je podsjetio Kovačević, rane još nijesu bile zaliječene, od svega lošeg što je rat donio u Bosni i Hercegovini. ”Glavno pitanje predstave je šta dobijamo ili gubimo ćutanjem i da li smo učesnici zločina koji nam se dešava pred očima koji prećutkujemo”, ukazao je Kovačević. Glumica Selma Alispahić ili Karmela, koja je u predstavi pokušala da se usprotivi zločinu i nije pristala na ćutanje i po cijenu vlastitog života, kazala je da je, bez obzira koliko je srećna zbog dugog pozorišnog života tog komada, nesrećna što iz godine u godinu aktuelnost te priče ne prestaje, iako su povod za njen nastanak davni događaji, španski građanski rat i značajna vremenska distanca. ”Mi još uvijek živimo u latentnim fašizmima i ta borba protiv fašizma nije stala”, rekla je Alispahić i dodala da tu predstavu ne treba stavljati ni u kakvu geografsku, niti bilo koju drugu odrednicu. To je predstava, kako je ukazala Alispahić, o snazi individualnog gesta, jer je sve na odluci svakog čovjeka, a ne kolektivizama koje prezire i u njih ne vjeruje. ”Prezirem kolektivno i u dobru, i u zlu, jer ne može se pravdati krenuli su, sve je individualni čin, i za ideju, krivicu. Ima i onih koji nisu krenuli, možda po cijenu sopstvenog života, ali nisu krenuli da uništavaju drugi život”, rekla je Alispahić. Glumica vjeruje, kako je kazala, da je svaki čovjek odlučo da čini u životu dobro ili zlo, bez obzira na okolnosti, istorijska dešavanja, jer ima i onih koji su bili prisiljeni, pa su rekli - ne. ”Mislim da je jako važno da smo obrazovani, da nam se ne pričaju priče, da nas niko ne može lagati nizašta, jer neobrazovanje stvara ignoraciju, a ona mržnju, koja stvara razne strahove, pa se taj strah generacijski prenosi sa koljena na koljeno”, rekla je Alispahić i dodala da ni sa kakvim takvim ”koljenom” nema veze, niti želi da ima. Glumica je ukazala da je najvažnije što se publika, koja prati njihovu predstvu, stalno obnavlja i što puno mladih dolazi da ih gleda, što joj daje ”nadu, snagu i vjeru da teatar još ima snagu u poplavi i medijskom okruženju neukusa i užasa”. I glumac Dragan Jovičić i njen partner na sceni Paulino, ukazao je da je ta predstava krik i zapitao ”zar su majke, žene rađale tu čeljad da se ubijaju, da zla čine jedni drugima”. Jovičić je, govoreći o svom Paulinu objasnio, da on igrajući, iako i za fašiste, pokušava nekako spasiti život. ”U svijetu je posijano i dobro i zlo sjeme. Za zlo je dovoljno samo da se nađubri nekim nacionalizmom, pa da bukne i da činimo zlo jedni drugima”, upozorio je Jovičić. Glumac je naveo da je cijelo vrijeme rata bio u Sarajevu i da nakon tog iskustva misli da je čovjek greška evolucije. ”Kroz predstavu i dan danas mislim da liječimo svoje te posttraume i pokušavamo da se odupremo”, povjerio se Jovičić. Glumac Jasenko Pašić, treći akter koji je u predstavu, kako je rekao, uskočio prije 11 godina, upisao je Akademiju upravo zbog ”Ay, Carmele”, koju je gledao 20 puta. Gustavet, koga igra bez riječi na sceni, je njihova sušta suprotnost, jer se prilagođava svemu što dođe, može da trpi. ”Nažalost mi smo Balkanci takvi, trpimo, dozvoljavamo, i stalno nam se događa iznova da trpimo neke stvari, da se ne bunimo. Meni je ova Carmela, kad god je igramo, kao neka pobuna i svaki put imam potrebu da na njenom kraju, na poklonu publici, kao krenem u neku revoluciju”, rekao je Pašić. Govoreći o iskustvima tokom igranja predstave, Pašić je predočio da im se dešavalo da,kada na kraju salutira sa fašističkim pozdravom, podignutom rukom, neko iz publike ustane i pozdravi na isti način, i to u sred Sarajeva. ”Okruženi smo tim, kako kaže Carmela da su oko nas fašisti, nekad više, nekad manje, a sada najviše od kad ja pamtim i potpuno su razotkriveni, uopše se ne sakrivaju i na nama je da se borimo ako možemo ikako, nadam se da možemo”, rekao je Pašić i dodao da su korijen svega toga neznanje i neobrazovanost. Dramaturgiju predstave potpisuje Dubravka Zrnčić Kulenović, scenografiju Vedran Hrustanović, kostimgrafiju Lejla Hodžić, a autor muzike je Duško šegvić. Međunarodni festival glumca završava se sjutra veče u Nikšićkom pozorištu dodjelom nagrada i svečanim koncertom u čast nagrađenih Muzičke škole ”Dara ÄŒokorilo”. (kraj) mpa/isf