Podgorica, (MINA) – Srbija bi, u sluèaju da odluèi da gradi nuklearnu elektranu, morala o tome da obavijesti susjedne zemlje, zbog moguæeg uticaja zraèenja, kazao je osnivaè pokreta Zelenih, Branko Lukovac. Prema njegovim rijeèima, nema sumnje da se o tome vode razgovori u Srbiji, kao i sa potencijalnim partnerima, isporuèiocima opreme i kreditorima. “Dakle, takva moguænost postoji”. “Srbija, kao i svaka druga zemlja, ima pravo da razmatra opcije za razvoj svog energetskog sistema i izvora. Ukoliko takvo bude opredeljenje njenih državnih organa, ona æe biti obavezna da, saglasno meðunarodnim normama, o tome obavijesti i susjedne zemlje, zbog moguæeg uticaja zraèenja”, kazao je Lukovac agenciji MINA. On smatra ne postoji neki meðunarodni ugovor, konvencija, koja obavezuje državu koja planira da gradi nuklearnu elektranu, da traži saglasnost susjedne, ili neke druge države. “Osim u sluèaju da je njena lokacija takva da bi imala negativne prekograniène uticaje”. “Ona je, meðutim, obavezna da takvu namjeru i plan prijavi Meðunarodnoj agenciji za atomsku energiju, kako bi se utvrdili bezbjednosni standardi postrojenja, kada je u pitanju tehnologija, te sigurnost radioaktivnih materijala, uranijuma, plutonijuma, radioaktivnog otpada”, naveo je Lukovac. Prema njegovim rijeèima, IAEA vrši i periodiènu inspekciju tih postrojenja. “Kada je EU u pitanju, ukljuèujuæi i ovaj region, postoje dogovori o zajednièkoj energetskoj politici i potreba usaglašavanja planova o novim postrojenjima sa EU”, kazao je Lukovac. Upitan koliko nuklearna elektrana na teritoriji Srbije može imati uticaja na životnu sredinu u Crnoj Gori, on je odgovorio da u regionu veæ postoji nekoliko nuklearnih elektrana - u Sloveniji, Bugarskoj, Rumuniji i Maðarskoj, odnosnou 15 od 27 zemalja èlanica EU. “To èini treæinu svjetske proizvodnje nuklearne energije i isto toliko ovaj izvor pokriva potrošnju elektriène energije u EU, u pojedinim zemljama èak i više, kao u Sloveniji èak 40 odsto, a u Francuskoj i skoro 80 odsto”, kazao je Lukovac. To je, naveo je on, realnost kakav god uticaj mogle imati na prirodu i životnu sredinu. “Ipak, osim ako se ne dese katastrofe, njihov rad ne zagaðuje okolinu kao one na fosilna goriva. Nakon Èernobila, opasnost havarija je prisutna u svijesti ljudi širom svijeta i to je takoðe realnost o kojoj se mora voditi raèuna”, ukazao je Lukovac. Prema njegovim rijeèima, svaka zemlja, u naèelu, nastoji da diverzifikuje izvore, kako ne bi zavisila samo od jednog, podložnog uticajima vremenskih prilika, klime ili cijena pojedinih goriva. On je podsjetio da je EU za svoje èlanice i aspirante propisala da proizvode 20 odsto struje iz alternativnih izvora obnovljive, èiste energije. Lukovac smatra da je, prije konaène o gradnji èetiri hidroelektrane na Moraèi, potrebno uraditi ozbiljnu, pouzdanu Stratešku procjenu uticaja na životnu sredinu i takav projekat ponuditi na javnu diskusiju. “Trebalo bi, takoðe, objasniti kakve su dugoroène razvojne potrebe za elektriènom energijom u Crnoj Gori, šta je realizovano u programima energetske efikasnosti i razvoja obnovljivih izvora energije, te zašto graditi hidrocentrale baš tim redosledom, a ne koristiti neke druge jednako atraktivne izvore - Piva, Komarnica, vode Bileænog jezera i slièno”, naveo je on. Upitan mogu li se pomiriti rastuæe potrebe države za elektriènom energijom i kategorièan stav da treba zaštiti jedinstveno prirodno okruženje i biodiverzitet kanjona Moraèe, Lukovac je kazao da na to treba da odgovori Strateška procjena uticaja na životnu sredinu za taj projekat. “Nažalost, kanjon Moraèe još uvijek nije u Crnoj Gori dobio nikakav stepen zaštite. To je otežavajuæa okolnost ako se, na kraju svega, bude tražio kompromis sa potrebom gradnje nekog znaèajnijeg objekta, a oèuvanja onih ekosistema koji su najdragocjeniji, koji imaju visok stepen zaštite”, zakljuèio je Lukovac. (kraj) žug/del/djs