Podgorica, (MINA) – Ljudska prava osoba sa invaliditetom jedina je oblast u kojoj ni Evropska unija nije istakla napredak, ocijenila je izvršna direktorka Udruženja mladih sa hendikepom (UMHCG), Marina Vujaèiæ, navodeæi da su radom te organizacije u protekloj godini postignuti odreðeni pozitivni pomaci. Kako je kazala, brojne organizacije osoba s invaliditetom su inicirale razlièite aktivnosti u cilju pozitivnih promjena i unapreðenja situacije, ali veoma mali broj tih inicijativa je realizovan, makar ne kljuènih ili presudnih za vidljive pomake, opet sa aspekta ljudskih prava. “Na drugoj strani konkretno inicijativama i radom UMHCG su postignuti odreðeni pozitivni pomaci, prije svega u oblasti visokog obrazovanja i definisanja pojedinih normi u nekim zakonima u kojima do sada nijesu postojala posebno definisana prava osoba s invaliditetom ili su bila definisana na diskriminatoran i loš naèin”, rekla je Vujaèiæ agenciji MINA. Prema njenim rijeèima, dugoroèni napredak se može oèekivati na osnovu toga što su osobe sa invaliditetom osnažene u veæem stepenu i u veæem procentu koriste pravne mehanizme, posebno mehanizme zaštite od diskriminacije. Komentarišuæi nedavno održan sastanak premijra i predstavnika udruženja koji se bave položajem osoba sa invaliditetom, Vujaèiæ je kazla da pitanje zadovoljstva sastankom zavisi od ispunjenja i realizacije dogovorenog, kao i toga da li æe biti ostvaren nastavak saradnje koja je, kako smatra, zapoèeta tek nakon godinu od kada je formirana nova Vlada. “S obzirom da se Kabinet Predsjednika do skoro nikada nije oglasio povodom naših brojnih inicijativa, a odluke, poput one o ukidanju Savjeta za brigu o licima s invaliditetom, su donošene bez konsultacija sa predstavnicima organizacija osoba s invaliditetom, suprotno Konvenciji UN o pravima osoba s invaliditetom, kao i Ustavu Crne Gore”, dodala je ona. Vujaèiæ je kazala da, ukoliko se uzme u obzir da je bila prekida u kontinuiranoj saradnji i sa Ministarstvima, nakon ukidanja Savjeta do ponovnog formiranja, o mnogim pitanjima je rješavano bez uèešæa osoba s invaliditetom. “Na sastanku je govoreno o diskriminaciju u razlièitim oblastima života osoba s invaliditetom i postavljena direktna pitanja i pokrenute inicijative o aktivnostima koje treba preduzeti. Predstavnici organizacija su posebno akcenat stavili na odnos prema osobama s invaliditetom, obrazovanje, pristupaènost, zapošljavanje, diskriminaciju u oblasti zdravstva”, rekla je ona. Komentarišuæi odluku o obrazovanju Savjeta za brigu o licima sa invaliditetom, Vujaèiæ je kazala da generalno nije zadovoljna tom odlukom, s obzirom na to da Savjet više nije Vladino tijelo, veæ savjetodavno tijelo ministra rada i socijalnog staranja. “Što, u stvari, ukazuje na to da Vlada, bez obzira na deklarativna zalaganja ni dalje ne prihvata i ne poštuje princip tretiranja pitanja i prava osoba s invaliditetom sa širokog spektra ljudskih prava”, navela je ona. Prema rijeèima Vujaèiæ, mnogo puta Vladina politika ukazuje na pristup koji osobe sa invaliditetom tretira kao, grubo reèeno socijalne sluèajeve, a ne ljudska biæa jednaka sa drugima. “Takoðe prilikom formiranja Savjeta nije ispoštovan dogovor iz septembra mjeseca sa sastanka sa ministrom rada i socijalnog staranja da se prilikom ponovnog formiranja Savjeta proširi èlanstvo, tj. da se u sastavu Savjeta ukljuèe i predstavnici Ministarstava koja do sada nijesu bila ukljuèena u rad Savjeta, što znaèi da æe to èlanovi ispred NVO opet morati da pokrenu”, dodala je ona. Vujaèiæ je kazala da planiraju da upute inicijativu predsjedniku Savjeta, odnosno ministru rada i socijalnog staranja, da, prilikom održavanja sjednica mogu prisustvovati i u njihovom radu uèestvovati