Podgorica, (MINA) – Površna obrazloženja presuda za ratne zloèine pokazatelj su da sudovima u Crnoj Gori nije stalo do toga da uvjere crnogorske, kao i graðane Hrvatske i Bosne i Hercegovine (BiH), da je odlukama pravda zadovoljena, smatra Akcija za ljudska prava (HRA). Kako je saopšteno iz HRA, Pravosnažna presuda za ratne zloèine u Morinju je treæa presuda kojom je neko u Crnoj Gori pravosnažno osuðen za ratne zloèine. Prethodno su, kako navode, crnogorski sudovi 1994. godine osudili petoricu pripadnika Vojske Republike Srpske za ubistvo porodice Klapuh u Plužinama, odnosno državljanina Republike Srbije 2002. godine za masovni zloèin izvršen u Štrpcima, na teritoriji BiH. U meðuvremenu su pravosnažnim presudama osloboðeni svi optuženi za zloèine Deportacija izbjeglica i Bukovica. Prvostepenom presudom osloboðeni su i okrivljeni za zloèine u Kaluðerskom lazu. Kako podsjeæaju, Apelacioni sud Crne Gore je u presudi objavljenoj krajem aprila potvrdio odluku prvostepenog suda u predmetu Morinj, u kojem su izreèene, kako su rekli iz HRA, neprimjereno niske kazne èetvorici optuženih. “Ponovo skreæemo pažnju na pogrešnu primjenu pravila o otežavajuæim i olakšavajuæim okolnostima, suprotnu praksi Haškog tribunala i sudova u okruženju, i posebno na neadekvatno, praktièno nepostojeæe obrazloženje presude Apelacionog suda u tom dijelu”, ocijenjeno je iz HRA. Apelacioni sud je tako, kako smatraju u toj nevladinoj organizaciji, nastavio trend površnog obrazlaganja svojih presuda u sluèajevima ratnih zloèina. “Koje su ne samo materijalno-pravno neadekvatne veæ i formalno višestruko kraæe i upeèatljivo manje obrazložene od drugostepenih presuda u predmetima sliène složenosti Apelacionih sudova Srbije i BiH”. “Površno obrazloženje presuda za ratne zloèine, pored toga što je nedostojno visoke sudske instance, pokazuje i da sudovima u Crnoj Gori nije stalo do toga da uvjere, ne samo graðane Crne Gore, veæ i graðane država s kojima se ratovalo – Hrvatske i BiH, da je tim odlukama pravda stvarno zadovoljena”, ocijenjeno je iz HRA. Apelacioni sud je, kako smatraju, dao neprimjeren znaèaj onim olakšavajuæim okolnostima koje su u praksi Meðunarodnog kriviènog suda za bivšu Jugosalviju (Haškog tribunala) od sporednog znaèaja, kao što su: ranija neosuðivanost, braèni i roditeljski status, zdravstveno stanje. “Istovremeno, zanemareno je da na strani osuðenih za zloèine u logoru Morinj nisu postojale olakšavajuæe okolnosti koje, u praksi i Haškog tribunala i specijalizovanog Odjela za ratne zloèine Suda BiH s pravom imaju najveæi znaèaj, kao što su: priznanje krivice, iskreno kajanje i nastojanje optuženih da umanje patnje zatvorenika”, dodaje se u saopštenju. Takoðe, kako je saopšteno, Apelacioni sud nije uzeo u obzir otežavajuæe okolnosti koje su za Haški tribunal bile kljuène u suðenjima za zloèine u logorima: bespomoænost žrtava, veliki broj ošteæenih, upornost u izvršenju djela i kontinuirana patnja preživjelih žrtava zbog traume, zloupotreba položaja nadreðenih komandira stražarskih mjesta. Pri tom, dodaje se, Apelacioni sud, kao ni Viši sud prije njega, nièim nije obrazložio svoju odluku da prihvati manje bitne olakšavajuæe okolnosti, a ignoriše nepostojanje suštinski bitnih olakšavajuæih okolnosti. “Štaviše, Apelacioni sud je prihvatio stav Višeg suda da kod osuðenih i nema otežavajuæih okolnosti. Umjesto obrazloženja, ponuðena je uobièajena floskula da je ‘prvostepeni sud pravilno utvrdio i ocijenio sve okolnosti znaèajne za visinu kazne, tako da su izreèene kazne optuženima i po nalaženju ovog suda, pravilno odmjerene’”, rekli su iz HRA. Oni smatraju da je, kako su rekli, tako površno obrazloženje kljuènog pitanja u presudi za teška krivièna djela – ratne zloèine, nedostojno visokog sudskog tijela u demokratskoj državi. “Iz dosadašnje prakse Apelacionog suda u predmetima ratnih zloèina proizilazi da nespremnost da se temeljno analiziraju i obrazlažu relevantna pitanja predstavlja sistematski pristup suda”, kazali su iz HRA. Kako je saopšteno, tri presude Apelacionog suda u predmetima ratnih zloèina odnose se na niz dogaðaja obuhvaæenih optužnicom, pa bi bilo prirodno da su dobro argumentovane. “Meðutim, sve su izuzetno kratke, daleko najkraæe meðu sliènim presudama u regionu i bez razvijene argumentacije u odnosu na kljuèna pitanja od kojih zavisi odgovornost okrivljenih. Akcija za ljudska prava je u svom izvještaju „Suðenja za ratne zloèine u Crnoj Gori“, iz maja 2013, veæ ukazala na praksu Apelacionog suda da lakonski prelazi preko kljuènih pravnih i èinjeniènih pitanja u predmetima ratnih zloèina”, kaže se u saopštenju. Kako navode, bez detaljnih obrazloženja, te tri presude Apelacionog suda Crne Gore zauzimaju manje od deset strana teksta, za razliku od presuda u predmetima ratnih zloèina sliène èinjeniène i pravne složenosti na primjer, Odeljenja za ratne zloèine Apelacionog suda u Beogradu i Apelacionog vijeæa Suda BiH, koje su višestruko duže i mnogo detaljnije obrazložene. (kraj) boj