PODGORICA, 19. decembra (Montena-fax) - Montena-fax prenosi tekst èiji su autori novinari Monitora, Vijesti, Polja, Onogosta i Radio Mira, a koji je rezultat praktiènog kursa istrazivaèkog novinarstva, koji je u Crnoj Gori nedavno organizovao Evropski centar za rat, mir i informativne medije iz Londona u saradnji sa podgorièkim dnevnikom Vijesti. NN: TRGOVINA LJUDIMA N: Dobrovoljno na prinudnom radu PN: Dok jedni tvrde da je organizovana prodaja žena na teritoriji Crne Gore sve manji problem i da se krijumèari sele u druge zemlje, drugi, opet, upozoravaju da je sex trafikinga sve više. Dok oni ne usaglase stavove – liènih prièa prodatih žena na svakom koraku TXT: «Po izlasku iz doma radila sam kao konobarica u kafiæu u Beloj Crkvi. Jednog dana doššli su ljudi iz Bijelog Polja, iz Crne Gore, Murat i Šabo. Pitali me da radim u njihovoj kafani. Pristala sam jer su mi ponudili dobru platu. Kao konobarica sam radila mjesec dana, a onda sam shvatila da oni prodaju konobarice i da ...». Drhte joj ruke. Male, pune ožiljaka. Nastavlja: «Jedno veèe Murat se napio i poèeo da se skida. Skidale su se i djevojke. Bilo mi je neprijatno. Murat je i meni rekao da se skinem. Nijesam htjela. Rekla sam mu da nijesam doššla to da radim. Nema to kod mene, radiæešš ili te neæe biti, rekao mi je. Ponovila sam da neæu, a on me je izudarao, pesnicom, a onda glavom u zid. Poslije me je odveo u sobu. «Šok soba» smo je zvale. Tu me je tukao bièem. I ostale. Bilo nas je 15. Provela sam mjesec dana u toj sobi, a onda poèela da «radim». Morala sam. Mislila sam da æu umrijeti. Dolazili su ljudi iz inostranstva. Bilo je i staraca. Cijena je bila od sto maraka pa nadalje. Tada sam imala osamnaest godina», objašnjava mlada djevojka, pribranim glasom. Tijelo i dalje drhti. Spusti glavu, i tiho: « Poslije toga Murat me je terao da spavam sa jednim strašilom. Nijesam htjela, pa me je Murat pretukao bièem. Jošš uvijek imam ožiljke. Ružnijeg èovjeka od tog nisam srela u životu. Morala sam da spavam sa njim. Dao mi je dvjesta maraka. To mu je bila tarifa. Kad smo se rastali dao mi je jošš sto maraka. Murat mi je sve uzeo. Dešavalo mi se da za jednu noæ spavam sa ššestoricom. Neke djevojke su još gore prolazile. Moja drugarica Branka koju je majka prodala Muratu, kasnije sam saznala da je prodala i mene za trista maraka i kupila neku lijepu jaknu, imala je teži život od mene. Tukao je tako da je jedva ostajala živa . U Šok sobi». Sjeæam je se dobro. Ormar, grijalica, dva kreveta.. I želja da umreš.» Kako kaže, djevojke su se zadržavale u kafani kratko. Onda su opet prodavane «u javne kuæe u Pazaru, Tutinu». Cijene su se kretale «oko 500 maraka, ako je bila lijepa». Nju nije prodao gazda : « Jedan èovek, postariji , zvao me je za sto, vidio ja mala i naivna, i pitao me kako mi je tu. Rekla sam mu sve. Rekao mi je da æe mi pomoæi i da æe me izvesti. Platio je dvjesta maraka. Djelovao mi je iskren. Bio je iz Tutina . Odveo me je u neku kafanu u Petnicu, kod Izeta Laziæa, i prodao me za 300 maraka i opet sam bila ono ššto sam bila kod Murata. I on me je tukao. Èuo je da sam ja na Mehovom kršu, na granici Srbije i Crne Gore, radila sa muššterijama, pa sam morala i tu. Kod njega sam provela dva muèna i teška mjeseca. Poslije toga me je prodao u Berane. Isto za 300 maraka». U Beranama je, objaššnjava, provela dva dana, a onda «kod nekog Keka iz Plava» . I tu se zadržala dva dana: «Jedno jutro na vratima kafane pojavila se žena, kod koje danas radim kao konobarica. Zadivljeno sam je gledala. Da samo znate kako je lijepo izgledala. Kao gospoða. Keko me je pozvao da sjednem sa njima za sto i rekao mi da ona ide put Bijele Crkve i da mogu sa njom. Nemoj tako Keko, uzviknila je gazdarica. Objasnila mi je da ima kafanu kod Bijelog Polja i da mogu da radim kod nje. Meni je zastao dah od sreæeš to idem iz Plava. Samo sam uspjela da kažem: hoæu. Keko mi je isplatio deset maraka za dva dana i pustio me.» Ruke ne prestaju da drhte, ali glas je drugaèiji. Govori kroz osmjeh: «Odvela me kod njene sestre da jedem. Jela sam kao da jedem prvi put u životu. Kao èudoviššte. Dala mi je i nešto odjeæe, jer nijesam ništa imala. Okupam se kod nje, oèešljam, lijepo obuèem i poènem da radim. Nijesam znala da raèunam, ali me je nauèila. To veèe kaže mi da odem do jednog èovjeka da vidim treba li da mu pomognem. Poššto nijesam htjela, istukla me je, i odvela kuæi. Legla sam kraj kreveta i po ela da se molim bogu. Ona je to vidjela i poèela da plaèe. Tad sam shvatila da je ona prva osoba koja je zaplakala za mnom i to me je ganulo. Odluèila sam da je slušam. Radim kao konobarica kod nje godinu dana. Nijesam niššta zaradila, a i šta æe mi. Imam višše nego u Beloj Crkvi. Treba noge da joj ljubim. Da mi nude ne znam koliko novca napustit je ne bih mogla.» , završava prièu. Sreæna i, kako kaže, «slobodna». Ovo je prièa djevojke koja danas živi na sjeveru Crne Gore. Nesreæna prièa. I tišina. U Crnoj Gori se javno ne prièa o trgovini ženama (seks trafikingu, kako to kažu stranci). Zato smo, tragom ove ispovijesti krenuli u institucije za koje znamo da se bave problemom prodaje žena. «Policija je u toku protekle godine organizovala dvije akcije, ali nije bilo znaèajnih rezultata, jer žrtve nijesu bile spremne da svjedoèe pred sudom. Prema mojim saznanjima djevojke koje se nalaze u noænim klubovima po Crnoj Gori su veæinom iz Srbije i Republike Srpske. I tu su dobrovoljno», ocjenjuje Vladimir Èejoviæ, nacionalni koordinator za borbu protiv trgovine ljudima. «Problem sex trafikinga se smanjuje u Crnoj Gori zbog permanentne kontrole na granici sa Albanijom i Srbijom, kao i zbog akcija MUP-a Crne Gore sprovedenih u Crnoj Gori», ocjena je Milana Paunoviæa, naèelnika Odjeljenja za pograniène poslove i strance. Javnosti najpoznatija nevladina organizacija zadužena za pomoæ trafikovanim ženama - «Sigurna Ženska kuæa» - u svom sklonišštu trenutno nema ni jednu žrtvu seks trafikinga, iako ih povremeno policija dovodi. Do sada ih je ukupno «u sklonišštu bilo 26, tvrde. Internacionalna organizacija za migracije (IOM), je još jedna od organizacija koja se, izmeðu ostalog, bavi ovom problematikom. Kažu – spasili su dvije žrtve trafikinga. Jednu Ukrajinku i jednu Moldavku. I to je, manje-višše sve što se može zvanièno saznati. Zid æutanja, ili prièa o proššlim vremenima, kada je Crna Gora bila «meka» za mnoge koji su se bavili seks trafikingom. «Nema višše lake zarade sa Ukrajinkama, Moldavkama, Bjeloruskinjama», sada se mnogo teže zaraæuje, kaže vlasnik jednog noænog lokala u Podgorici. I on ponavlja prièu da su danas u Crnoj Gori zastupljene uglavnom prostitutke koje rade po svom izboru, i koje dolaze iz Republike Srpske i Srbije. Vlasnik jednog kluba u Ulcinju kaže: «Trenutno imam pet djevojaka iz Srbije i Republike Srpske, sve su tu dobrovoljno i nièim nijesu primorane da se bave poslom kojim se bave. Naprotiv, tu su jer dobro zaraðuju, niko ih ne zlostavlja i ne maltretira, kako se obièno misli. Ali mi smo èudan narod – neæemo da nešto što je normalno prihvatimo i zvanièno smo protiv njega, a iza æoška smo mnogo prirodniji