predstavnici organizacija koje iskažu interesovanje na datu temu, bez obzira što su izabrani predstavnici ispred NVO koji su stalni èlanovi. “Meðutim, postoje oblasti kojima se bave samo neke organizacije, koje pri tom imaju dugogodišnje iskustvo i veliko poznavanje odreðenim temama. Oèekujem takoðe da æe se ispuniti obeæanje ministra Predraga Boškoviæa da æe Savjet biti funkcionalniji nego ranije”, saopštila je Vujièiæ. Vujaèiæ je ocijenila da je èinjenica da, uprkos isteku zakonskog roka, mnogi objekti u Crnoj Gori nijesu prilagoðeni osobama sa invaliditetom, veoma neozbiljna situacija. “Za pet godina skoro ništa nije uraðeno, postoje mnogi objekti širom Crne Gore koji su graðeni nakon usvajanja Zakona o ureðenju prostora i izgradnji objekata (2008. godine), a u kojima nijesu ispoštovani standardi pristupaènosti, èak ni oni koji se odnose na postojanje ili adekvatan nagib kose rampe ili platforme, a kamoli ostali elementi u unutrašnjosti objekta”, rekla je ona. Kako je navela, na ozbiljnost tog problema dodatno ukazuje i to da Ministarstvo održivog razvoja i turizma ne posjeduje podatke o ukupnom broju nepristupaènih objekata, kao ni onih koji su rekonstruisani ili su izgraðivani novi, a u njima nijesu ispoštovani elementi pristupaènsti. Ova aktivnost, dodala je, planirana je tek za 2014. godinu, odnosno izrada baze podataka u svakom gradu o nepristupaènim objektima i njihovo objavljivanje na sajtu lokalne samouprave. Vujaèiæ smatra da je Zakon jako konkretan, precizan, a novi Pravilnik o bližim uslovima i naèinu prilagoðavanja objekata za pristup i kretanje lica smanjene pokretljivosti i lica s invaliditetom, èak i nekim djelovima predetaljan i isuviše zahtjevan, i da u tom smislu nijesu potrebne izmjene zakona. Kako je dodala, kazne nijesu ni male ni velike, ali presude koje su do sada donesene ukazuju na pogrešno uspostavljenu praksu i minimalne iznose po presudama. “Ipak, na drugoj strani smatram da je jedino rješenje pokretanje što više tužbi od strane lica s invaliditetom, jer su se do sada jedino one pokazale djelotvornim za pokretanje inicijative i preduzimanje konkretnih aktivnosti u cilju uklanjanja barijera od strane objekata u javnoj upotrebi”, rekla je Vujaèiæ. Ona smatra i da o neozbiljnom pristupu i shvatanju situacije tek nakon pet godina ukazuje i usvajanje Akcionog plana za prilagoðavanje 13 objekata u javnoj upotrebi èija æe realizacija zapoèeti u 2014. godini. “A da pri tom znamo za èinjenicu da je 1. septembra 2013. godine istekao rok koji je definisan Zakonom, te da donošenje Akcionog plana u ovom trenutku postaje bespredmetno, jer se ne može govoriti o prioritetima”, kazala je Vujaèiæ. UMHCG, kako je saopštila, trenutno pristupa izradi plana rada za 2014. godinu, na osnovu Strateškog plana za period 2013.-2017. godine. “Ono što veæ mogu najaviti jeste nastavak posveæenosti u aktivnostima koje se odnose na iniciranje, uèestvovanje u pripremi i amandmansko djelovanje na pojedine zakone koji tretiraju prava osoba s invaliditetom”, saopštila je Vujaèiæ. U toj organizaciji planiraju i nastavak aktivnosti u obrazovanju, kao i neke nove projekte koji su u pripremi. “Jedan dio tog velikog projekta koji planiramo æemo sprovesti u saradnji sa UNICEF-om i Ministarstvom prosvjete, ukoliko svi planovi budu tekli po sadašnjem dogovoru. Takoðe æemo nastaviti realizaciju Programa za pse vodièe i pomagaèe, trudiæemo se da prikupimo sredstva za još jednog psa vodièa za studentkinju s invaliditetom iz Kotora”, rekla je Vujaèiæ. Posebno æe se, dodala je, potruditi da vrše monitoring nad poštovanjem prava osoba s invaliditetom, dijela koji se tièe zabrane diskriminacije i u tom smislu æemo u saradnji sa CEM-ijem ili samostalno pružati besplatnu