Nikšić, (MINA) – Međunarodni festival glumca u Nikšiću četvrti dan zvaničnog, takmičarskog programa obilježila je predstava ”Smrt i djevojka”, Crnogorskog narodnog pozorišta (CNP), rađena po tekstu Arijela Dorfmana, reditelja Gorana Bulajića. U centru tog djela je priča o istini koja na vrlo upečatljiv način, kako je rekao moderator okruglog stola Vanja Kovačević, postavlja pitanje šta gubimo ili šta dobijamo ako ubijemo. ”Krećući se od moralne dileme ili prije svega prepuštajući sa vrlo jasnim i preciznim rediteljskim uređenjima, Bulajić prepušta palicu glumcima pokušavajući da pokaže kolika je stvarno snaga umjetnosti”, ocijenio je Kovačević. Reditelj Bulajić , govoreći o nastajanju predstave simboličnog naslova Smrt i djevojka, koja se bavi pitanjem savjesti i zločina i ne ostavlja mjesto za ravnodušnost, obrazložio je da je dobio glumce koje je želio, a uprava Nacionalnog teatra je stvorila uslove da ta priča bude onakva kakva jeste. ” ÄŒitavog života se bavim literarnim pozorištem i potrebno je da u svakom pozorišnom činu glumci budu svoji na svome i nije ovo nikakva rediteljska demagogija. To je suštinska potreba i stari pozorišni zavjet od antike, jer taj krupni plan i emocija nikad nijesu izgubili svoje značenje i težinu , a pozorište ne funkcioniše bez glumačke emocije”, rekao je Bulajić. U toj teškoj psihološkoj priči, glumica Julija Milačić prenijela je sa scene na veoma upečatljiv način, uz snažnu emociju, svu patnju koju je Paulina Salas, koju igra u predstavi, doživjela tokom političkog zatočeništva, mučenja i silovanja. Milačić je predočila da je, uprkos teškom zadatku građenju lika, dobilla veliki prostor i slobodu od reditelja Buljića, da sama istražuje i kopa što dublje u sva ta stanja u kojima je njena Paulina plivala. ”Zbog torture koju je preživjela, Pulina teško može da bude smirena, jednolična i htjeli smo da to ludilo što manje izlazi, a da se vidi ta duboka patnja i trauma koju je prošla tog 6. aprila 1975.godine. Zanimljivo je da je ovo istinita priča, i to je nešto što te na neki način pogura da ideš dublje i da istinije preneseš lik”, rekla je Milačić. Najveću bojazan, kako je navela, imala je hoće li publika povjerovati njenoj Paulini ili doktoru, zločincu, a njena pobjeda bila je što, iako će živjeti sa velikim ožiljkom, nije opalila i ubila mučitelja, što osveta nije do kraja izvršena. Glumac Miloš Pejović, koji tumači lik njenog supruga Herarda Eskobara, naveo je da taj tekst sadrži prilično plastičan primjer sukoba čistog racija i čiste emocije, a da je od njih sve to pomiješano. ”Da li je racionalnije ponašati se kao što se Herardo ponaša, pratiti zakon, ili on zaslužuje osvetu. Mislim da je Herardov moto da vidi izlječenje od svega što se desilo tako što što ćemo se osloboditi tereta prošlosti i početi da živimo normalan život, da je u tome neki lijek i neki njegov način osvete, ali ne kroz nasilje nego kroz stoičku ispravnost”, objasnio je Pejović. I glumac Dragan Jovičić ili doktor mučitelj Roberto Miranda u predstavi, potvrdio je ”glas o Bulajiću” da je reditelj koji dozvoljava glumcima da se razmašu, da ”ponude sve što im padne na pamet i na kraju da zajedno zaključe da su na tragu traženog”. Jovičić je kazao i da je nakon takve predstave teško glumcima da govore o svojim likovima, jer su ”još unutra, još se osjećaju te vibracije”. ”Roberto je čovjek koji nema savjesti, ne osjeća krivicu, uprkos te urađene strahote, a cilj nam je bio, da zapitamo publiku da li je taj čovjek stvarno i uradio to za šta ga optužuju”, rekao je Jovičić. Scenografiju za predstavu ”Smt i djevojka” potpisuje Anka Gardašević, muziku reditelj Bulajić, za kostim je bila zadužena Jelena Đukanović, a izvršna producentkinja je Janja Ražnatović. (kraj) mpa/isf