u shvatanju stvari», tvrdi našš sagovornik, koji je insistirao na anonimnosti, kako reèe «zbog prirode posla kojim se bavi». Sudeæi po gore navedenim procjenama i podacima u Crnoj Gori trenutno postoje tek nekoliko žrtava trafikinga i mnoštvo «dobrovoljnih prostitutki». Da li je bašš tako? U Crnoj Gori se poveæava broj nevladinih organizacija i državnih službi koje se bore protiv ovog vida nelegalne trgovine ženama. Poveæene su i sume novca koje donatori, uglavnom strani, izdvajaju za potrebe ovih organizacija. Osim toga, u Crnoj Gori postoje: nacionalni koordinator za seks trafiking. Projektni odbor koji saèinjavaju èlanovi Vlade, specijalizovano odjeljenje u Ministarstvu unutrašnjih poslova, «Sigurna Ženska kuæa», «Ženski lobi», OSCE, IOM, UNICEF, SOS telefon...Svi oni pomaèu žrtvama seks trafikinga. Zvanièno se tvrdi – sex traffikinga u Crnoj Gori nema!?. I dok je trafikovanje i broj žrtava u Crnoj Gori u «opadanju» zbog - kako kažu u Ministarstvu unutrašnjih poslova - dobre kontrole na granicama sa Albanijom i Srbijom, svi podaci ukazuju da je taj »posao» u procvatu u okolnim zemljama. Da li je moguæe da je Crna Gora «oaza mira»? Sredinom septembra u albanskoj luci Valona uhapšena je 21 osoba, sve žene za koje se sumnjalo da su namjeravale da budu prebaèene dalje u Italiju. Koji dan kasnije pronaðena su i dva neidentifikovana ženska lešša u Vraki. Informacije nijesu objavljene u crnogorskim medijima, iako se sve dogodilo u susjedstvu, na tridesetak kilometara od Podgorice, glavnog grada Crne Gore. Zid æutanja? Albanske nevladine organizacije koje su saznale za ovaj sluèaj tvrde da su uhapššene i pronaðene žene žrtve trgovine bijelim robljem. Pojavila se i otvorena sumnja da su ove žrtve trafikinga u Albaniju stigle iz Crne Gore. Meðutim, predstavnici crnogorskog MUP-a tvrde da žene nijesu stigle iz Crne Gore. Zašto je onda, 26. novembra ove godine u Podgorici održan sastanak sa zvaniènicima albanske policije na kojem je razgovarano i o ovom sluèaju? Zvanièno, u policiji tvrde da je bilo rijeèi o «unapreðivanju saradnje». Pojedini crnogorski zvaniènici tvrde da nije sve tako idealno, kao što to tvrde u Crnogorskom MUP-u. «U posljednje dvije godine stanje se pogoršalo», ocjenjuje državni tužilac Božidar Vukèeviæ. «Prema izvještaju iz 2000. godine, 19 lica optuženo je za trgovinu ženama. Osuðeno je devet», tvrdi Vukèeviæ. Snežana Paviæeviæ, predstavnik IOM-a za Crnu Goru (organizacije koja je spasila dvije žrtve seks trafikinga) takoðe tvrdi da se stanje pogorššava «Trgovina ženama se tek zahuktava. Sve ih je višše u Crnoj Gori. Posebno je primjetno poveæanje broja djevojaka iz Srbije», kaže Paviæeviæ. Prema njenom mišlšljenju Crna Gora je - zemlja destinacija, tj. odredište na kojem se zadržavaju prodavane žene. Doris Polet, zamjenik šefa kancelarije OEBS-a u Podgorici smatra da je Crna Gora zemlja tranzita, i da se žene ovdje zadržavaju tek nekoliko nedjelja ili mjeseci a potom ih «gazde» prodaju dalje. Najèešæe u Albaniju i Italiju. Meðutim, Polet smatra da bi Crna Gora uskoro mogla postati i krajnje odrediššte prodavanih žena koje su primorane da se bave prostitucijom. Iako vlasnici barova sa kojima smo razgovarali tvrde da su njihove “radnice” tu dobrovoljno Doris Polet tvrdi da osamdeset posto prostitutki prisiljeno to da radi, dok za preostalih dvadeset je to slobodan izbor. Kao jošš jedan problem Crne Gore u OEBS-u prepoznaju i tzv.