pravnu pomoæ. Vujaèiæ je ukazala da UMHCG, bez obzira na dugogodišnji rad u toj oblasti i više od 40 sprovedenih projekata, od kojih su neki vrijedni od oko 100 hiljada EUR, a uloženi u Crnu Goru, nema ravnopravan položaj sa veæinom drugih organizacija osoba s invaliditetom. “Jer se mi i posle 12 godina rada nalazimo u iznajmljenih prostorijama i jedna smo od rijetkih organizacija koja nije naišla na razumijevanje, niti dobila prostor za rad, kako bi novac koji plaæamo za režijske troškove usmjerili na aktivnosti i omoguèili njihovu održivost”, dodala je ona. UMHCG je nedavno ukazao na diskriminatorne norme u Zakonu o uslovima i postupku za prekid trudnoæe. Norme na koje su ukazali se, kako je pojasnila, odnose na period i posle 20. sedmice, sve do 32. sedmice. U èlanu 6, dodala je, istièe se da je dozvoljen prekid trudnoæe od 10. do 20. sedmice ukoliko se na osnovu medicinskih indikacija može oèekivati da æe se roditi dijete sa “teškim tjelesnim i duševnim nedostacima”, a u èlanu 7 se dozvoljava prekid trudnoæe i poslije 20. sedmice samo pod uslovima da se može ugroziti život majke i ukoliko se može oèekivati da æe se roditi dijete sa “teškim tjelesnim i duševnim nedostacima”. U sluèaju da je plod nastao silovanjem, odnosno kriviènim djelom, to dozvoljava do 20. sedmice, ali ne i poslije. “Dakle, majka ne smije prekinutu trudnoæu poslije 20. sedmice ukoliko je silovana, ali joj je to dozvoljeno u sluèaju da se pretpostavlja da æe roditi dijete s invaliditetom, iako je norma dodatno diskutabilno definisana i ostavlja prostor doktoru i komisiji koja odobrava prekid trudnoæe da vrši procjenu samo na osnovu pretpostavki i liènog stava o tome šta je teški tjelesni i duševni nedostatak”, precizirala je Vujaèiæ. Ona smatra das u izmjene Zakona neophodne. “Meðutim, one predstavljaju samo poèetni korak u cilju moguænosti prihvatanja djece s invaliditetom u veæem stepenu. Dodatno je potrebna kampanja usmjerena na roditelje i medicinske radnike o tome da invaliditet nije bolest, niti tragedija i da se treba prihvatiti kao prirodan process”, poruèila je Vujaèiæ. Govoreæi o radu Studentske savjetodavne kancelarije, koaj je zvanièno poèela sa radom u novembru, a obrazovana je u aprilu, Vujaèiæ je kazala d aim se, ukoliko uzmu u obzir period od kada je najavljeno otvaranje kancelarije, javilo šest današnjih studenata, ne raèunajuæi studente koji su i ranije koristili usluge Studenstkog servisa, koji UMHCG sprovodi od 2001. Godine. “A u proteklom mjesecu dva potencijalna studenta od kada je kancelarija poèela sa radom. Trenutno u bazi podataka UMHCG ima 46 studenata s invaliditetom. Problemi su razlièiti i uglavnom vrsta problema zavisi od vrste invaliditeta”, rekla je ona. Prema rijeèima Vujaèiæ, osobe koje koriste kolica ne mogu èesto upisati fakultet koji žele, osobe sa ošteæenim vidom se javljaju zbog nepostojanja dostupne literature i servisa podrške, najèešæe personalne asistencije, osobe sa disleksijom, epilepsijom i drugim sliènim vrstama invaliditeta se javljaju zbog potrebe za prilagoðavanjem diferencijalnih testova i vremena potrebnog za polaganje testa. “Zajednièke aktivnosti veæine studenata se uglavnom odnose na oslobaðanje od školarine, upis po principu afirmativne akcije, sreðivanje studentskog kredita, smještaj u dom, dostupan prevoz, personalnu asistenciju, psihološku i pravnu podršku i sliène inicijative”, rekla je ona. UMHCG se, dodala je, maksimalno trudi da aktivnosti i moguænosti uèini, preko medija, dostupnim što veæem broju mladih s invaliditetom širom Crne Gore, kako bi se, posebno oni koji su još uvijek povuèeni, nesigurni u sebe, nesamostalni što više osamostalili za aktivno traženje svojih prava u oblasti obrazovanja. (kraj) boj/anm