Stiglitz: Mjere štednje æe vas upropastiti
- Stiglitz: Mjere štednje æe vas upropastiti
- Post By urednik
- 09:11, 2 oktobar, 2014

Njujork, (MINA-BUSINESS) - Stezanje kaiša, koje iz Berlina èitavoj Evropskoj uniji nameæe vlada Angele Merkel, dokazano je imalo štetne posljedice za èitavu evropsku ekonomiju, ocijenio je univerzitetski profesor na Kolumbiji i dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, Joseph Stiglitz.
»Mjere štednje æe vas upropastiti«, upozorio je Stiglitz Evropsku uniju u novom osvrtu napisanom za Project Syndicate.
On je naveo da su sve zemlje EU na rubu ekonomske stagnacije, ako ne i nove, treæe uzastopne recesije, veæina njih još nije uspjela da dosegne pretkrizni nivo bruto domaæeg proizvoda (BDP), a zemlje poput Španije ili Grèke , upale su u depresiju koja se ogleda u èinjenici da je svaka èetvrta osoba nezaposlena i da ova pošast posebno pogaða mlaðu populaciju meðu kojom stopa nezaposlenosti iznosi oko 50 odsto, prenosi Index.hr
BDP eurozone je, kako navodi Stiglitz, danas 15 odsto manji nego što bi bio da se finansijska kriza 2008. nije dogodila.
»Prevedeno u konkretne brojke, to znaèi da je od poèetka velike recesije izgubljeno 6,5 biliona USD. Samo ove godine izgubljeno je èak 1,6 biliona USD«, kazao je Stiglitz.
On tvrdi da investicije, koje pokušavaju da se podstaknu ulagivanjem krupnom i najèešæe stranom kapitalu, a koje prizivaju sve države èlanice EU, ne mogu spasiti evropsku ekonomiju.
„Države se nadaju da æe niže poreske stope za korporacije stimulisati investicije. To je obièna glupost. Investicije se ne mogu realizovati zbog nedostatka potražnje, a ne zbog visokih poreza“, konstatovao je Stiglitz.
Prema njegovim rijeèima, mjere štednje su podbacile, ali njihovi zagovornici spremni su da proglase pobjedu na osnovu najtanjeg moguæeg dokaza - ekonomija se više ne urušava pa štednja mora funkcionisati.
»Meðutim, ako je to kriterijum po kojem æemo se ravnati, možemo isto tako reæi da je skok s ruba litice najbolji naèin silaska niz planinu«, objašnjava Stiglitz.
Njemaèka se èesto uzima kao primjer najstabilnije evropske države, a ujedno je i izvorište politike prema kojoj su mjere štednje jedini naèin izlaska iz krize. Meðutim, ekonomski rast èak je i u Njemaèkoj nakon 2008. godine toliko usporio da se može otpisati kao praktièki nebitan.
„Jednostavno reèeno, dugotrajna recesija umanjuje evropski potencijal za rast. Mladi ljudi koji bi trebalo da skupljaju iskustvo i vještine lišeni su te moguænosti. Ogromna kolièina dokaza upuæuje na to da mladi ljudi u Evropi neæe u svom radnom vijeku zaraditi ni približno onu kolièinu novca koju bi zaradili da su stasali u vremenu prije recesije“, piše Stiglitz.
Osim što, kako je dodao, štednja koju nameæe Njemaèka utièe na širenje osjeæaja beznaða u èitavoj EU, istovremeno dolazi i do slabljenja demokratije.
„Kada graðani stalno glasaju za promjenu politike – a malo koja politika im je bitnija od one koja utièe na njihov životni standard – a govori im se da se o ekonomskim pitanjima odluèuje negdje drugdje, pate i demokratija i vjera u evropski projekt“, tvrdi Stiglitz.
Za primjer Stiglitz uzima Francuze koji su, baš kao i Hrvati, prije tri godine na izborima dali glas navodno socijalistièkoj vladi Francoisa Hollandea. Bilo im je obeæano da æe vlada poveæati poreze najbogatijima i poveæati budžetsku potrošnju kako bi olakšala život najsiromašnijima i time podstakla ekonomiju.
Rezultat je upravo suprotan - francuska vlada smanjila je stope po kojima porez plaæaju velike korporacije i krenula u rezanje budžetske potrošnje.
Francois Hollande danas je zbog toga najnepopularniji predsjednik Francuske otkad postoje istraživanja, ali barem ga Merkel zadovoljno tapše po leðima.
Svoj uticaj Njemaèka na slièan naèin pokušava iskoristiti u Italiji, koju tjera na masovnu privatizaciju. Italijanski premijer Matteo Renzi barem za sada se, piše Stiglitz, tome uspješno odupire „jer ima dovoljno zdravog razuma da shvati kako rasprodaja državne imovine dugotrajno nema previše smisla“.
Takve odluke, tvrdi Stiglitz, moraju se zasnivati iskljuèivo na tome hoæe li graðani od njih imati koristi ili neæe. A istorija je pokazala da neæe.
„Privatizacija penzijskog sistema se, na primjer, pokazala vrlo skupom u zemljama koje su pribjegle takvom eksperimentu. Amerièko uglavnom privatizovano zdravstvo je najmanje efikasno u svijetu. Ovo su teška pitanja, ali vrlo je lako dokazati da rasprodaja državne imovine po niskim cijenama nije dobar naèin da se dugotrajno poboljša finansijska snaga države“, poruèuje Stiglitz.
(kraj) bvm