“sezonsku” prostituciju. «Za vrijeme ljetnje sezone poveæava se broj trafikovanih žena koje rade u lokalima duž crnogorske obale. Doris Polet tvrdi da se, zbog pojaèane policijske kontrole noænih barova, prostitucija «seli» u privatne kuæe. «Prije pola godine policija nam je saopštila da nije višše toliko veliki problem sa stranim državljankama u Crnoj Gori. Meðutim, one su bile u privatnim kuæama ili su zamijenjene Srpkinjama, kojima nijesu potrebni papiri za legalan boravak», kaže Polet. Da li je u Crnoj Gori problem trgovine ženama u opadanju ili se stanje pogorššava va nemoguæe je zakljuèiti iz izjava onih koji bi to trebalo da znaju. Jedni misle da seks trafiking ne postoji, drugi se bore sa njegovim «rastom». Bilo bi lijepo da se zvaniènici usaglase da li seks trafikinga ima. Ako niššta drugo, to bi bio neki poèetak. BOX 1 NN: PRIÈA IZ POLICIJE N: Mi ih i štitimo TXT: U Bijelom polju svima je, pa i policiji, dobro poznato da su u nekoliko bjelopoljskih barova zatvorene žene koje vlasnici kafana drže kao bijelo roblje. One su, zvanièno, konobarice i plesaèice. Tako tvrdi jedan bjelopoljski policajac, koji insistira na anonimnosti. On navodi dogaðaj koji se zbio prije dvije godine kada su pripadnici MUP-a zaustavili pet djevojaka na punktu Konatari. Nakon toga završile su u jednom od barova u Bijelom Polju. Kaže da je upravo to jedan od dokaza da je policija umijesana u trgovinu ženama jer, umjesto da ih deportuju u zemlju odakle su, policajci su ih ili vratili “vlasnicima”, ili ih sami prodali. Meðutim, policajac tvrdi da obièni policajci nijesu u prilici da o bilo èemu odluèuju, pa ni da pomažu trgovcima bijelim robljem, veæ da tu ulogu imaju inspektori koji imaju veæu moæ u svojoj službi. Policajci, takoðe, èesto “pomažu” privedenim ženama tako što, umjesto da ih deportuju u zemlju porijekla, nalaze im posao konobarice ili plesaèice kod “prijatelja”. I one su, ponovo, prisiljene da se bave prostitucijom. Policajcima èesto vlasnici barova dozvoljavaju besplatno “koriššæenje” usluga koje se nude u baru, tvrdi našša sagovornik. Inaèe, desilo se da je jedna Ruskinja koja se bavila prostitucijom silovana u Centru bezbijednosti posto je nakon racije privedena. Nakon izlaska iz zgrade Centra bezbjednosti, na željeznièkoj stanici je susrela jednog policajca koji je bio na dužnosti i prijavila da je silovana. O tome postoji zapisnik. «Meðutim, sve je vrlo brzo zataškano, a Ruskinja je deportovana. Nikakvih posljedica po policajce koji su je silovali nije bilo”, tvrdi našš nezvanièni izvor iz policije. «Po pravilu, racije ne daju dobre rezultate i malo žena bude privedeno», kaže naš sagovornik i kao razlog navodi, da neko iz policije obièno dojavi gazdi lokala da æe policija iæi u raciju i žene budu privremeno sklonjene. To je jošš jedan, prema njemu, bitan dokaz, umješšanosti policije u kriminal. “ Kako ti, kao policajac, konkretno, možešš pomoæi krijumèarima i trgovcima ženama? - Lako. Mogu da èene prebacim svojim kolima gdje god želim jer me kolege policajci neæe ispitivati gdje idem i sa kim sam. Meðutim, koliko sam ja upoznat ni jedan policajac to ne radi. Time se, kao što sam veæ rekao, bave inspektori koji imaju moæne pozicije i mogu proæi nekažnjeno i kada se sazna èime se bave, kaže naš sagovornik i navodi nedavni sluèaj iz Nikšiæa kada se nakon racije spremala deportacija nekoliko Ruskinja uhvaæenih bez dokumentacije u jednom lokalu. «Nakon intervencije jednog od visokih funkcionera MUP-a èitav proces je obustavljen i one su vraæene gazdi», zakljuèuje policajac koji je, da bi isprièao prièu, insistirao na anonimnosti. BOX 2: NN: PRIÈA VLASNIKA NOÆNOG KLUBA IZ ULCINJA N: U sobama je