Podgorica, (MINA) – Politièki programi služe kao glavni ideološki orijentiri politièkih partija i ukazuju na kljuène elemente u socijalnom, ekonomskom i politièkom smislu, odnosno šta je to za šta se jedna partija zalaže. Programi politièkih partija nikad nijesu okrenuti rješavanju konkretnih problema. Rješavanje konkretnih problema je operativna stvar i ona se radi kada politièka partija kada uzme vlast, i kad na taj operativan naèin rješava konkretne probleme. Izmeðu rješavanja konkretnih problema i onoga što piše u programima trebalo bi da postoji odreðena korespondencija. To znaèi da bi osnovni, politièki, ideološki principi koji su obraðeni trebalo da budu temelji na kojima poèiva politièka partija i da rješavanje konkretnih problema bude u duhu programskih naèela na kojima poèiva jedna stranka. Šta bi to konkretno znaèilo, na primjer, ako je jedna partija ljevièarska Socijaldemokratska, njeni ciljevi su da se ona zalaže za interese siromašnih, ugroženih radnika, odreðenih društvenih skupina koje se nalaze na poziciji od vlasništva nad kapitalom. Takva jedna ljevièarska struktura koja štiti siromašne i ugrožene radnike po prirodi stvari uvijek se zalaže da država uzme što aktivnije uèešæe u rješavanju ekonomskih problema. S druge strane imate liberalnu ili neoliberalnu politièku orijentaciju i partije koje zastupaju takvo stanovište, pretpostavljaju da nevidljiva ruka tržišta rješava sve probleme i da je svako u pitanju države štetno. Po pravilu desnièarske partije štite interes krupnog kapitala. U takvim programskim stvarima nikad nemate rješavanje konkrentih problema, ali bi to podrazumijevalo da partija kada rješava konkretne probleme graðana, države, društva, institucija to radi na naèin da uvažava svoje temeljne principe. Pa bi ljevièarska partija rješavala ekonomske probleme, tako što bi država uzela što veæe uèešæe i posebno socijalni program za ugrožene radnike i druge kategorije stanovništva. Desnièarska partija bi se trudila da svim državnim mehanizmima zaštiti slobodno funkcionisanje tržišta i da se miješanje države bude iskljuèeno u tome. To je praktièni mehanizam, ali naprosto to bi bila platforma na kojima bi trebala da funkcionišu partije ili kako je to zamišljeno u vremenu kada je parlamentarna demokratija kao sistem vladavine zaživio u svim društvima. U tom zaèetku partije su imale takve platforme, tako su djelovale i to je bila paradigma do 20 tih-30tih godina dvadesetog vijeka. Poslije tog perioda, naroèito poslije Drugog svjetskog rata te stvari su se malo promijenile ali to i dalje važi. (kraj)