Podgorica, (MINA) – Tvrdnje Bošnjaèke stranke (BS) da su obilježja u crnogorskom grbu monarhistièka i jednovjerska su ishitrene, ocijenio je heraldièar Aleksandar Samardžiæ, navodeæi da se radi o pogrešnom shvatanju državnih i nacionalnih simbola. Predsjednik BS Rafet Husoviæ ranije je saopštio da monarhistièka i jednovjerska obilježja u crnogorskom grbu nijesu primjerena graðanskom i multivjerskom karakteru države i da ih treba mijenjati, navodeæi da državni simboli treba da budu prihvatljivi za sve. »Buduæi da je ovo ipak vrlo osjetljiva tema, bilo bi za oèekivati da subjekt koji pokreæe zahtjev za izmjenu simbola to uradi sa velikom dozom ozbiljnosti, gdje æe se prvo ozbiljno analizirati dosadašnje stanje, a potom dati konkretan predlog za izmjene u skladu sa heraldièkim pravilima i tradicijom«, rekao je Samardžiæ agenciji MINA. On je naglasio da grbovi nijesu svojstveni islamskoj kulturi i Otomanskom carstvu i u tom smislu, kako je pojasnio, ne postoji heraldièka tradicija. »Sultani su imali tugru (kaligrafski monogram), koji je korišæen kao amblem. Tek 1882. godine Otomansko carstvo, inspirisano grbovima evropskih država usvaja državno znamenje«. »Tvrdnje da su na grbu »monarhistièka i jednovjerna obilježja« su ishitrene. Ako pretpostavimo da krunu tretiraju kao obilježje monarhizma, moramo ih upozoriti da ipak pogledaju prvo heraldièku literaturu gdje æe naæi da je kruna simbol državnosti, odnosno suverenosti. U heraldici se monarhistièki grbovi obilježavaju sa hermelinskim ogrtaèem, kojeg na crnogorskom grbu nema«, precizirao je Samardžiæ. On smatra da konstatacije o jednovjernom obilježju takoðe ne stoje, jer su krstovi na kruni, skiptru i šaru sastavni dio tih heraldièkih elemenata i samo integralno èine jedinstveni simbol. »Ako bi se izašlo u susret da se skinu krstovi ne mogu se samo oni skinuti, veæ bi se morali ukloniti i kruna, skiptar i šar. U sluèaju da se izaðe u susret ovom zahtjevu otvorila bi se pitanja tradicije, državnosti, suvereniteta«, poruèio je Samardžiæ. Prema njegovim rijeèima, krstovi kojih ima na grbu nijesu samostalni vjerski simboli nego su dio simbola koji imaju svoju sasvim drugu simboliku. »Krupne konstatacije da obilježja u grbu »nijesu primjerena multivjerskom i graðanskom karakteru države« su poseban problem. O primjerenosti državnih simbola svih država bi se onda moglo raspravljati. Smatram da je u pitanju pogrešno poimanje šta su državni, a šta nacionalni simboli«, kazao je Samardžiæ. On smatra i da je prihvatljivost grba »za sve graðane« potpuno nemoguæa, »iz prostog razloga zato što se nekom neæe svidjeti neki dio grba ili cio grb, nekom se ne sviða kako je grafièki uraðen, nekom zbog tradicije«. Samardžiæ je poruèio da grb treba da bude prihvatljiv za veæinu, a svi moraju da ga poštuju. »Kada se sagledaju sve konstatacije proizilazi da bi Crna Gora treba da izradi novi grb, a Crna Gora ipak ima viševjekovnu tradiciju koju ne smije odbaciti. Isto kao što ne treba odbaciti crnogorsku multivjersku i multikulturalnu tradiciju«, kazao je on. Za sve su, kako je dodao, potrebne minimum dvije strane, ali treba povesti raèuna da se ne preðu granice dobrog ukusa. »Da se vratim na poèetak, moj stav prema ovakvom zahtjevu je negativan«, naveo je Samardžiæ. On je, povodom stava Bošnjaka da je crnogorska vojska pod aktuelnom državnom zastavom »vršila zloèine pokrštavanjem muslimana 1912. i 1913. godine«, rekao da su se zloèini, kako je i naglasio na skupu Vakat zuluma, vršili pod vojnim zastavama, ne pod državnom zastavom. »Na samom skupu i pred graðanima koji su bili prisutni, predoèio sam kakva je bila organizacija zastava u tom periodu. Crna Gora je u vrijeme kralja Nikole imala šest vrsta zastava i to Državnu, Nacionalnu (narodnu), Dinastièku (dvorsku), Pomorsku, Gradsku, kao i Vojne zastave. To je bila podjela«, precizirao je Samardžiæ. (kraj) boj/anm