bolje TXT: "Djevojke u mom baru poèinju kao plesaèice, ali kada primijete da njihove koleginice koje "rade sobe" mnogo više zaraðuju, odluèuju se za posao kojim æe im donijeti više novca. U slobodno vrijeme, odu do grada, u trgovinu. Da su stvarno zlostavljane i prinuðene na rad, imale bi bezbroj prilika da pobjegnu. “Lokal je ranije mnogo bolje radio. Meðutim, veæ godinu dana nemam djevojke iz inostranstva, jer ne možemo da im obezbijedimo boraviššne vize. Zato je i posjeta slabija. To su djevojke koje nijesu bile trafikovane, veæ samo "prokrijumèarene" u zemlju. Jedna od njih, bila je ljekar u Ukrajini. Nakon mjesec dana druženja sa Italijanom koji je bio stalan naš gost ovdje, zaradila je dovoljno novca da kupi stan u svom gradu. Èuo sam da neke žene bivaju "prebaèene" u Albaniju, i da nijesu rijetke one kojima se tamo, onda, gubi svaki trag. One koje imaju više sreæe odvode u Italiju, gdje im se pruža moguænost da, ako su pametne i lijepe, zarade mnogo novca. Deššava se da neke taj novac poèinju da troše na drogu, i tako propadaju. Promiššljenije se vraæaju sa svojom zaradom i zapoèinju normalan, porodièni život. Nijesmo mi ni pametniji ni bolji od zapadnoevropskih zemalja, zato i nama treba zakon kojim æemo legalizovati prostituciju. Žena bi se bavila poslom koji je sama odabrala, bila zdravstveno obezbijeðena, a država od tog posla ubirala porez kao i od svakog drugog. Èudno je to što ne želimo javno da prihvatimo takve stvari, ali nezvanièno sve to sasvim prirodno posmatramo. ********************* BOX 3: NN: BRANKICA IZ ÆUPRIJE N: Od fakulteta do noænog bara TXT: U jednom od noænih barova u Ulcinju radi i Brankica. "Iz Æuprije sam. Do prije tri godine, živjela sam i studirala u Beogradu. Bila sam mlada i ambiciozna, i kada sam upisala III godinu fakulteta, preselila sam se iz Studenstkog doma u stan jedne gospoæe u naselju Kaluæerica. Njena kæerka Nina, bila je godinu starija od mene, lijepa i uvijek u skupoj garderobi, iako nije imala posao. Moja finansijska situacija nije bila ni približno takva. Kada smo se sprijateljile, zainteresovala sam se odakle Nini toliko novca. Samo mi je rekla da ja bolje izgledam od nje i da bih mogla "bolje da proðem, ako nijesam staromodnih i glupih pogleda na život". Iz njenih pokreta i izraza lica, shvatila sam o èemu govori, ali nisam ni pokušala to da prihvatim. Kako je vrijeme prolazilo, ja sam imala sve manje novca i sve èešæe mi se dešavalo da razmišljam o Nininom predlogu. Teško mi je palo da sve to prihvatim, ali život je surov i tu nema mnogo prostora za mudrovanje. Prvi put mi se desilo da "radim" za novac sa nekim poznanikom Nininog momka. Ponašao se kao otmeni gospodin i prema meni se odnosio drugarski. Uvek je ostavljao više novca. Naivno sam mislila da æu tako zaraditi nešto novca i vratiti se normalnom životu i studijama. Sve je poèelo da se pogorššava Radila sam na silu, nisam dobijala dogovoreni novac, izgubila sam sigurnost i samopouzdanje. Nisam vidjela izlaz, ali sam se plaššila da napustim taj posao. Znam ššto se sve deššavalo nekima koje su to pokušale. Do sada sam radila u noænim klubovima u Kraljevu, Niššu i sad sam, evo, na moru. Znajuæi kakve su gazde i kakav je ovo posao, ovdje se ne mogu požaliti. Gazda ovog lokala me nièim ne ogranièava. Tešško mi je da govorim o onome ššto mi se dešavalo. Boli me... Ali, šta æu, tu sam - gde sam. Znam da neæu jošša dugo ovako. Skrasiæu se, jednom, negdje, gdje me niko ne zna i pokušša da poèenem iz poèetka. Valjda imam prava na to. Mlada sam, imam 24 godine. (KRAJ)