Podgorica, (MINA) – Zakon o slobodnom pristupu informacijama je u pripremi, i trebao bi da kontroliše visok stepen diskrecionih ovlašæenja, arbitrarno ponašanje javnih organa u Crnoj Gori, kao i èesto uskraæivanje prava na pristup informacijama koje su u njihovom posjedu. Pristup informacijama može da se definiše kao moguænost graðana da dobiju informaciju koju posjeduje država. Neke zemlje omoguæavaju slobodan izbor informacija kroz Ustav i zakone, a mnoge ne. Èak i tamo gdje se pristup priznaje, on je podložan ogranièenjima. Neke države uvode takse i zahtijevaju plaæanje administrativnih troškova, prije nego što graðani dobiju informaciju koju su tražili, navodi se u knjizi Slobodan pristup informacijama autora Mine i Srðe Brajoviæ. Ustav Crne Gore sadrži nekoliko odredbi kojima se reguliše pravo pristupa informacijama. Èlan 34 stav 2 izrièito garantuje slobodu izražavanja i mišljenja. Obzirom da je pravo pristupa informacijama obuhvaæeno slobodom izražavanja logièan je zakljuèak da je pravo pristupa informacijama zagarantovano Ustavom Crne Gore. Izgovor koji se navodi u situacijama kada se uskraæuje pravo pristupa informacijama je zaštita privatnosti, državnih interesa u formi državne tajne ili poslovnih interesa. Èlan Radne grupe za pripremu Zakona o slobodnom pristupu informacijama Ranko Vujoviæ, kaže da se taj pravni akt odnosi se na sve graðane, ali da æe vjerovatno najviše koristi od njega imati novinari. “Novinari su ovih godina imali strašnih problema u komunikacijama, sa organima vlasti. Taj zakon želi prije svega da napravi transparentnim rad svih organa vlasti, što æe prije svega novinarima omoguæiti lakši i brži pristup informacijama”, kazao je Vujoviæ agenciji MINA. Prema njegovim rijeèima, zakon æe natjerati sve organe vlasti, da moraju da imaju portparola koji æe biti u obavezi da novinarima pruži sve tražene informacije, osim onih koje su oznaèene kao državna tajna. “Mislim da æe u velikoj mjeri to novinarima olakšati posao i postoji èak i zaštitna mjera da organi vlasti mogu biti dužni da ne odbiju da daju odreðenu informaciju, pogotovo ako novinar zna da oni posjeduju tu informaciju”, pojasnio je Vujoviæ. Pitanje koje se nameæe jeste šta može, a šta ne može biti objelodanjeno javnosti, kako klasifikovati nešto kao tajno, šta treba biti daleko od oèiju i ušiju javnosti, kada Crna Gora nema Zakon o državnoj tajni, Zakon o zaštiti privatnih i liènih podataka ili Zakon o povjerljivim informacijama. Direktor podgorièkog dnevnika Dan, Duško Jovanoviæ smatra da novinari u Crnoj Gori apsolutno nemaju slobodan pristup informacijama, te da bi pravna regulative to možda mogla da im omoguæi. “Što je još gore, nemamo ravnopravan pristup informacijama. Informacije od državnih organa se uglavnom daju po sistemu sviðanja ili interesa. Što æe reæi, kada postoji interes da svi imaju informaciju, onda se svi mediji obavijeste ili se sazove konferencija za novinare”, naglasio je Jovanoviæ. On tvrdi da državni organi, ukoliko ne žele da daju svima informaciju, izaberu medij preko kojeg treba plasirati odreðene vijesti. “Jesam za donošenje tog zakona, ali sam skeptièan u smislu da æe ga se neko pridržavati, jer on treba uglavnom da se odnosi na državne organe”, kaže Jovanoviæ. Prema njegovom mišljenju, ako državni organi budu primjenjivali i sankcionisali ne primjenu, zakon æe imati malo efekta. “Bolje je ipak imati nego nemati”, smatra Jovanoviæ. Mnogi vjeruju da je pristup informaciji fundamentalno ljudsko pravo. To se reflektuje kroz meðunarodne instrumente za ljudska prava od kojih je najznaèajnija Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, proklamovana u decembru 1948 godine. Èlan 19 te deklaracije propisuje da svako ima slobodu mišljenja i izražavanja, to pravo ukljuèuje slobodu na mišljenje bez miješanja i na traženje, primanje i saopštavanje informacija i ideja kroz bilo koje medije bez granica. Ljudi da bi mogli da cijene slobodu izražavanja moraju da budu informisani. Šef dopisništva Radija Slobodna Evropa u Podgorici Slavica Brajoviæ od Zakona koji se priprema oèekuje da makar donekle ukine monopol nad informacijom. “Taj monopol brižljivo njeguje crnogorska vlast, posebno izvršna, u èemu prednjaèe ministarstva fiansija, privrede, zdravstva i urbanizma. Odluke se u Crnoj Gori veæ predugo donose daleko od oèiju javnosti”, smatra Brajoviæ . Prema njenim rijeèima, tajnost podstièe sumnju da vlast i javne službe ne rade u skladu sa interesom graðana veæ da je primarni interes lièna ili klanovska korist. ”Zakon bi trebalo da omoguæi lakšu kontrolu vlasti od strane civilnog sektora èime bi se poveæala njena odgovornost, a novinarima bi pomogao da bolje obavljaju svoj posao, da u ime javnosti obezbijede graðanima potpune i istinite informacije o radu institucija vlasti”, kaže Brajoviæ. Ona oèekuje da one strukture vlasti kojima ne odgovaraju ovakva pravila igre žestoko opstruiraju primjenu zakona , kada on bude usvojen. Graðani kao »politièko tijelo« kroz participaciju u javnom životu , kroz djelovanje u javnoj sferi, kao jednom otvorenom i pluralistièki organizovanom polju, a pomoæu argumentovane debate oblikuju sopstveni identitet. Nužna pretpostavka komunikacije graðana u javnoj sferi je slobodan pristup informacijama kao i njihov nesmetan protok. Taèna, precizna, i pravovremena informacija osnov je dobre procjene stanja i donošenja dobrih odluka. Direktor dnevnika Vijesti Željko Ivanoviæ kaže da taj list ni do sada nije imao nekih znaèajnijih problema da doðe do pravih i najaktuelnijih informacija. “Za ovih pet i po godina, mi nijedan put nijesmo demantovani što govori da smo taj posao radili odgovorno i ozbiljno, i nijesmo imali nekih veæih problema da doðemo do pravih informacija”, istièe Ivanoviæ. Prema njegovim rijeèima zakonska regulativa jeste važna ali mnogo zavisi i od novinara. “Informacije zavise od novinara i njegove žustrine i profesionalnosti. U svijetu se odabir medija u kom æete plasirati informaciju pravi na osnovu uticaja tog medija, na osnovu ciljne grupe kojoj želite da se obrate i to nije crno bijelo i nije sve tako jednostavno”, zakljuèio je Ivanoviæ. Sloboda informisanja kao sastavni dio slobode izražavanja zagarantovana je Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima, Meðunarodnim paktom o graðanskim i politièkim pravima Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i drugim aktima. (kraj) sim