Podgorica, (MINA-BUSINESS) – Privatizacija u Crnoj Gori javna je samo formalno, smatraju novinari ekonomskih redakcija dnevnih listova Vijesti, Pobjeda, Dan i novinske agencije Beta. Predstavnici crnogorske Vlade èesto saopštavaju da je privatizacija u Crnoj Gori javna i transparentna, pozivajuæi se i na novinare, koji ih »ništa ne pitaju, jer im je sve jasno«. «Privatizacija je, posljednjih mjeseci, postala noæna mora novinara koji treba da prate taj proces i koje je zapala nezahvalna dužnost da o tome informišu graðane. Kada Savjet za privatizaciju treba da proda neka od najveæih crnogorskih preduzeæa, prièa o transpartnosti se pretvara u apsurd i izrugivanje sa graðanima i nama, koji treba da ih informišemo», tvrdi novinar dnevnog lista Vijesti Željka Raduloviæ. Ona smatra da su prièe o javnim raspravama i opštem društvenom konsenzusu u privatizaciji posljednjih mjeseci «mrtva slova na papiru», jer Savjet novinare "transparentno" upoznaje sa dokumentima i odlukama tek kada je sve gotovo, potpisano i završeno. «Ponekad ni toliko, jer je, naprimjer, ugovor o prodaji Jugopetrola još pod velom tajne, da javnost ne bi, ne daj Bože, bila uznemirena nekim detaljem», kazala je Raduloviæ agenciji Mina-business. Uoèi aktuelne prodaje Kombinata aluminijuma Podgorica (KAP), podsjetila je ona, sedmicu je prevoðena, doraðivana, lektorisana i išèitavana Strategija privatizacije te kompanije, koju je Savjet usvojio. «Preostaje mi da zakljuèim da se ni ja, ni Vijesti, a izgleda ni ostali mediji, nijesu kvalifikovali za kategoriju struène javnosti. A toj struènoj javnosti je, svojevremeno, premijer Milo Ðukanoviæ, koji je i predsjednik Savjeta za privatizaciju, obeæao da æe biti upoznata sa svim detaljima tako važnog procesa, kao što je prodaja KAP-a», ocijenila je Raduloviæ. Poslije svega, dodaje ona, kada treba informisati èitaoce, novinarima preostaje da se naivno nadaju kako je ipak rijeè o bolestima administracije i njenim lošim odnosima sa javnošæu, a ne o opasnijoj zloupotrebi položaja i sklapanju štetnih ugovora. «Lièno, poslije nekoliko negativnih iskustava sa (ne)javnošæu procesa privatizacije u toku posljedjih mjeseci, sklonija sam da vjerujem da se nešto krije od oèiju javnosti i da nije rijeè o tromoj i sporoj administraciji», rekla je Raduloviæ. Za novinara dnevnog lista Pobjeda Miru Miloviæ privatizacija je formalno transparentna, jer je procedura raspisivanja tendera javna, a realizuju se prema ustaljenim standardima. «Možda smo nekad i mi novinari prebrzi. Možda i mi nekad tražimo nešto što nije dovoljno išèišæeno ili spremno za javnost», ocijenila je ona. Miloviæ podsjeæa da su crnogorski novinari dugo oskudijevali u informacijama, kao i da nijesu èak mogli doæi ni do «onih površnih». «Sasvim je normalno da sada ponekad, možda, pretjerano tražimo. Meðutim, ja ne mislim da išta što novinar traži može biti pretjerano. Neko ko je profesionalac informaciju neæe zloupotrijebiti i izvuæi je iz konteksta, a javnost æe istinito informisati», kazala je ona. Crnogorska vlast, kako je rekla, ne koristi dovoljno medije, kao ni ljudi koji upravljaju preduzeæima, pa nije svjesna da bi tako sebi mogla da »nabaci koji poen više«. I za šefa dopisništva novinske agencije Beta u Podgorici, Oliveru Nikoliæ, crnogorska privatizacija je samo formalno transparentna. «Tenderi se objavljuju u štampi, strategije u šturim saopštenjima, a sa kupcima dobara i sadržinom ugovora novinari i javnost se najèešæe upoznaju na dan zakljuèivanja ugovora. Nadležni, koji se bave ovim važnom poslom, time formalno pokušavaju da zadovolje znatiželju graðana», rekla je ona. Nikoliæ kaže da nadležni, saopštavajuæi javnosti opšta mjesta, stvaraju privid da «javnost zna». «Javnost, meðutim najèešæe ostaje uskraæena za suštinske informacije, o primjera radi, kredibilitetu potencijalnih kupaca, rezultatima njihovog poslovanja, kriterijumima ocjenjivanja prispjelih ponuda i efektima koje bi konkretni privatizacioni aranžman imao na Crnu Goru i njene graðane», dodala je ona. U Crnoj Gori, prema njenim rijeèima, izostaje javna, struèna debata da li nešto treba prodavati i, ako jeste tako, zašto. «Debatujemo kako treba da izgleda grb Podgorice, ali nema javne rasprave o opravdanosti prodaje Telekoma. Zato priprema neke privatizacije najèešæe podsjeæa na namješteni konkurs za radno mjesto, kada sve izgleda transparentno, jer je oglašavanjem zadovoljena forma, iako se najèešæe unaprijed zna ko æe biti primljen», kaže Nikliæ. Prema rijeèima novinara dnevnog lista Dan, Jadranke Rabrenoviæ, osnovna razlika u shvatanju transparentnosti u crnogorskoj vlasti i javnosti je to što su prvi spremni na formalnu otvorenost, a drugi traže da budu upuæeni u svaki korak prodaje nekadašnje društvene imovine. «Vlast, dakle, transparentnost shvata vrlo formalno i smatra da je sve završeno viješæu da je objavljen tender i ko je izabran za kupca. Nikakvih uporednih podataka nema, a kamoli informacija o porijeklu kapitala kupca. Èak i kad mediji uspiju da utvrde da je kupac potpuno nekredibilan, državni tužilac, koji se navodno pozabavi tom problematikom, saopšti da je sve uraðeno po zakonu», smatra ona. Rabrenoviæ objašnjava da javnost transparentnost shvata suštinski i pošto je svrha tranzicije promjena oblika vlasništva, normalno je da dosadašnji vlasnici žele da znaju kome i pod kojim uslovima zastupnik njihovih interesa, u ovom sluèaju Vlada, prodaje tu imovinu. Zbog toga bi, kako tvrdi, bilo normalno da se za privatizaciju strateški važnih kompanija i onih koje imaju državni monopol, usvoji poseban zakon, a o prodaji odluèe poslanici u Skupštini nakon javne rasprave. Na taj naèin bi, dodaje Rabrenoviæ, prestala dosadašnja praksa da o strateškim pitanjima odluèuje «bukvalno» nekoliko ljudi. «Uporeðivanje crnogorskih ugovora o prodaji sa, na primjer, njemaèkim i pozivanje na pravo tajnosti u ovom sluèaju ne bi došlo u obzir. Za razliku od Njemaèke, Crna Gora, zajedno sa Srbijom, je na vrhu liste najkorumpiranijih zemalja, koju priprema Svjetska banka, i niko od graðana nema nijednog razloga da vjeruje nekome od zvaniènika na rijeè. Uostalom, na rijeè se ne vjeruje ni kada se prodaje krava», zakljuèila je Rabrenoviæ. (kraj) del/anf