Podgorica, (MINA) - Presuda podgorièkog Osnovnog suda, po tužbi Marijane Mugoše, a protiv Glavnog grada, zbog kršenja Zakona o kretanju slijepog lica uz pomoæ psa vodièa, vraæa povjerenje u sudstvo i njegovu nezavisnot od razlièitih uticaja, saopštilo je Udruženje mladih sa hendikepom (UMH). U tom Udruženju uvjereni su da æe državni aparat, po pravosnažnosti, iskazati svoju snagu i sprovesti presudu. Osnovni sud donio je danas presudu po tužbi Marijane Mugoše, a protiv Glavnog grada Podgorice zbog kršenja Zakona o kretanju slijepog lica uz pomoæ psa vodièa, diskriminacije po osnovu invalidnosti i kršenja zakona o radu. Presudom je u potpunosti uvažen tužbeni zahtjev, a Glavni grad je obavezan da Marijani Mugoši omoguæi povratak na posao u pratnji njenog psa vodièa i boravak psa tokom radnog vremena. Troškove postpuka snosi Glavni grad i obavezan je da ih uplati po pravosnažnosti presude. Sud je u obrazloženju presude naveo da je termin “službene prostorije”, koji je u odredbi Zakona o kretanju slijepog lica uz pomoæ psa vodièa, oznaèen kao jedno od javnih mjesta kojima slijepo lice ima pravo da sa psom vodièem pristupi širi termin od radnih prostorija, jer se ta zakonska norma mora tumaèiti u odnosu na svrhu koja se željela postiæi. To je, kako je pojašnjeno, omoguæavanje slijepom licu što bolju integraciju u društvu i moguænost ukljuèivanja u sve aktivnosti koje su dostupne ljudima koji nemaju smetnje sa vidom. Doadeje se da su u tom smislu i meðunarodna pravila, izražena kroz Univerzalnu deklaraciju o pravima èovjeka i Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, kojima je proklamovana zabrana diskriminacije od strane javnih tijela po bilo kojoj osnovi. Sud navodi da se kroz opšte prihvaæena pravila meðunarodnog prava koji su sastavni dio unutrašnjeg pravnog poretka, i imaju primat nad domaæim zakonodavstvo, kao i neposrednu primjenu, proklamuje princip jednakosti invalidsnih lica sa ostalim èlanovima društva, priznajuæi da je diskriminacija protiv bilo koje osobe po osnovu invalidnosti kršenje uroðenog dostojanstva ljudskog biæa. “Kao i da invalidnost proistièe iz interakcije osoba sa ošteæenjima sa okolinskim barijerama i barijerama koje se odražavaju u stavovima zajednice, otežavaju puno i efektivno uèešæe osoba sa invaliditetom u društvu, na osnovu jednakosti sa ostalim èlanovima društva”, navodi se u obrazloženju. Sud navodi da se i radne prostorije moraju smatrati prostorijama u kojima zaposleni sa posebnim potrebama, odnosno u konkretnom sluèaju slijepo lice, može boraviti sa psom vodièem. Sud smatra da je termin “pristup” samo loše koncipirani izraz koji ne izražava volju zakonodavca u pogledu dužine boravka na javnim mjestima koja su nabrojana u Zakonu o kretanju slijepog lica uz pomoæ psa vodièa. “Neispravno je usko tumaèenje tuženog, da je Zakonom o kretanju slijepog lica uz pomoæ psa vodièa regulisan samo pristup, ali ne i boravak psa vodièa na javnim mjestima, s obzirom da je sama svrha pristupa nekog lica sa psom vodièem na javnom mjestu, potrebna u cilju boravka odreðeni vremenski period na tom mjestu, tako da u konkretnom sluèaju ova dva pojma ne treba posmatrati odvojeno”, objasnili su u Sudu. Sud smatra da se ta odredba mora tumaèiti na naèin da podrazumijeva dozvoljeni boravak za zaposlenog u radnim prostorijama u toku cijelog radnog vremena uz prisustvo psa vodièa. “Takvo tumaèenje sporne norme Zakona o kretanju slijepog lica uz pomoæ psa vodièa zasniva se na tome što Sud smatra da neposredna primjena opšte prihvaæenih meðunarodnih pravila izražena kroz brojne konvencije, imaju cilj da se postigne takav efekat da invalidna lica budu ukljuèena na adekvatan naèin u radne procese, a tužilji je, s obzirom na to da ne vdi, to omoguæeno jedino uz psa vodièa, koji æe sa njom boraviti u toku cijelog radnog vremena i biti joj na usluzi kad god je potrebno da se kreæe, jer se ne može kretati bez njegove pomoæi”, kaže se u obrazloženju. Neprihvatljivi su navodi tuženog da se tužilja kretala ranije uz pomoæ bijelog štapa, s obzirom na to da joj novo pomagalo, odnosno pas vodiè daje veæe moguænosti i obezbjeðuje sigurnije kretanje, a posebno imajuæi u vidu da je država prepoznala taj interes, i regulisala kretanje slijepih lica uz takvo pomaganje, donoseæi Zakon o kretanju slijepog lica uz pomoæ psa vodièa. Osim toga, navode u Sudu, u skladu sa Ustavom , i obavezom poštovanja meðunarodnih pravila, država je dužna da osigura i promoviše puno ostvarenje svih ljudskih prava i osnovnih sloboda za sve osobe sa invaliditetom, bez ikakve diskriminacije po osnovu invalidnosti, i u tom cilju osigura da se javne vlasti i ustanove ponašaju sa tim pravilima. Ustavom je predviðeno da je zabranjena svaka neposredna ili posredna diskriminacija po bilo kom osnovu, “a upravo ovakvo postupanje tuženog – sprjeèavanje tužilje da pristupi radnom mjestu uz pomoæ psa vodièa predstavlja diskriminatorski odnos”. “Èak i Zakon o radu propisuje da je zabranjena svaka diskriminacija, neposredna i posredna, kako lica koja traže zaposlenje, tako i zaposlenih s obzirom na po, zdravstveno stanje, odnosno invalidnost”, navode iz Suda. Kako je nesporno da je Glavnio grad sprijeèio Mugošu da pristupi svom radnom mjestu sa psom vodièem, Sud smatra da je osnovan tužbeni zahtjev, “pa je tuženi u obavezi da tužilji omoguæi, da radi obavljanja poslova svog radnog mjesta, pristupi i boravi svojim radnim prostorijama, uz prisustvo psa vodièa”. “Ovakva presuda nam vraæa povjerenje u sudstvo i njegovu nezavisnot od razlièitih uticaja. Ostajemo u uvjerenju da æe Državni aparat, po pravosnažnosti presude iskazati svoju snagu i sprovesti ovu presudu”, kaže se u saopštenju UMH. U Udruženju se nadaju da æe “taj uspješan primjer graðanske hrabrosti i odbrane liènog dostojanstva ohrabriti sve one èija su prava ugrožena da podignu svoj glas i dozvoljenim pravnim sredstvima izbore pravdu”. (kraj) mil