Podgorica, (MINA) – Dokazni postupak u sluèaju Morinj nastavljen je danas u podgorièkom Višem sudu saslušanjem pet bivših zatvorenika, koji su se pridružili kriviènom gonjenju optuženih. Iskaze su dali Marko Margaretiæ, Zdenko Buliæ, Vide Oberan, Ðuro Matušiæ i Ðuro Vitkoviæ. Oni æe se o zahtjevu za naknadu štete naknadno izjasniti. Na njihove iskaze primjedbe su dali i optuženi i njihovi branioci, a suðenje æe biti nastavljeno 4. juna. Margaretiæ, koji je prepoznao sve optužene, kazao je da je u Morinju boravio dva puta – od 20. decembra 1991. do 10. aprila 1992. i od 23. maja do 2. jula 1992. godine. Poslije dolaska u Morinj, Maragaretiæ je okružen sa sedam ili osam ljudi koji su stajali u krugu i s dva naoružana stražara. „Poèeli su me zvjerski udarati, rukama, nogama“. On je kazao da ga je visoki èovjek, sa brkovima, udario nogom u grudi, nakon èega se onesvijestio. „Kasnije sam saznao da je taj èovjek Ivo Gojniæ“. Margaretiæ je kazao da je dva-tri dana proveo u kontejneru, i da se sjeæa da se jednog dana na vratima pojavio „èovjek koji se predstavio kao Ivo Luèiæ“. On se njemu i ostalim zatvorenima u kontejneru obratio pitanjem „šta ste to sebi uèinili“. Margaretiæ tvrdi da je kasnije, nakon izlaska iz Morinja, saznao da je Ivo Luèiæ ustvari Ivo Menzalin. On je rekao i da je vojnik kome je Menzalin naredio da donese vode, kako bi se zatvorenici umili, bio Špiro Luèiæ. Iz kontejnera je odveden na ispitivanje kod Radomira Goranoviæa, koji ga nije tukao, a potom je smješten u hangar gdje je bilo još sedam zatvorenika. Prvu noæ ih niko nije tukao. Nije ga tukao ni Luèiæ. On je kazao da su stražari drugu noæ „ubili u njemu i Ðuru Matušiæu boga“ i da je tome prisustvovao Boro Gligiæ. „Tukli su nas dva sata, a najteže su mi padali udarci po starim ranama“. Margaretiæ je isprièao da mu je jednom prilikom Gligiæ naredio da se boksuje sa Matušiæem, što su oba odbili. „Pozvao me je do prozora, naredio mi da zinem, repetirao pušku i stavio mi cijev u usta. Bio je vidno pijan“, kazao je on, navodeæi da je od stražara bio najagresivniji Gligiæ, koji je Ðuru Vištici izbio zube. Margaretiæ je kazao da nije obavljao veliku nuždu po 15 dana iz straha da ne bi dobio batine, jer se to stalno dešavalo kada bi neko odlazio u toalet. Prema njegovim rijeèima, prema zatvorenicima koji su željeli poæi u toalet, najokrutniji su bili Menzalin, Rajko Baštica i „bokser“ za koga misli da se zove Budimir Pejoviæ. Odlazak u toalet je bio najveæa trauma i za ostale svjedoke koji su danas dali iskaz. Margaretiæ je isprièao i da je Gligiæ jednom došao u hangar i kazao da mu je poginuo roðak u Vukovaru i da æe strijeljati zarobljenike. "Pucao nam je iznad glava, a po nama je padala prašina i ostalo s plafona". On smatra da se rijeèima ne može opistati njegov drugi povratak u Morinj. „To je bio dan strave i užasa. Udaralo je sa svih strana, ljudi su padali ko kruške“. Margaretiæ ne zna da li je Menzalin bio prisutan kada su zatvorenike udarali vreæama pijeska, ali je siguran da Gligiæ jeste. On je kazao i da nikada nije razgovarao sa Gojniæem, ali je optuženi vrijeðao zatvorenike rijeèima „ustaše, ustaše“. Margaretiæ tvrdi i da je vidio Gojniæa da je „fizièki nasrnuo“ na Tihomira Dujmoviæa. U Morinju je, kako je naveo, vidio i optužene Zlatka Tarlea i Mlaðena Govedaricu. Za Tarlea ne zna šta je radio u sabirnom centru, dok je Govedaricu vidio dva puta – prvi kada ga je pitao za brata, a drugi put tokom istovara vojne robe. Margaretiæ je isprièao i da su se zatvorenici prije jela morali krstiti sa tri prsta, i sa podignuta tri prsta uzvikivati „svi, svi, svi“, a potom za tri-èetiri minuta završiti obrok, i ponoviti isti ritual. I Buliæ je kazao da ga je po dolasku u Morinj doèekao špalir vojnika koji su ga, kako tvrdi, „bukvalno pregazili“, a potom ubacili u kontejner gdje je bio od pet do sedam dana. U kontejneru je bio vezan žicom. Povremeno su dovoðeni i drugi zatvorenici. „U kontejneru je bilo traumatièno. Pitate se je li ljepša smrt“, rekao je on, dodajuæi da su na kontejner bacane „eksplozivne naprave“. I njega je ispitao Goranoviæ, a tom èinu su prisustvovali Tarle i Gojniæ koji su mu dobacivali “što ne priznaš šta si uèinio“. Buliæ tvrdi da ga je i Govedarica dva puta ispitao, ali da je tek kasnije saznao da je to on. Nakon ispitivanja, Buliæ je smješten u hangar, gdje mu je Gligiæ stavio pištolj u usta i zakleo se da jedan od njih neæe izaæi živ iz Morinja. On je isprièao i da su zatvorenici svaki dan izvoðeni vani i premlaæivani. Tukao ih je i „Ivo kuhar“, koji nije bio sam, veæ sa Bašticom. Buliæ je, kao tvrdi, dobijao batine i od Luèiæa i „boksera“, koji mu je izbio dva zuba. On smatra da je u njegovom premlaæivanju na poèetku uèestvovao i Gojniæ, koji se „isticao po okrutnosti“. Buliæ je kazao da je za Goranoviæa i ostale koji su ga ispitivali saznao da su „to oni“ iz medija, jer mu se niko prilikom ispitivanja nije predstavio. I on je prepoznao sve optužene, iako mu se Gojniæ prethodno predstavio. I svjedoka Ðura Vitkoviæa u Morinju je doèekalo oko deset ljudi koji su njega, i još pet osoba koje su dovedene sa njim, odmah pretukli. „Prvi put sam voðen na ispitivanje nakon dva-tri dana“. On je kazao da ga je kod „oficira Govedarice“ vodio Luèiæ, koji ga je putem do kontejnera za ispitivanje udarao kundakom u leða. I Govedarica ga je udario par puta pendrekom po rebrima. „Poslije par dana me je ponovo ispitivao, ali me nije tukao. Dao sam mu neki iskaz“, rekao je Vitkoviæ, navodeæi da ne zna da li je Govedarica još koga tukao. I Vitkoviæ tvrdi da je Gligiæ tjerao zarobljenike da pjevaju noæu, a Menzalin mu je zbog prebijanja „toliko utjerao strah u kosti“, da mu i danas nije dobro kada ga se sjeti. Gojniæ bi svaki put kada bi došao nosio škorpion, ali ni on, kao ni Buliæ, nije siguran da li je optuženi tukao zatvorenike. „Mislim da me Gojniæ tukao“. Kao i prethodni svjedoci, i Ðuro Matušiæ je u Morinju doèekan s batinama, poslije kojih nije mogao ustati, pa su ga ponijeli i ubacili u kontejner. Poslije 15 minuta, u kontejner je ušao èovjek s baterijskom lampom koji ga je pitao za liène podatke, ime oca i mjesto boravka. Nakon što mu je odgovorio, osoba s lampom ga je udarila nogom pod rebra i rekla da nikada neæe vidjeti bližnje. U kontejneru je proveo dva-tri dana. "Kada su se vrata kontejnera ponovo otvorila èovjek nas je pitao šta smo to jedan drugom uradili, ja i Marko Margaretiæ, i dao vode da se operemo". „Kasnije sam saznao da je taj èovjek Ivo Luèiæ. Sa njim je bio jedan niski mali, Špiro“, kazao je Matušiæ. Dan ili dva kasnije odveden je na ispitivanje, ali nije mogao da sjedi, jer je bio prebijen. U veèernjim satima, nakon što je smješten u hangar, došlo je pet ili šest stražara koji su pretukli sve zatvorenike. On je isprièao i da je poslije nekoliko dana u hangar došlo èetiri ili pet ljudi s kojima je bio i èovjek koji je imao baterijsku lampu dok je bio u kontejneru. Ta osoba ga je pitala da li je tuèen i ko ga je tukao, a nakon što je odgovorio, opet je kao i drugi zatvorenici dobio batine. Poslije je od zatvorenika Željka Puljiæa saznao da je èovjek s baterijskom lampom „Ivo Gojniæ, slikar iz Bara“. Gojniæ mu je jednom, kako je rekao, stavio èizmu pred usta i naredio da je poljubi. „Kazao mi je ljubi èizmu èetnièku ili æu te ubiti“, što je Matušiæ i uradio. On je kazao da su Gligiæ, Tarle i „Mazentiæ“ izveli zarobljenike ispred hangara 15. januara 1992. godine, odnosno na dan priznanja Hrvatske, i naredili im da izgovaraju hrvatske rijeèi, beru travu i skaèu u vazduh kao majmuni. „Ispred nas je bila bodljikava žica. Udario me je èovjek u leða, zabio sam se u žicu, a pošto sam se upleo u nju, oni su navalili na mene“, naveo je Matušiæ. I on je rekao da je Gligiæ sa ostalim stražarima prebio zatvorenike nakon što mu je poginuo roðak. Gligiæ je organizovao boks meè izmeðu Matušiæa i njegovog roðenog brata i roðaka Margaretiæa. Kada su oni odbili da se tuku, Margaretiæu je stavio pušèanu cijev u usta i prijetio da æe ga ubiti. Matušiæ je kazao da su zatvorenike stražari jednom tukli cijelu noæ, izmeðu ostalog i vreæama pijeska od kojih bi se, nakon udarca, zarobljenici „zabijali u zid“. „Gligiæ je èak dovodio sina, od osam do deset godina, da vidi ustaše“. Matušiæ je rekao i da je, nakon izlaska iz Morinja, imao slomljena tri rebra, nožni palac i èeonu kost. I Vid Oberan je iskusio isti tretman po dolasku u Morinj kao ostala èetiri svjedoka. On je kazao da je najviše batina dobio od „kuhara“ koji ga je sistematski tukao. Oberan je kazao da je bio 20 do 30 puta pretuèen u Morinju, a èak 45 minuta su ga stražari tukli nakon ispitivanja. „Èetiri ili pet dana kada sam pošao na wc, pretukli su me palicama. Nije mi narednih 22 padalo napamet da idem na wc“, rekao je on. Oberan je isprièao da je Špiro Luèiæ pretukao zatvorenika Nikolu Luèiæa, a to je zakljuèio na osnovu zvuka koje je èuo ispred hangara. Objašnjavajuæi zašto je pred istražnim sudijom u Dubrovniku pomenuo da ga je ispitivao Govedarica, a danas ga nije pomenuo, Oberan je kazao da je to uèinio kod istražnog sudije jer su mu drugi zarobljenici rekli da je to Govedarica. On nije Govedaricu prepoznao ni nakon što mu je predoèena fotografija. Za ratni zloèin u logoru Morinj, od oktobra 1991. do sredine avgusta 1992. godine, optuženo je šest pripadnika aktivnog i rezervnog sastava Jugoslovenske narodne armije. To su Mlaðan Govedarica, Špiro Luèiæ, Boro Gligiæ, Ivo Gojniæ, Zlatko Tarle i Ivo Menzalin. (kraj) del/gop